Zijah Gafić: Na svakog stradalog novinara dolaze hiljade mrtvih civila, djece i žena
Zijah Gafić: Na svakog stradalog novinara dolaze hiljade mrtvih civila, djece i žena
04/12/2013
Zijah Gafić, poznati bh. fotograf domaćin je događaja pod nazivom "Fotograf, skoro pa profesija" koji organizuje Mediacentar Sarajevo u saradnji sa Fronline Club-om iz Londona u četvrtak 12. decembra u 18 sati. Donosimo kratki intervju s Gafićem tim povodom.
Nedavno si izabran za učesnika TED programa „Novo poglavlje“ koji će se održati u Vankuveru 2014. godine. Kako si došao na listu osoba označenih kao „nova generacija koja će promijeniti svijet“ i šta to zapravo znači?
TED je prije nekoliko godina otvorio program "TED fellowship" i ja sam izabran kao jedan od učesnika tj. fellow-a. To podrazumijeva saradnju sa TED- om u trajanju od jedne godine sa mogućnočću produženja, te učestvovanje na njihovim čuvenim konferencijama.
U Mediacentru Sarajevo 12. decembra u 18 sati bićeš domaćin događaja pod nazivom „Fotograf, skoro pa profesija“ na kojem ćeš sa kolegama iz cijelog svijeta razgovarati o izazovima koji stoje pred ovom profesijom u 21. vijeku. Šta možeš poručiti publici koja će doći na ovaj događaj?
Dosta ljudi ne zna dinamiku našeg posla, izazove, iskušenja, probleme i naravno satisfakciju koju fotografija pruža. Naš razgovor će demistificirati profesiju i životni put fotografa.
Jedan od povoda za ovaj događaj u Mediacentru je nedavno objavljeni film pod nazivom „Which Way is the Front Line from Here: The Life and Time of Tim Hetherington“, dokumentarni film posvećen fotoreporteru Timu Hetheringtonu koji je poginuo u Libiji. Ti si poznavao Tima. Koliko si se, radeći kao fotoreporter, i sam našao u, po život rizičnim situacijama?
Tim je bio drug i džentlmen, obje karakteristike na koje se sve rjeđe nailazi. U svijetu postoji trend glorifikacije novinara i fotografa, ne smijemo zaboraviti da na svakog stradalog novinara dolaze hiljade mrtvih civila, djece, žena. Svi mi pri relativno zdravoj pameti odlučimo da svoj život i zdravlje stavimo u potencijalno opasne situacije, ljudi koji se nađu pred našim objektivima nemaju taj luksuz. Ipak je fotografija, pa tako i ratna fotografija rezultat slobodnog izbora tako da se i sve posljedice moraju prihvatiti kao dio aranžmana.
Trailer za film "Restrepo" autora Tim Hetheringtona i Sebastiana Jungera. Film će biti prikazan nakon razgovora sa Zijahom Gafićem u Mediacentru, 12. decembra u 19 sati
Niko ne može ignorisati opasnu situaciju u kojoj se nalaze novinski fotografi, posebno ratni fotoreporteri koji riskiraju svoj život a malo zarađuju. Šta je motiv da se neko unatoč svemu bavi ovom profesijom i koju cijenu plaća za to? Koji su tvoji motivi?
Fotografija je izuzetno privilegovan poziv, ne nužno finansijki privlačna, ali rijetke su profesije koje vam dopuštaju da ulazite u tuđe živote, makar na kratko. U tom smislu fotografija kotira kao i vodoinstalater,doktor ili svešteno lice.
FOTO: Matuzići, 2002, autor Zijah Gafić
Koje kvalitete i talente treba da posjeduje osoba koja želi da bude profesionalni fotograf/ fotoreporter?
Fotoreporter i novinar su u biti istovjetne profesije, samo nam je jezik nešto drugačiji. Fotografski jezik je vizuelan i trenutan. Informacija se puno brže apsorbuje kroz fotografiju nego kroz tekst, a pri tom nas ne sputavaju jezičke barijere. Dakle, novinari i fotografi dijele zajednički set sposobnosti i talenata: poznavanje jezika, istorije, geopolitike. Ako bi morao izdvojiti jednu osobinu onda bi to bila radoznalost.
Nedavno je francuski Libération uklonio sve fotografije iz svog štampanog izdanja želeći iskazati protest zbog sve češćeg otpuštanja fotoreportera u novinskim redakcijama. Da li je ovo nekrolog fotografiji?
Naprotiv, mislim da je u pitanju uspješno skretanje pažnje na vizuelno novinarstvo koje je integralan, neodvojiv i neophodan dio novinarstva.
FOTO: Libération bez fotografija
Šta je do sada bio najveći izazov u tvojoj profesionalnoj karijeri i zašto?
Izazov je samo jedan, a to je objavljivati.
Možeš li nam reći na čemu trenutno radiš?
Trenutno uređujem fotografiju u libanskom časopisu za urbanizam i arhitetkturu i radim na dva dugoročna projekta, jedan o rapidnom razvoju i urbanizaciji Mekke i projekat dokumentovanja ličnih predmeta nestalih osoba u BiH "U potrazi za izgubljenim identitetom".