Prije dvije godine pokrenuo sam Datablog i sve je to bila novost. Ljudi su još uvijek pitali gdje u podacima leže prave novinarske priče, a još nisu bili vidjeli riposte Adriana Holovatyja. Ali nakon što su se desili  MPs expenses i Wikileaks, glavno pitanje više nije gdje su priče, već „kako ćemo to uraditi?"

U međuvremenu, svaki dan nam donosi nove i inovativnije novinare na naš teren, a sa njima dolaze nova umijeća i tehnike.Znači da data novinarstvo nije samo izazov po sebi, već i novinarski izazov. 

 

Ovo su neke niti iz mojih nedavnih razgovora za koje sam mislio da bi bilo dobro da ih objedinim na jednom mjestu, posebno nakon što sam dobio priznanje Knight Batten nagrade za novinarske inovacije. Dakle, evo kako to radimo u Guardianu – i to u 10 tačaka.

 

 

 

Data novinarstvo postoji otkad postoje 'data' – podaci, preciznije, od poznatog dijagrama autorice Florence Nightingale iz 1858. Štaviše, prvi Guardian iz 1921. sadržavao je članak kojim dominira velika tabela koja je sadržavala  pregled škola u Manchesteru i broj učenika. 

 

Gdje je onda razlika između nekad i sad? Podaci koji se objavljuju u knjigama, različite grafike, obično prikazuju neke brojke. Danas imamo tabele i fajlove prilagođene kompjuterima. To znači da korisnik može kompjuteru postavljati pitanja. 

 

 

Danas je statistika demokratizirana do te mjere da nije više privilegija samo odabranih. Svima nam je dostupna kroz naše laptope, kompjutere, pa čak i smartfone i tablete. Svako može preuzeti ogromnu količinu podataka i pretvoriti ih u neki oblik. Naravno, možemo u tome i zabrljati, ali uvijek će se naći neko da nam pomogne. U ovome više ne lutamo sami. 

 

Straight Statistics će vam dati hiljade primjera na koji način novinari mogu brojeve pogrešno prikazati, ali ne treba ići tako daleko da bismo napravili dobar primjer data novinarstva. Ima mnogo agilnih nezavisnih grupa – npr. ProPublica, Wheredoesmymoneygo ili Sunlight Foundation – koji baš rade kako treba. U data novinarstvu sve ležu na različitim izvorima. 

 

U Guardianu, biti dio procesa pravljenja vijesti znači biti dio 'news deska', (novinarske institucije su opsjednute internom geografijom), znači da na uredničkijm sastancima treba da nastojimo da podaci dio uredničkih diskusija. 

 

 

Ponekad jeste. Toliko je danas na svijetu podataka da mi nastojima da prikažemo ključne činjenice za svaku priču. Prikazati pravu informaciju može predstavljati isto tako zahtjevan novinarski zadatak kao i pronaći pravog sagovornika za intervju. Obično startamo sa pretraživanjem world government data i international development data.

 

 

 

Setovi podataka postaju sve masivniji - 391,000 podataka na Wikileaks'ovoj objavi o Iraku, npr. milioni podataka u Coins database. Zatim indeksi višestruke deprivacije vladinih mjera protiv siromaštva imaju 32,482 zapisa. Svi vladini podaci dolaze u velikim paketima o sitnim stvarima. Način da te podatke učinimo pristupačnijima i jednostavnijima za upotrebu je postao dio procesa data novinarstva. 

 

 

Baš tako. Provodimo sate dok omogućavamo da setovi podataka funkcionišu, reformatiramo pdf  fajlove, suprotstavjamo razlicite setove podataka. Možete vidjeti iz ove ilustracije koliko prolazimo prije nego što dobijemo podatke za vas. Uglavnom, mi djelujemo kao most između podataka i ljudi u stvarnom svijetu koji žele razumjeti šta je suština priče.

 

 

Tradicionalno, u neke od najgorih primjera data novinarstva uključene su sedmice rada na samo jednom setu podataka, a rezultat je beznačajan. Neki od najboljih primjera uključuju sedmice istraživanja podataka prije no što dobijemo zagon. Sve se češće javljaju i kratke forme koje podrazumijevaju brzo pronalaženje ključnih podataka, analizu i vođenje čitatelja kroz njih za vrijeme dok je priča o kojoj se radi još uvijek aktuelna. Trik je u tome da analiziramo one podatke koje se tiču te vijesti, da koristimo tehnologiju kojom raspolažemo, najbrže što možemo. I da to uradimo pravilno. 

 

 

... Posebno sa besplatnim oruđima kakva su:  Google Fusion Tables, Many Eyes, Google tabele ili Timetric – a  pronaći ćemo i stvari koju naši novinari postavljaju na našu Flickr grupu.

 

 

U tome je važan dobar dizajn. Nešto poput grafika Guide to the senior civil service (koji je dizajnirao Guardianov grafički dizajner Jenny Ridley), ili Ko poznaje koga u aferi telefonskog hakiranja u  News of the Worls (novinar  James Ball i dizajner Paul Scruton) su dobri primjeri ne zbog svog dizajna, već zbog činjenice da su ih radili ljudi koji razumiju materiju o kojoj je riječ.

 

 

 

Možete postati vrhunski 'coder' ako želite. Ali osnovna stvar je da o materiji razmišljate kao novinar, a ne kao analitičar. Šta je to što je zanimljivo u vezi sa ovim brojevima? Šta će se desiti ako ih uporedim sa ničim drugim? Odgovori na ova pitanja su važniji od bilo čega drugog. 

 

 

Ovo najbolje funkcioniše u kombinaciji. Ovaj vodič kroz Nato operacije u Libiji je dinamično napajan iz tabela, koje se osvježavaju na osnovu svakodnevnih NATO-vih akcija. Izgleda dobro zato što je dobro dizajniran, a funkcioniše jer ga je jednostavno osvježavati podacima svaki novi dan.

 

 

Data novinarstvo nije samo grafika i vizualizacija. Radi se o pričanju priče na najbolji mogući način. Nekada to zahtijeva vizualizaciju ili mapu (pogledajte rad Davida McCandlessa ili Jonathana Straya).

 

Nekada je i sama vizualizacija – vijest, a tada je dovoljno da samo objavimo brojke. 

 

Ako se data novinarstvo vrti oko neke teme, postoji mnogo načina da nešto ispričamo. Sve više novinara su se u to uvjerili. I odjednom više nismo sami u tome i javlja se natjecateljski duh. Znači, data novinarstvo više nije neobično. To je samo novinarstvo.