Zadatak novinara nije da smišlja rješenje, nego da ga predstavi i kontekstualizuje.

Ilustracije: Hana Kevilj

Novinarstvo zasnovano na rješenjima (Solutions Journalism – u daljem tekstu SoJo) je vrsta novinarstva koja teži građanima i građankama da ponudi cjelovitu priču, kako bi oni mogli donositi bolje odluke i na taj način poboljšati svoju participaciju u demokratskom društvu. Cjelovitost u ovoj definiciji se odnosi na to da priča ne govori isljučivo samo o problemima u društvu, nego predstavlja i njihova rješenja.

No, prije nego kažemo zašto je SoJo novinarstvo potrebno Bosni i Hercegovini, nužno je skrenuti pažnju na nekoliko mitova koji se povezuju sa ovom vrstom novinarstva.

Mitovi o SoJo novinarstvu

Prvo, određene osobe postavljaju pitanje „Kako će novinari i novinarke rješavati probleme, pa nisu oni kompetentni za to!“. To svakako nije neosnovano pitanje, jer bez dubljeg proučavanja SoJo novinarstva, na prvu se stiče utisak da se radi o angažovanom novinarstvu u kojem novinari i novinarke otkrivaju i rješavaju probleme. Međutim, SoJo novinarstvo ne zagovara stranu u kojoj novinari nude rješenja – nego novinari konsultuju adekvatne stručnjake, propise, urade studije slučaja drugih zemalja, tragaju za funkcionalnim rješenjima i tako ih stave u kontekst svoje zemlje.

Drugo, postoje pitanja koja izgledaju ovako „Pravo novinarstvo i ne postoji bez predstavljanja rješenja, ne vidim šta je tu novo“. Ovakav argument ne stoji iz dva razloga: sam naziv novinarstvo zasnovano na rješenjima akcentuje da je rješenje u fokusu novinara, nikako da ne postoje novinarske priče koje ne nude nešto takvo; novo u ovoj vrsti novinarstva je insistiranje da se rješenja ne prenose nekritički, nego da se kontekstualizuju, bez glorifikacije osoba ili institucija. Dakle, postoji mnogo priča i u Bosni i Hercegovini koje imaju elemente rješenja, ali jako rijetko su one zasnovane na njima.

Treće, postoje osobe koje kažu „Sve je to lijepo na papiru, ali mi u Bosni i Hercegovini nemamo novca da finansiramo SoJo priče“. Novinarske priče koje su zasnovane na rješenjima se ne rade ishitreno, one ne podrazumijevaju brzinu, nego sporiji rad, kao u istraživačkom novinarstvu. Tačno je da SoJo priče zahtijevaju mnogo više rada, ali je to segment koji razdvaja odgovorno novinarstvo od „copy paste“ praksi. SoJo novinarstvo ne košta puno ukoliko medij želi da podstakne građane da budu aktivni i da donose informisane odluke.

Od novinarstva verifikacije ka novinarstvu zasnovanom na rješenjima

U svojoj knjizi „Elemensti novinarstva“, prije 15 godina su Bill Kovach i Thomas Rosenstiel definisali nešto što oni nazivaju „novinarstvo verifikacije“ ili jednostavno „novinarstvo provjere“. Naime, oni su smatrali da je osnovni zadatak novinara, posebno u informacionom društvu, da provjeri sve tvrdnje, dokaze, iskaze, kredibilitet izvora i slično – a informacije svakako postoje i nije teško doći do njih. Ova definicija se može primijeniti i na SoJo novinarstvo, jer nije zadatak novinara da smišlja rješenje, nego je na njemu da ga predstavi i kontekstualizuje. Dakle, novinari tragaju za problemima i rješenjima, te ih predstavljaju na način da publici obezbijede uvid – kako bi mogli bolje djelovati i razumjeti stvarnost u kojoj žive.

Problem je neizostavan dio SoJo novinarstva, ali se pred medijskim kolapsom relevantnosti sadržaja (fake news, manipulacije, propaganda, lični blogovi, dezinformacije i td.), insistira da rješenje bude u centru pažnje, kako bi se istaklo u odnosu na crnu hroniku, negativne vijesti i sl.

Novinarstvo zasnovano na rješenjima u Bosni i Hercegovini

Postoje tri osnovna razloga zašto je SoJo novinarstvo potrebno svakom društvu, pa tako i u Bosni i Hercegovini:

• Novinarstvo zasnovano na rješenjima je jednostavno odgovorno novinarstvo prema javnom interesu – priče koje prikazuju cijelu sliku, a ne isključivo probleme, objektivnije predstavljaju stvarnost. Da ne budemo pogrešno shvaćeni, to ne znači da probleme ne treba isticati, jer itekako treba, pogotovo u Bosni i Hercegovini, ali treba insistirati i da se traga za rješenjima i odgovorima.
• Novinarstvo zasnovano na rješenjima može povećati efikasan angažman građana i građanki u Bosni i Hercegovini – većina publike koja konzumira novinarstvo zasnovanom na problemima može sebe smatrati informisanom, ali bez uvida u to šta je potrebno da se nešto riješi. Tačno je da se većina velikih problema ne može riješiti samostalno, ali postoji bezbroj situacija u kojoj se neko može angažovati lokalno, jer je uvidio kako se problem riješio, recimo u Sloveniji ili negdje drugo.
• Novinarstvo zasnovano na rješenjima može spriječiti lažnu argumentaciju – ukoliko publika nije upoznata sa mogućim rješenjima za određeni problem, ne može se očekivati da vrši pritisak na različite nivoe vlasti. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj diskursom vladaju lažni dokazi poput „ne slijedi“ ili „ad hominem“, pa je neophodno osnažiti publiku da prepozna šta je stvarno rješiv problem, a šta ne.

Koje teme su najpogodnije u Bosni i Hercegovini da se o njima pišu priče zasnovane na rješenjima? Možemo krenuti od globalnog problema kojim je pogođena i BiH, a to je pandemija COVID-19. Pored toga što dobijamo informacije o negativnim posljedicama novog oboljenja, priče koje su zasnovane na rješenjima istražuju kako su različite mjere djelovale u drugim zemljama, te ih na razumljiv način predstavljaju bh. društvu. Tu treba biti oprezan, jer novinar treba shvatiti kontekst – recimo, rješenje koje je djelotvorno u Švedskoj, ne mora biti u Bosni i Hercegovini.

Kada su u pitanju problemi poput izbornih krađa na različitim izborima, pored evidentnog problema je potrebno predstaviti koja su to rješenja koja funkcionišu u drugim zemljama, te paziti da se ne ode u krajnosti tehnicizma. Na primjer, često se dešava da se kao spasonosno rješenje predstavlja elektronsko glasanje, zanemarujući činjenicu da prvo treba „riješiti“ stepen medijske i informacijske pismenosti građana i građanki.

Ostali problemi koji se mogu pisati SoJo novinarstvom su: prekobrojna javna administracija na svim nivoima vlasti; zagađenost zraka, prvenstveno u Sarajevu, Tuzli i Banjaluci; problem nedostatka pitke vode u selima i naseljima; problem neadekvatne online nastave tokom pandemije; problem migranata; politička apstinencija mladih i slično.

Završne naznake

Kao što smo vidjeli, novinarstvo zasnovano na rješenjima nije samo razvodnjavanje novinarstva, nego ozbiljan dodatak aktivnom građanstvu. Mnoga rješenja možda neće biti provedena u Bosni i Hercegovini, ali njihovim predstavljanjem se ukazuje na ono šta je moguće. Publika svojim angažmanom može doprinijeti da priče zasnovane na rješenjima ne budu samo trag u vremenu.

__
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.