Više od 2.500 studenata upisalo novinarstvo u proteklih pet godina
Više od 2.500 studenata upisalo novinarstvo u proteklih pet godina
27/06/2017
Stotine studenata završava novinarstvo svake godine i za njih počinje borba na prezasićenom tržištu rada.
Više od 2.500 studenata upisalo je prvi ili drugi ciklus studija na nekom od bh. fakulteta za obrazovanje medijskih uposlenika u posljednjih pet godina, a u istom tom periodu studij je završilo više od 1.700 novinara, žurnalista, komunikologa i stručnjaka za odnose s javnošću, pokazalo je istraživanje Mediacentra Sarajevo.
Studenti koji žele da se bave novinarstvom trenutno se mogu školovati na deset visokoškolskih obrazovnih ustanova u Bosni i Hercegovini – na javnim fakultetima u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, Tuzli i Istočnom Sarajevu, ili na privatnim fakultetima u Travniku, Banjaluci, Međugorju i Brčkom. Iz svih tih ustanova izlazi veliki broj mladih novinara za koje kreće borba na prezasićenom tržištu rada. Ipak, tokom posljednjih nekoliko godina primijetan je trend manjeg interesa studenata za te studijske programe, pa je tako sve manji broj onih koji upisuju i završavaju fakultete novinarstva u BiH.
Podaci za najmanji utvrđeni broj studenata
Prema podacima koje su nam dostavili fakulteti, najviše studenata upisuje i završava Odsjek žurnalistike/komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Iako se u javnosti često problematizirao veliki broj studenata koji se školuju za buduće novinare na tom fakultetu, kao i loš kvalitet nastave, profesorice na FPN-u smatraju da je situacija u posljednjih nekoliko godina znatno poboljšana.
“U posljednjih pet godina došlo je do značajnog smanjenja broja studenata na odsjeku Žurnalistika, tako da trenutno na studiju u prosjeku imamo do 40 redovnih i do 25 vanrednih studenata. Dakle, uopće nije riječ o tako velikim brojevima, štaviše oni su manji nego na većini privatnih studija koji nude obrazovanje iz medija i novinarstva. Ta fama da se na studij upisuje preveliki broj studenata vjerovatno se provlači iz prethodnih godina, kada su doista upisivane velike grupe. No, iz niza razloga - demografskih, jer se upisuju postratne generacije, zatim odlaska studenata na studij van BiH ili na privatne univerzitete, studiranja u gradovima bližim mjestu stanovanja, poput Tuzle, Mostara itd., mi doista više nemamo tako brojne grupe“, objašnjava Lejla Turčilo, profesorica na sarajevskom Fakultetu političkih nauka.
Broj studenata na FPN-u nije preveliki kako se to često navodi u medijima „bez ikakve provjere informacija“ smatra i Belma Buljubašić, docentica na tom fakultetu. U svakoj generaciji sve je manje studenata i studentica.
„Mladi sve više napuštaju BiH, nalaze stipendije za privatne fakultete koji izdaju međunarodne diplome, jer u tome vide šansu za budućnost, statistike pokazuju i da se u ovim godinama - druga polovina 90-ih, što je godište naših studenata/ica, rađalo znatno manje djece, nego do tada“.
Neujednačeni statistički podaci
Prema podacima koje smo uspjeli dobiti od visokoškolskih ustanova na području BiH ukupno 2.518 studenata počelo je školovanje za novinare u posljednjih pet godina (1799 studenata na prvom ciklusu, i 719 studenata na drugom ciklusu studija). U istom tom periodu, od 2012. do 2016. godine, diplome je steklo 1.759 novinara (1071 na prvom i 688 na drugom ciklusu studija).
Poslije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, najveći broj studenata novinarstva upisuje se na Filozofski fakultet u Mostaru, a slijede Fakultet političkih nauka u Banjaluci, Univerzitet Džemal Bijedić i filozofski fakulteti u Tuzli i Istočnom Sarajevu. Manji broj studenata upisuje se i na četiri privatna fakulteta na kojima se budući novinari i komunikolozi mogu obrazovati.
Potrebno je napomenuti da se statistički podaci koje su dostavili fakulteti razlikuju od podataka nadležnih zavoda za statistiku čije su dostavljene informacije često nepotpune i nejasne. Dok Federalni zavod za statistiku nema podatke za svaku traženu godinu, Republički zavod za statistiku RS nudi informacije samo prema studijskim programima, ali ne i o ustanovi koja izvodi te studijske programe.
Podaci za najmanji utvrđeni broj studenata
Na primjer, od sarajevskog Fakulteta političkih nauka dobili smo podatak da je 2012. godine ukupno 77 studenata završilo prvi ciklus studija, dok je Federalni zavod za statistiku za isti period dostavio podatak od 174 diplomiranih studenata prvog ciklusa studija. Dodatni problem predstavljaju i privatni fakulteti koji odbijaju dati tražene podatke; u ovom slučaju to su bili Komunikološki koledž u Banjaluci i Evropski univerzitet u Brčkom.
Iz Federalnog zavoda za statistiku naveli su nam nekoliko razloga zbog kojih može doći do nepodudaranja podataka.
„Pretpostavka je da visokoškolske ustanove i poslije dostave podataka Federalnom zavodu za statistiku nastave upis i zbog toga je moguće neslaganje u podacima, kao i mnogi drugi razlozi (neodgovornost izvještajnih jednica, pogrešni podaci od izvještajnih jedinica, greške prilikom unosa i mnogi drugi)“.
Nepodudaranje statističkih podataka fakulteta i agencija za statistiku govori dovoljno o jednom važnom problemu – za ozbiljnu analizu stanja tržišta rada, naša zemlja nema ispunjen ni početni uslov – validnu statistiku o broju studenata pojedinih studijskih programa.
Iz ugla studenata
Studenti koji se odluče upisati na javne fakultete novinarstva vjeruju da u tim obrazovnim ustanovama nema dovoljno indvidualiziranog pristupa nastavnog osoblja prema studentima. Mladi novinar iz Sarajeva, koji je želio ostati anoniman, kaže nam kako je svoje školovanje za novinara započeo 2013. godine na Filozofskom fakultetu u Tuzli, ali je ubrzo odustao od studija. Navodi da je to učinio iz nekoliko razloga, a jedan su i „profesori koji se ne pojavljuju na predavanja, ili profesori koji na ispit dođu sa dnevnom novinom“.
„Napustio sam studij na drugoj godini, ponovo upisao u Sarajevu 2015. godine na FPN-u, ali sam odustao kada sam vidio koliko je ljudi primljeno u moju generaciju. U drugu ruku mi je ustanova fakulteta postala odbojna zbog politike koja je umiješana u svaku poru“.
U velikim grupama studenata teško je ostvariti direktnu komunikaciju sa profesorima i asistentima tokom predavanja, a u takvim okolnostima ne može se očekivati ni individualni rad sa studentima.
„Individualizirani pristup studentima gotovo da i ne postoji. Sjećam se da je u mojoj generaciji u Tuzli bilo oko 40 studenata, mali broj u odnosu na FPN u Sarajevu, ali opet previše, jer se sva predavanja i sve vježbe odvijaju u grupama, što ostavlja male ili nikakve mogućnosti da se profesor ili asistent posveti jednom studentu, ili ne daj Bože incidenta, da profesor ili asistent prepozna talenat u nekome i pomogne mu/joj da taj talenat usavrši“, kaže naš sagovornik i dodaje da ponovo planira upisati fakultet komunikologije, ali ovaj put ne zbog znanja koje mu je potrebno, već zbog diplome.
„Nedostatak tog jednog papira u očima mnogih me čini amaterom, a ne novinarom, jer valjda im papir određuje profesionalnost, umjesto poštivanja etičkih i profesionalnih standarda profesije“.
Naš drugi sagovornik, student master studija Odsjeka žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koji je, također, želio ostati anoniman, kaže da se situacija na toj obrazovnoj ustanovi u posljednje vrijeme značajno poboljšala. Direktan kontakt sa predavačima je otežan u većim grupama, ali se sada veliki broj predavanja bazira na komunikaciji „profesor/asistent – student“. Problem velikog broja studenata u učionicama iskusio je samo na početku svog studijskog obrazovanja.
„To je slučaj na prvoj i dijelom drugoj godini prvog ciklusa studija. Na trećoj godini i na drugom ciklusu studija situacija je znatno bolja“, kaže naš sagovornik i ukazuje i na druge aspekte u kojima se poboljšanje primijeti.
„Generalno, situacija na FPN-u se znatno popravila, ako poredim s vremenom kada sam bio prva godina prvog ciklusa. Kako infrastrukturno – renoviran je amfiteatar, biblioteka i čitaonica, imamo veći broj računara koje možemo koristiti, tako i na relaciji nastavno osoblje – studenti. Da li je ovo razlog zbog toga što sada zaista radimo u malim grupama gdje nas je maksimalno 20 na predavanju ili je zaista ostvaren napredak, to ne mogu reći“.
Ipak, i on smatra da se na Odsjek žurnalistike upisuje prevelik broj studenata, međutim vjeruje da to nije samo problem Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, već općenito školstva u Bosni i Hercegovini koje nije usklađeno sa potrebama tržišta.
Manji broj studenata jedan je od uslova kvalitetne nastave
Manji broj studenata ili veći broj nastavnog osoblja može pomoći studentima da uspostave bliži odnos sa predavačima, imaju brži pristup povratnoj informaciji i da se uključe u interaktivne seminare i diskusije, navode iz magazina Times Higher Education, platforme posvećene pitanjima visokoškolskog obrazovanja koja objavljuje i godišnju listu 100 univerziteta sa najmanjim brojem studenata po jednom profesoru. Na posljednjoj rang listi objavljenoj krajem prošlog mjeseca, „najlošije“ pozicionirana obrazovna ustanova ima samo 8.8 studenata po jednom profesoru.
Upisne kvote za studente u našoj zemlji određuju univerziteti, a odobravaju ih ministarstva. Pitanje o tome na koji način odlučuju o upisnim kvotama za Odsjek žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu uputili smo Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, ali odgovor do trenutka pisanja ovog članka nismo dobili.
Mišljenja uposlenih na fakultetima novinarstva u našoj zemlji o idealnom broju studenata u učionicama su različita. Dok jedni vjeruju da varijacije u broju studenata ne predstavljaju problem, drugi smatraju da bi im u većoj grupi studenata bilo teško raditi.
„Upisne kvote nisu moj dio posla, ali mogu reći da meni lično ne predstavlja veliku razliku ako imam 30 ili 60 studenata/ica. Za disciplinu na nastavi i kvalitet nastave je zadužen nastavnik. Tako da nema neke razlike ako u sali imate 30 ili 60 studenata/ica. Također, osim nastave, studenti/ce imaju mogućnost dolaska na konsultacije, mogu slati upite mailom - na šta im redovno odgovaram, a često organizujemo i druge vannastavne aktivnosti što studentima/cama čini nastavni proces kvalitetnijim i atraktivnijim“, kaže docentica na Fakultetu političkih nauka, Belma Buljubašić.
Bolonjskim standardima propisani su uvjeti izvođenja nastave po svakom studentu, u smislu prostora, broja nastavnika i saradnika, i drugih segmenata, kaže profesorica Lejla Turčilo.
„U tom kontekstu mislim da je 40 studenata po godini optimalan broj“.
Docentica na Odsjeku novinarstva i komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Dragana Rašević, kaže da radi u grupama od 30 studenata, i da taj broj zbog dobrih infrastrukturnih uslova fakulteta, kao što su učionice različitih veličina, prilagođenost zgrade studentima s poteškoćama u razvoju i računarski centar, ne predstavlja problem.
„Ne radim sa studentima u velikim grupama i smatram da bi to bilo veoma teško. Prošli semestar sam, naprimjer, zbog prirode predmeta, dijelila studente u grupe. To zahtijeva više rada, ali je rad kvalitetniji i učinkovitiji“, kaže Rašević i dodaje da ima sreću da radi na fakultetu gdje postoje uslovi za kvalitetno izvođenje nastave.
„Kvota od 30 studenata je optimalna i ne bi trebalo da je viša, ukoliko postoje uslovi za rad u grupama kada to predmet zahtijeva. Mislim da treba pružiti šansu za upis zainteresovanim kandidatima - u razumnom okviru i ne nauštrb kvaliteta nastave, ali kriterij izvođenja nastave i polaganja ispita treba da bude visok. Na taj način će završiti samo najbolji, najuporniji i najodgovorniji studenti“, poručuje Rašević.
U nastavku priče o obrazovanju studenata novinarstva u Bosni i Hercegovini sljedećeg mjeseca donosimo analizu broja nezaposlenih novinara u našoj zemlji.