Prekomjerno i nekontrolirano korištenje savremenih informacionih uređaja kod djece mogu izazvati brojne posljedice.

foto: Unsplash

Raznovrsnost internetskog sadržaja omogućava djeci da otvaraju različite, često neprilagođene sadržaje, a obilje nasilja koji se prikazuju može da utiče na njihovo ponašanje.

Istraživanje koje je provela Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a u Hrvatskoj je pokazalo da je svaki treći učenik i student u Hrvatskoj osjećao stres, usamljenost, zavist ili nižu razinu samopouzdanja zbog sadržaja na društvenim mrežama. Istraživanja koja su prethodila pisanju Priručnika za roditelje  #DeleteCyberbullying pokazuju da djeca godišnje surfajući po internetu u prosjeku provedu više vremena nego što ga provedu u učenju, igri, druženju, sportu ili nekim drugim oblicima socijalizacije.

Djeca i adolescenti smatraju se posebno osjetljivom društvenom skupinom koja je u fazi  izgradnje stavova, usvajanja i stalnog prilagođavanja socijalizacijskim okvirima i normama ponašanja. Prof. dr. Jasminka Zloković u svom radu Posljedice tjelesnog kažnjavanja navodi, između ostalog, da asocijalna i agresivna ponašanja sve češće pokazuju djeca koja su izložena nasilju, pa zbog toga i sama zahtijevaju sve više nasilja u igri.

Djeca su vrlo podložna uticaju različitih, često neprimjerenih sadržaja koji im se nude na internetu i takvi sadržaji vrlo lako zaokupe njihovu pažnju. Psiholozi smatraju da djeca do 12. godine života nemaju dovoljno razvijenu sposobnost kritičkog razmišljanja, zbog čega “upijaju” mnogo informacija koje pokušavaju oponašati. Svako prekomjerno i nekontrolirano konzumiranje savremenih informacionih uređaja kod djece mogu izazvati brojne posljedice. Neke od njih su gojaznost, agresivno ponašanje, konzumiranje narkotika, alkohola i cigareta, te stvaranje raznih predrasuda i stereotipa.

Istraživanje šta učenici prate

Kako je svrha ovog istraživanja ukazati na potencijalno opasne strane upotrebe modernih tehnologija, provedena je anketa sa učenicima osnovnih škola u Kantonu Sarajevo (KS). Istraživanje je provedeno početkom 2023. godine u dvije osnovne škole KS i ispitivanjem su obuhvaćeni učenici III, IV i V razreda,  u dobi od 8 do 10 godina, ukupno 303 djece. Pored toga, održana je radionica na temu “Surfam sigurno” sa učenicima IV razreda. Radionica je održana u dva odjeljenja IV razreda. Na radionici su učestvovala 44 učenika, koji su kroz otvorenu diskusiju dali odgovore na postavljena pitanja.

Dobijeni rezultati ankete pokazuju da skoro svaki učenik, tj. ispitanik, njih 95 posto, ima svoj vlastiti uređaj preko kojeg može pristupiti internetu. Anketa je pokazala da učenici najviše posjećuju stranice i aplikacije na kojima mogu nešto podijeliti, razgovarati sa drugim osobama, te igrati igrice koje su pretežno nasilnog karaktera. Neke od društvenih mreža koje su navodili su TikTok, YouTube i Snapchat, a od igrica Call of Duty, Dying Light i Grand Theft Auto.

Skoro 88 posto ispitanika je reklo da su njihovi roditelji upoznati sa tim koje web stranice i igrice oni koriste. Činjenica da veliki broj roditelja, prema odgovorima učenika, znaju koje stranice i igrice njihova djeca koriste, a koje, kako je anketa pokazala, su često neprilagođene njihovim godinama, jeste zabrinjavajuća. Ovo je naročito slučaj s igricama koje u sebi sadrže elemente agresivnog i nasilničkog ponašanja. Učenici IV razreda su u velikoj mjeri odgovorili (55 posto) da im njihovi roditelji ne kontrolišu web stranice koje posjećuju i igrice koje igraju. Na osnovu ovog rezultata, te prethodno dobijenih rezultata zaključujemo da roditelji više kontrolišu web sadržaje i igrice djeci mlađe dobi, preciznije djeci uzrasta do 7 do 8 godina.

Vesna Bilić u svojoj studiji Povezanost medijskog nasilja s agresivnim ponašanjem prema vršnjacima iz 2010. navodi da učenici osnovne škole koji više igraju igrice češće vrše fizičko i verbalno nasilje nad ostalim učenicima. Također, učenici koji gledaju TV emisije i igraju igrice u kojima ima više nasilja češće iskazuju nasilničko ponašanje prema ostalim učenicima.

Što je nasilje prikazano realnije, to ima veći utjecaj na imitaciju (Douglas A. Gentile and Craig A. Anderson 2003). Ipak, postoje istraživanja koja pokazuju drugačije rezultate. John Brightman u svojoj studiji iz 2006. godine Video games can promote sociability navodi da neke igre pružaju zadovoljstvo kada djeca igraju s društvom istih interesa te mogu rezultirati novim i drugačijim prijateljstvima, ali naglašava kako neumjereno igranje može imati negativne socijalne posljedice.

Istraživanjem Fernanda Gómez-Gonzalva i saradnika iz 2020. na uzorku od 1.502 djece utvrđeno je da oni učenici koji igraju video igre duže vremena dobijaju lošije ocjene i padaju više školskih predmeta. Roditelji pored toga što trebaju za djecu birati pravilno didaktički oblikovane igrice, moraju djeci ukazati na to da su igrice samo jedan od načina provođenja slobodnog vremena, te ih poticati na druženje sa vršnjacima i porodicom.

Cyberbullying i govor mržnje

Tokom razgovora sa učenicima IV razreda na radionici “Surfam sigurno”, učesnici su izjavili da po forumima namijenjenim za razmjenu iskustava i informacija o igricama jako često prisustvuju  svađama, prijetnjama i psovkama. Rekli su da na sportskim forumima čitaju razne prijetnje koje navijači međusobno razmjenjuju. Većina učesnika je takve sadržaje osudila, ali pojedini su izjavili da uživaju gledati takve sadržaje. Rekli su i da su na TikToku često svjedoci komentara i klipova koji su ispunjeni nacionalističkim sadržajem i vrijeđanjima. Nekoliko učenika je kroz razgovor čak izjavilo kako su, zbog igrice Call of Duty, poželjeli da nauče koristiti oružje. Učenici koji su izjavili da su se susreli sa cyber nasiljem na internetu su odgovorili da su poželjeli fizički nauditi osobi koja ih je maltretirala. Ohrabrujuće je da su učenici odgovorili da su upoznati s tim da svoje lične podatke ne trebaju otkrivati nepoznatim osobama.

Pored toga, 48 posto ispitanika odgovorilo je da su često bili svjedoci cyberbullynga koji definišemo kao zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija. Tu, naprimjer, spadaju širenje laži ili objavljivanje slika čiji je cilj osramotiti nekoga na društvenim mrežama, slanje uvredljivih poruka ili prijetnji putem platformi za dopisivanje, lažno predstavljanje i slanje zlonamjernih poruka u ime drugih osoba. Da su se ponekad susretali sa ovim oblicima odgovorilo je 31 posto ispitanika, tačnije da su čuli za to, dok je 21 posto ispitanika odgovorilo da nikada nisu čuli za pojam cyberbullyng.

Pored toga, 25 posto ispitanika odgovorilo je da su se često susreli sa negativnim komentarima, a tu se misli na govor mržnje, uvrede, psovke, te nacionalističke i rasističke komentare koji su vrlo česta pojava na različitim forumima za igrice ili sportskim forumima. Polovina - 50 posto ispitanika odgovorilo je da su se ponekad susreli sa ovom pojavom, 17 posto svakodnevno se susreće, dok se osam posto ispitanika nikada nije susrelo sa negativnim komentarima i porukama na društvenim mrežama.

Obraćanje za pomoć važan je dio procesa u prevenciji cyber nasilja. Učenicima je postavljeno pitanje kome su se obratili za pomoć nakon doživljenih negativnih poruka i komentara na internetu. Većina djece najčešće razgovara s prijateljima (26 posto) i roditeljima (20 posto), a ne smije se zanemariti procenat djece (deset posto) koji se nisu nikome požalili. Samo četiri posto učenika je odlučilo potražiti pomoć od stručnih službi i nastavnika unutar škola i prijaviti oblik nasilja koji su doživjeli na internetu, što govori o tome da imaju nizak stepen povjerenja u institucije. Od ispitanih, 40 posto je izjavilo da nikada nije doživjelo uvrede putem interneta, tačnije da nisu bile žrtve drugih osoba putem društvenih mreža i online platformi.

Posljedice nasilja putem interneta ponekad mogu napraviti puno veću štetu po dijete od onih koji se naprimjer dešavaju u stvarnom svijetu. Pisanu riječ, odnosno negativan komentar dijete može pročitati više puta, te samim tim prolaziti svaki put iznova traumu koja mu je prouzrokovana. Također, puno je više osoba koje će vidjeti takav negativan komentar online.

Šta je potrebno raditi?

Važno je da ulažemo dosljedne napore u sprečavanju slučajeva nasilja na internetu među djecom. Da bi se to postiglo, mjere prevencije prvo se moraju primijeniti unutar porodične jedinice, jer ona služi kao temelj za poticanje zdravog ponašanja. Mjere prevencije koje mogu primijeniti roditelji su svakako praćenje i nadzor sadržaja koje djeca posjećuju, te igrica koje igraju i ograničavanje vremena koje se provodi online. Također, jako je bitno sa djecom razgovarati otvoreno o svim izazovima koje donosi moderna tehnologija, te o njihovim dobrim i lošim stranama. Govoriti im o opasnostima i učiti ih vještinama nužnim da bi se one izbjegle, utvrditi pravila korištenja interneta, ali i posljedice kršenja istih. Nakon toga, bitno je da obrazovne institucije djeluju multisektorski s relevantnim organizacijama kako bi opsežno educirale pojedince o opasnostima društvenih medija. Stručne pedagoško-psihološke službe u školama trebaju imati za cilj podsticanje, prije svega roditelja i nastavnika, ali na koncu i same djece da postanu svjesni ovog problema i posljedica koje on izaziva.

Potrebno je ponuditi rješenja i mehanizme koji će dovesti do smanjenja pojave agresivnog ponašanja uzrokovanog neprimjerenim sadržajima na internetu. Tu prvenstveno mislimo da u školama postoji edukacija o korištenju interneta na siguran i odgovoran način. Učenike treba educirati o učinkovitim strategijama pretraživanja i naučiti ih kako da brzo napuste neprikladne internetske stranice. Uz educiranje učenika, treba osposobiti i roditelje da se služe različitima alatima i aplikacijama koje su u službi sigurnosti.

Svakako da sve ovo nije novost, kako u ostalim zemljama, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Međutim, ovoj pojavi se vrlo malo prostora daje u našoj pedagoškoj i psihološkoj literaturi, te se vrlo malo o njoj govori u okviru studija na nastavničkim fakultetima, kao i stručnim usavršavanjima prosvjetnih radnika.

Ono o čemu roditelji treba da vode računa jesu web stranice koje njihova djeca posjećuju. Edukacija, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive su važnosti za razvijanje prihvatljivog ponašanja. Uključivanje djece u različite vannastavne aktivnosti također su jako bitne. Djecu, ali i roditelje, treba edukovati o dobrim stranama interneta, te ih usmjeriti u korištenje interneta kao takvog. Svakako da je jako bitno da djeca postanu svjesna da ukoliko imaju neki problem, nisu sama. Potrebno je stalno naglašavati da suočavanje sa problemom ne trebaju prolaziti sami već da pomoć uvijek trebaju potražiti od starijih osoba u koje imaju povjerenje.

Roditelji svakako trebaju biti upoznati sa svim igricama koje igraju njihova djeca. Istražiti njihov sadržaj te provjeriti kojoj dobi su igrice namijenjene. Bitno je i u takvim situacijama obrazložiti djetetu da neke od igrica, koje su nasilnog karaktera, nisu dobre za njih. Vrlo je malo igrica koje imaju naznačenu dob za koju su namijenjene. Takvu oznaku uglavnom imaju igrice koje su vrlo bezopasne i koje su upravo namijenjene djeci nižeg uzrasta. Ukoliko roditelji imaju sumnju da im dijete pokazuje znakove agresivnog ponašanja uslijed videozapisa, crtanih filmova ili igrica koje igraju na internetu, potrebno je da razgovaraju sa svojom djecom i pruže im pomoć. Vrlo često roditelji ne mogu samostalno pronaći rješenje za ovaj problem, pa je potrebno u takvim slučajevima bez bojazni potražiti pomoć stručnih osoba a sve sa ciljem pomoći njihovom djetetu.

Tekst je objavljen kroz projekat  "Pametno korištenje medija: izgradnja otpornosti na dezinformacije kroz usmjerene obuke za novinare, nastavnike i širu javnost”, koji implementira Fondacija Mediacentar u partnerstvu s organizacijom “Transitions” iz Praga, uz finansijsku podršku Programa za promociju tranzicije Vlade Republike Češke.

___