Trideset godina MTV Europe Video Music Awards iz sarajevske perspektive
Trideset godina MTV Europe Video Music Awards iz sarajevske perspektive
Za Istočnu Evropu, MTV je bio prvi okus slobode i vjetar promjene.
foto: VJ Pip Dann na MTV News o Sarajevo Film Festivalu
“Pa kako bolan, neće ćevape?!”.
Veza između sarajevskih ćevapa i MTV Awards nije očigledna.
Krenut ćemo u razgonetanje, ali obilaznicom, i to preko hita šansonjera Charlesa Aznavoura, La Bohème: “Govorim vam o jednom vremenu koje oni koji imaju manje od dvadeset godina ne mogu poznavati”.
Tako ću vam i ja govoriti o jednom vaktu koji oni koji imaju manje od četrdeset godina ne mogu poznavati.
Nakon ogromnong uspjeha u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), MTV Europe je lansiran 1987. kao jedinstveni kanal za panevropsku publiku mladih i onih koji se osjećaju mladi po duhu.
MTV je bio jedan potpuno novi koncept. Mnogi poduzetnici su pokušali da stvore non-stop 24/7 muzički video kanal, ali, kako su Dire Straits ovjekovječili u pjesmi Money for Nothing, publika je zahtijevala “svoju MTV”.
MTV je revolucionizirao televiziju. Uveo je nova pravila produciranja TV programa, sa visokim vizuelnim standardima, “otkačenim” ponašanjem i ironičnim humorom. Uveo je novi tip marketinga (na engleskom experiential – onaj koji se doživljava), novi biznis model (najavljivačima se prodaje veza izmedu kanala i specificne ciljne grupe a ne na bazi gledanosti), te novi način partnerstva sa kablo-operaterima.
MTV je promijenio muzičku industriju. Muzički video spot – do tada rijedak i skup – postao je neophodan. U Evropi, kao i u SAD-u, za ciljnu grupu MTV-a, rock n’ roll je bio lingua franca. Ali rock muzika nije bila novina. Muzičke radio stanice širom svijeta su puštale rock. Kako se diferencirati na tržištu? Shvativši od samog početka da lokalna muzika, bilo francuska šansona ili njemački šlager, ne pali, okrenulili su se prema novim žanrovima vezanim za nove subkulture, (acid) house i rap (dio hip hopa). MTV ih je prvi promovirao. A ostalo je, kako kažu Englezi, istorija.
MTV je postao sinonim za cool. Drugim riječima, MTV je bio vodilja novih svjetskih trendova.
Bliže nama geografski, napomenimo, da period početka MTV-a u Evropi je bio period raspada komunističkog sistema. Preko “željezne zavjese”, svjetski trendovi stizali su kasno ili nikako. Za Istočne Evropljane, Zapad je predstavljao sve napredno, u poređenju sa nazadnim sistemom. Ali za većinu, Zapad je bio nedokučiv. MTV je postao prvi okus slobode.
“Vjetar promjene”, po hitu grupe Scorpions, puhao je i kod nas. Do tada, pomisao da bi Scorpionsi održali koncert u Sarajevu, popraćen uz promotivni TV nastup uživo, u sarajevskom TV studiju, bila je nebulozna. Tako se radilo na Zapadu. To je bila MTV ekskluziva. Ali dogodit će se vrlo brzo i kod nas.
TV kanal Sa3 počeo je sa emitovanjem 11. juna 1990. Bio je to prvi primjer profitabilne privatne televizije. Haris Kulenović je bio glavni i odgovorni urednik a kasnije dugogodišnji urednik dokumentarnog programa na BHRT-u.
Predstavljao je novi talas rukovodilaca koji su dali šansu mladima, po sposobnosti a ne po šteli. Bio je tu i Boro Kontić, urednik Omladinskog programa Radio Sarajeva, te Slobodan Svrzo sa TV programom Dobre vibracije, kratkotrajnim ali značajnim, čiji emiter je preuzeo Sa3. Iz svih tih frekvencija, rodila se generacija koja ostaje, po mnogim komentatorima, u analima kao neponovljena.
Urednik Boro je prvi prepoznao neki talent u meni. Uspjeh na Omladinskom programu zaintrigirao je urednika Harisa, te mi otvorio vrata za Sa3. Počelo je sa emisijom Nunut Šou koju sam vodila sa drugarom sa Omladinskog, Amelom Baftićem, zvanim Bafta. Emisija je dosta naivna sa današnjeg stanovištva ali je nakon prvog emitovanja stvorila toliko fame da je sutradan cijela kontakt emisija na Sarajevo 202 radio stanici bila posvećena Nunutu. Kako je moja emisija na Omladinskom išla uživo u isto vrijeme, nikad nisam čula te komentare.
Nunut Šou: Lida Hujić, Amel Baftić i gost, gradonačelnik Sarajeva Juraj Martinović, snimio Rikad Larma, foto služba nedeljne i revijalne štampe, Oslobođenje
No, tek će sa emisijom Mona Lida prava fama početi. Neviđeno do tada, htjela sam da dovodim Zapad kod nas uživo u studio. Iz toga, ideja se rodila da direktno snimamo najnovije zapadne trendove sa lica mjesta. Pa ambicija je onda postala još veća – da stvaramo partnerstva. Ništa nam se nije činilo nemoguće. Naravno, sve je to bilo uz podršku urednika i ostalih odgovornih, što možda njihova generacija u svoje vrijeme nije mogla jer ih je sistem sputavao.
Na primjer, direktorica talenta iz manekenske kuće Elite bila je gost u Mona Lidi u Sarajevu. Ali mi smo htjeli više. Postali smo zvanični predstavnik Elite Model Looka za Jugoslaviju. Ugovor smo potpisali u Parizu, gdje smo uz to snimali razne ekskluzivne emisije. Bili smo jako odgovorni sa budžetima i trudili se da pozitivno iskoristimo vrijeme boravka. Nismo znali za slavu i crveni tepih nego nam je želja bila da se služimo medijima za dobrobit javnosti. Manekenstvo je bila jedna od industrija gdje smo smatrali da, u tadašnjim političko-ekonomskim uslovima i relacijama, naši mladi mogu uspjeti. Ko prođe Elite kriterije, dobije radnu vizu i pravu mogućnost za karijeru.
Sve je to pokrivalo samofinanciranje. Svjež sa diplomom sa ekonomskog fakulteta, Senad Zaimović, također sa Omladinskog, prešao je na Sa3 i počeo eksperimentisati s novom idejom reklame. Preko Sa3, upoznat će talentovani grafički dizajn studio Trio. Čini mi se da je Elite brendiranje bio povod, jer sam tada po prvi put u redakciji Sa3, srela Bojana Hadžihalilovića, trećinu Tria, dok sam nosila orgromnu kutiju pošte, prijavnice iz cijele Jugoslavije za Elite Model Look. Kasnije će Senad i Trio osnovati Fabriku, domaću firmu koja i danas posluje.
Scorpionsi su mi bili gosti u Mona Lidi. Održali su koncert u Sarajevu, sala je bila krcata.
I tako se nekako rodila ideja da pozovemo MTV. Voditelj Paul King je bio “glavna faca”. Bilo je to proljeće 1991.
Haris Kulenović nam govori iz Milana, za ovu priliku. Malo me i pohvalio, ali shvatite to u kontekstu neke nove slobode, koja je omogućila inovaciju, a ne hvalisanje.
“Što se tice MTV, to je bio zaista tvoj projekat i tvoja ideja koju sam ja od srca podržao. Ti si uvijek bila saradnik, novinar za poželiti, puna ideja i smjelosti. Ja u početku nisam baš vjerovao da ćeš dovesti Paula, a ti si ga dovela. Kao što si nam sredila i onaj nezaboravni Paris kad smo bili ti, Senad [Zaimović] i ja. Uvijek odgovorna i dobre naravi, ti si mi jedna od najdražih saradnica i otkrića. Oko MTV-a samo da dodam da [nakon TV emisije] je to bila nezaboravna i vesela noć u tada kultnom Teatru a za tebe sudbinski bitna. Bili smo zaista divna ekipa iz koje su nikli doktori nauka, ambasadori, scenaristi i marketing stručnjaci, jedna kreativna generacija vrhunskih novinara čije vrijednosti se i danas spominju.”
U redakciji, dogovor je bio da ne objavljujemo da Paul dolazi u Sarajevo nego da se tek otkrije uživo u emisiji. No, pročulo se. Redakcijski telefon je zvonio non-stop. Ljudi su pitali da li je istina ali većina nije vjerovala da će baš biti uživo. Toliko se činilo nedokučivo da bi Paul sa MTV-a došao baš kod nas da je urednik Haris odlučio da snimimo Paula po Baščaršiji, kako bi imali “dokaz”.
Emisija je imala ogromnog odjeka ne samo u Sarajevu nego i šire, među jugoslovenskom estradom, umjetničkim krugovima i što je najvažnije, među fanovima. Pavle Pocrnja, danas nastanjen u Berlinu gdje radi kao komercijalni direktor jedne digitalne firme i kojeg sam sasvim slučajno upoznala na jednoj marketinškoj konferenciji u Amsterdamu u junu ove godine, još se rado sjeća.
“Ja sam odrastao u Sarajevu na Alipašinom polju. Negdje oko 1990. smo dobili satelitsku televiziju što mi je otvorilo vrata u svijet strane, pogotovo engleske televizije. Pored Sky One in Eurosport najviše sam gledao MTV. Tako sam sa svojih 11 godina postao pravi roker, punker, repper ili šta je god trenutačno bilo najpopularnije. A MTV-voditelji kao Ray Cokes i Paul King su mi također bili idoli. Zato se još jako dobro sjećam kada je Paul posjetio Sarajevo i naša televizija zabilježila kako on hoda čarsijom!”
Paul King nam je, dakle, veza sa ćevapima. Ili barem najbliža jer je bio vegetarijanac. Ako se izuzmu hipici, vegetarijanstvo je bio novi trend na Zapadu a kod nas, nepojmljivo. Valjalo je Ivanu Stojanoviću, izvrsnom producentu Sa3, koji je bio zadužen za organizaciju Paulovog boravka, objasniti sarajevskim ugostiteljima koji su se ibretili: “pa kako bolan neće ćevape”.
Vegetarijanska dijeta na stranu, imao je Ivan dodatnih muka, koje sam ja tek godinama kasnije saznala kada smo se prisjećali starih dobrih vremena.
Ivan Stojanović, Lida Hujić i Haris Kulenović, april 2016., Sarajevo
Svi smo se radovali Paulovom dolasku ali samo je Ivan jedva dočekao da mu vidi leđa. Dok smo se družili u Teatru, evo šta se događalo iza kulisa:
“Nakon što je sve dogovoreno i pripremljeno za Paulovo gostovanje u emisiji (avio-karte, smještaj, itd.) iz MTV-a je stigao zahtjev da se obezbijedi garancija za njegovu sigurnost. Pošto vremena za dobijanje takve garancije od bilo kog državnog organa nije bilo, zbog procedura, morali smo to drugačije riješiti. Ja sam odlučio da, kao producent Sa3, preuzmem garanciju njegove sigurnosti i to smo javili ljudima u MTV-u. MTV je to prihvatio (valjda misleći da je biti producent kod nas isto kao i kod njih). Moj rezon je bio sljedeći: sto posto sam siguran da mu se u Sarajevu neće ništa loše desiti, a što se tiče dolaska i odlaska, putuje avionom ima dobru konekciju, pa nema ni tu šta loše da mu se desi. Paul je sretno došao, dočekan, smješten. prošetao gradom, bio u emisiji, družili se nakon emisije. Sutradan ispraćen na avion, sretno otputovao iz Sarajeva. Super”-
Međutim.
Ni sat nakon odlaska iz Sarajeva, sav izgubljen i uplašen Paul zove iz Beograda da javi da je let za London otkazan za taj dan i da ima let sutra ujutro, da ne zna šta da radi, a sutra mora biti u Londonu. Rekli smo mu da se ne brine, da ćemo mi to riješiti i da će se neko za njega pobrinuti.
I tada nastaju lavovski zahvati s Ivanove strane da se obezbijedi Paulov siguran odlazak. “Niko sretniji od mene”, kaže Ivan, kada je Paul napokon sletio u London.
Paul King sa ekipom Sa3, između ostalih: u sredini Haris Kulenović, desno Paul King, Senad Zaimović, Vesna Andree, Marko Milović u pozadini; s lijeve strane Lida Hujić, Ivan Stojanović
Veni, vidi, vici, Paul me osvojio. Tako sam otišla u London i postala dio male MTV porodice. Zaokružimo ovaj “event” i s Paulovom verzijom. Clare je bila MTV producentica. Trebalo je da reorganizira studijsko vrijeme za snimanje emisija. Ali kako je Paulov povratak bio neizvjestan, on je redovno obavještavao preko telefona iz raznih za nju egzotičnih lokacija, “evo me u Sarajevu”, “evo me u Beogradu”. Kada je napokon stigao u London, nazvao je “evo me u Moskvi”. Pustio je malo Clare da paniči, pa tek onda rekao je da se šali.
Paul King i Lida Hujić u Sarajevu. Inserti iz Mona Lide, King i Scorpionsi na filmu ‘Sarajevo 80.’
Kao most između tadašnje Juge i MTV-a, htjela sam da pružim šansu našim bendovima, samo što iz istih razloga što nije prolazila francuska šansona, nije ni naša muzika. Ipak, Paul je vodio emisiju alternativne muzike MTV 120 Minutes, gdje smo uspjeli ubaciti po koji spot: Psihomodopop, Disciplina Kičme (frontman Koja je tada bio u Londonu), te Laibach koji su ubrzo potpisali ugovor sa izdavačkom kućom Mute te postali kultni na svjetskoj razini.
Kada je počela opsada Sarajeva i sticajem okolnosti, jer sam imala direktnu medijsku vezu s onim sto se zaista događa, MTV ekipa postala je izuzetna moralna i humanitarna podrška. MTV nije bio politički kanal ali zahvaljujuci Brentu Hansenu, tadašnjem direktoru programa i Billu Roedyju, njemu nadređenom, osjetili su odgovornost.
Prvi prilog o otporu građana opkoljenog Sarajeva na način na koji kanali vijesti nisu obraćali pažnju, bio je MTV news.
VJ Pip Dann je prenosila o prvom Sarajevo Film Festivalu pod opsadom, iz mojih izvora. Oprostit ćete mi jer se sjećam kroz maglu, ali čini mi se da je to pokrenuo pozorišni reditelj Haris Pašović. Nazvao me u London. Ja sam prikupila nove filmove na VHS formatu da se prikažu na festivalu koji su stigli do Sarajeva preko humanitarne veze. Ta veza će vremenom postati organizacija War Child. David Wilson, jedan od dva osnivača, bit će prvi direktor Muzičkog centra Pavarotti u Mostaru, sagrađenog od skupljenih donacija. MTV je pružio ogromnu promotivnu podršku grupi U2 tokom turneje Zooropa, sa linkovima između evropskih gradova i opkoljenog Sarajeva. Bono, Brian Eno, Luciano Pavarotti – svi su se povezali i učestvovali u toj inicijativi. Mnoge ličnosti su uslijedile. Otvaranje Pavarotti centra u Mostaru i U2 koncert u Sarajevu 1997. krunisali su svu tu iskrenu podršku.
Luciano Pavarotti, u pozadini Bono i do njega supruga Ali. Otvaranje Muzičkog centra Pavaratti, Mostar 1997. @ War Child insert ''anti-war movement''
Kako kod nas, tako i cijelom Istočnom Evropom, MTV je bio ogromno popularan. Imala sam priliku putovati kao Paulova pratilja i sve to doživjeti iz prve ruke. Dolazak Paula je bio jednak dolasku predsjednika države. Gdje god da je bio, bila je udarna vijest na TV vijestima a ne samo elitni gost zabavnih programa, kao što pokazuje ovaj primjer iz Budimpešte iz 1994.
Paul King i Lida Hujić stižu u Budimpestu, 1994. Doček na aerodromu – ostala na filmu MTV in Eastern Europe
A što se tiče samog MTV-a, najvažnije tržište bila je Njemačka. Tu se ujedinio komercijalni aspekt (pristup kablovskoj televiziji koji je bio uslov za MTV gledanost i finansiranje preko reklame) i kulturoloski aspekt. Sasvim slučajno Bill Roedy i dio MTV ekipe se našao u Berlinu kada je pao Berlinski zid. To je zapečatilo MTV generaciju. MTV je postao glas ujedinjene njemačke omladine.
MTV na berlinskom zidu, 1989. @Michiel Bakker (uz dozvolu za The First to Know (2011: Bubble Publishing)
Stoga, nije čudo da su prve evropske MTV nagrade održane u Berlinu 1994. Malo po malo MTV Europe Video Music Awards postale su najvažniji događaj u globalnom muzičkom kalendaru, kroz dekadu 90-tih i 00-tih. Preko prijateljstva sa Brentom Hansenom, imala sam VIP pristup. Brent je u međuvremenu postao kreativni predsjednik i glavni i odgovorni urednik MTV Internationala – na čelu svega vezanog za to medijsko carstvo izvan SAD-a. Iznad je bio samo Bill Roedy, predsjednik MTV Networks Internationala, izabran za “ličnost godine” muzičke manifestacije MIDEM, 2003.
MTV Awards, Barcelona 2002., priča sa naslove strane, The Guardian, uz veliku fotografija Brenta Hansena
Doživjela sam nevjerovatne momente ne samo tokom TV emisije jer je totalno drugačiji doživljaj biti uživo među VIP gostima. A fešta se tek nastavljala na zabavama poslije, koje su bile ekskluzivne.
Bill Rodey i Lida Hujić, MTV Awards Stockholm afterparty, novembar 2000.
Jedno sjećanje ću spomenuti iz perioda kada je MTV bio u jeku slave jer će pokazati koliko je MTV bio moćan i okupljao muzičku elitu.
Bilo je to u Dublinu 1999. Izveli su nas iz dvorane gdje se održala dodjela nagrada, kroz neka sporedna vrata. Mala grupa Brentove raje je krenula za njim pješke, a ne limuzinom, što je bilo neobično. Hodali smo kroz neke tamne ulice, podaleko. Sjećam se da je VJ Pip, Brentova supruga, na kraju izula cipele. Više nije mogla izdržati u visokim Prada petama. Napokon smo došli u neki mali podrum. “Da nismo gdje zalutali?”, pitali smo se. Unutra, stotinjak ljudi, svi poznati, osim mene. A i ja sam bila poznata u bivšoj Jugi! Na bini, Iggy Pop! Bit će privatni koncert. Pri kraju, Iggy pita: “Ima li rock zvijezda u publici?”
Ima! Čuje se glas sa malog balkona iznad bine. Bono, sjedi sa Mickom Jaggerom. Uhvati se za storu, sleti na binu kao Tarzan. Iz publike, skoči na binu Marylin Manson. Jedva sam ga prepoznala bez šminke za pozornicu. Ubučen je u crno, totalno konvencionalno. Uzeli su gitare. Krenula je improvizacija. G.L.O.R.I.A., pjeva Bono, a mi svi za njim, uglas. Kako je veče bilo dobro zaliveno pićem iz otvorenog bara, više je to zvučalo bez sluha nego u harmoniji muzičke elite od koje se sastojala publika. Još mi veselo odzvanja u ušima.
Slika 11: MTV Awards memorabilia
Čitaoci koji imaju manje od četrdeset godina vjerovatno čitaju ovaj prilog kao neku bajku. MTV nije više ono što je nekad bio ali meni je bukvalno promijenio život. Te iste godine, 1999., i ja sam primila MTV Video Music Award u specijalnoj kategoriji “najbolje akademsko dostignuće”. Imam doktorsku disertaciju na temu MTV sa Goldsmiths Collegea, londonskog univerziteta. To mi je otvorilo profesionalna vrata.
Lida Hujić, MTV Video Music Award,“najbolje akademsko dostignuće”
Privatno, MTV mi je također mnogo toga pružio. Nisam ni sanjala da će Paulov dolazak u moju emisiju započeti lijepu, dugogodišnju vezu, mada smo se rastali. Pip i Brent su i dalje u braku. Veza između mene i njih ne samo da traje, nego čini mi se da je sve jača.
Više od karijere, preko Sa3 i MTV-a, nikla su prijateljstva kako u Sarajevu tako i u Londonu, koje smatram kao najveće blago. Cool bude i prođe. Prijateljstva ostaju. A ćevapi se i dalje prodaju na čarsiji.
Slika 13: Pip Dann sa Lida Hujic na ceremoniji dodjeljivanja doktorata, Goldsmiths College, London 1999.
___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.