Novinari i novinarke iz Sarajeva poslali poruku podrške kolegama u Palestini i Libanu

Foto: Mediacentar

Protesni skup za novinare Palestine i Libana održan je danas u Sarajevu. Neformalna grupa novinara i novinarki okupila se na Skupu solidarnosti „Umjetnička intifada“ i poslala poruku solidarnosti i podrške kolegama koji izvještavaju iz Gaze i Libana. U sklopu „Umjetničke intifade“, koju organizuju međunarodna udruženja IOD i Carry for Palestine, te neformalna grupa Feministički antimilitaristički kolektiv, održava se i niz događaja, uključujući i humanitarni bazar za kupovinu šatora u Gazi.

Govor Edine Kamenice prenosimo u cjelosti:

Evo nas u neposrednoj blizini tzv. Snajperske aleje, jedne od najsmrtonosnijih ulica ratnog Sarajeva. Prošlo je tačno 30 godina i 22 dana od onog 18. novembra 1994. kada je nedaleko odavde, na stazi između Zemaljskog muzeja i Filozofskog fakulteta, snajperskim hicem vojnika VRS sa Grbavice ubijen sedmogodišnji Nermin Divović. Metak je prvo pogodio njegovu trudnu majku i završio u dječakovoj sljepoočnici. U opkoljenom Sarajevu je, pored Nermina, ubijeno još 1.600 djece.

Gotovo ni minut prije nego što će se čuti pucanj, vraćajući se s posla, mimoišla sam se sa mršavom ženom koja je vodila dvoje djece. Pogled mališana, koji će samo tren kasnije biti mrtav, nikad nisam zaboravila.

Dakle, ubica je vjerovatno imao i mene na nišanu, ali je pucao, iako je bilo proglašeno primirje, u naredne prolaznike. Najmanje oko 150 novinara na prostoru ex Jugoslavije, koji su na ovaj ili onaj način ubijeni u ratnoj kataklizmi, nisu bili moje sreće. Utoliko prije mi, novinari, koji smo preživjeli agresiju na BiH i koji jako dobro znamo šta je rat, kao i, naravno, drugi novinari, svi mi s puno strepnje i nespokojstva svjedočimo genocidu koji Izrael vrši nad palestinskim narodom u Gazi, uz neskrivenu podršku SAD-a i mnogih evropskih država i šutnju arapskog svijeta. U tom genocidu je samo djece ubijeno više od 17.000.

Beskrajno se stoga divimo tamošnjim medijskim radnicima na njihovom hrabrom istrajavanju da razbiju  imperijalističko-cionističke bedeme, te da otkriju svijetu šta se iza njih stvarno dešava. Ta cijena je dosad bila 190 njihovih života, mnoga teška ranjavanja, izgubljene porodice. Uprkos tome što su često i sami meta, što ih mnogi svjetski mediji ignorišu, novinari Gaze ne odustaju od osnovnih principa novinarstva. Oni i umirući brane pravo javnosti na informaciju i to od onih koji se na najvišim govornicama svijeta zaklinju tim principima.

Zato poručujemo: uz vas smo poštovane kolegice i kolege iz Gaze i Libana. U prljavom ratu za teritoriju, za prirodna i historijska dobra, za istrebljenje cijelog jednog naroda, u ratu u kojem je, čini se, pogažena sva humanost planete, vaša dirljiva posvećenost čovjeku zarobila je srca miliona ljudi, pa i naša.

A svim moćnicima od Zapada do Istoka, i našima naravno, poručujemo: ne ubijajte novinare! Bez svakog od njih, bilo u Gazi, Libanu ili Ukrajini, svjetlost je manja. Ne ubijajte nikoga! Ne rušite, gradite! Kada jednom ipak sjednete na optuženičku klupu, a sjest ćete, i vama će tada biti lakše!

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.