Nakon izbora mediji o predizbornim obećanjima rijetko izvještavaju.

Foto: Pixabay/Mohamed_hassan

Iako politički subjekti i kandidati na svim nivoima vlasti u BiH tokom izbornih kampanja daju brojna obećanja, ona vrlo rijetko dolaze u fokus javnosti nakon održanih izbora i formiranja vlasti. Ako se o njima i govori, to se prvenstveno odnosi na obećanja o infrastrukturnim projektima, socijalnim izdvajanjima ili “krupnim” političkim temama poput izmjena Ustava i Izbornog zakona ili euroatlanskih integracija, što su teme koje su već nekoliko izbornih ciklusa prisutne u javnosti.

Istinomjer od 2010. godine provodi monitoring ispunjenosti predizbornih obećanja partija koje formiraju vlast na državnom, entitetskom, lokalnom i kantonalnom nivou (Kanton Sarajevo). Monitoring u aktuelnim mandatima trenutno obuhvata preko 2000 obećanja, a Istinomjer je krajem prošle godine objavio rezultate progresa ispunjavanja obećanja u 12 lokalnih samouprava u BiH nakon tri godine mandata njihovih čelnika, kao i obećanja partija koje sudjeluju u radu Vlade RS i Vijeća ministara BiH, nakon godinu dana mandata. Osim toga Istinomjer prati i progres na ispunjavanju obećanja vladajućih partija na nivou Vlade FBiH te mjere iz sporazuma za formiranje kantonalne vlade u Sarajevu. Od kada Istinomjer provodi monitoring dosta bolji rezultati su postizani na lokalnom nivou, gdje su procenti ispunjenosti obećanja dosezali i do preko 70% u nekim lokalnim zajednicama. S druge strane, ovaj procenat na državnom nivou vlasti nikada nije dosegao dvocifren broj.

I pored javno dostupnih programa političkih partija, ukoliko su ga imale, mediji u BiH rijetko izvještavaju o njima izvan izborne kampanje, kada o obećanjima uglavnom govore sami politički akteri na skupovima, u medijima i sve češće putem društvenih medija. Obećanja iz predizbornih programa političkih partija u velikom broju slučajeva ostaju nepoznata javnosti. To se dijelom dešava i zbog nedovoljnog promovisanja često glomaznih programa tokom kampanje, ali i zbog fokusiranja samih aktera na određene teme koje donose “jeftinije” političke poene.

Važno je spomenuti i da pojedine političke partije, a među kojima je čak njih pet koje su formirale aktuelni saziv Vlade RS-a, nisu tokom Općih izbora 2022. imale zvanični predizborni program nego su svoja obećanja njihovi kandidati većinom davali na predizbornim skupovima i tokom medijskih istupa.

Dominacija “krupnih” političkih tema u javnosti 

Jedan od razloga zbog kojeg brojna obećanja nakon izbora padaju u drugi plan može se tražiti u činjenici da se koalicije na gotovo svim nivoima vlasti najčešće formiraju “matematički”, a ne programski. Rijetki su primjeri u kojima politički subjekti prije formiranja vlasti insistiraju na svojim programskim ciljevima i formiranju jasnih koalicionih sporazuma koji su dosljedni njihovim programima. Partije koje formiraju izvršnu vlast u aktuelnom ili proteklim mandatima u svojim programima tako imaju brojna obećanja koja su u svojim ciljevima suprotna obećanjima drugih partija. Primjeri takvih obećanja su ona o NATO integracijama BiH, izmjenama Izbornog zakona, uređenju Ustavnog suda, ali i statusu Visokog predstavnika u BiH.

Ipak, u programima partija nalaze se i ona obećanja o kojima postoji konsenzus, ali se ona ipak godinama ne ispunjavaju. Jedno od takvih obećanja je uvođenje diferencirane stope PDV-a koje se u programima većine političkih subjekata nalazi od kada Istinomjer provodi monitoring. U aktuelnom mandatu na nivou Vijeća ministara tri obećanja odnose se na ovu mjeru, a ipak o njoj se nije raspravljalo. I tokom prethodnih mandata o ovoj mjeri u javnosti se diskutovalo kada se dese poskupljenja usljed porasta inflacije.

Obećanja političkih partija na državnom nivou o kojima se u javnosti mnogo češće razgovara su ona koja se odnose na političke procese poput evropskih integracija, odnosno ispunjavanja 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, što su teme prisutne i tokom izborne kampanje. Kako su prioritetima obuhvaćene brojne mjere poput ustavne, izborne ili reforme pravosuđa ove teme u tom smislu i dominiraju tokom kampanje i nakon nje. No i ova obećanja u javnost dospiju kada se o njihovoj realizaciji razgovara u tijelima izvršne i zakonodavne vlasti, prilikom posjeta evropskih dužnosnika ili na sjednicama EU institucija posvećenih napretku BiH na evropskom putu.   

I o obećanjima iz oblasti socijalne politike također se govori kada npr. na dnevni red dođu izmjene socijalnih ili fiskalnih zakona, a jedna od takvih tema krajem protekle i početkom ove godine bilo je i povećanje minimalne plate, što je mjera o kojoj su dosta govorili čelnici oba bh. entiteta. Ova obećanja su se našla u programima političkih partija, ali i o njima se u javnosti govorilo tek nakon najava samih vlasti da bi do toga moglo doći. Iako se spekulisalo da bi minimalna plata mogla biti povećana na 1000 KM, to se nije desilo pa su o tome izvještavali brojni mediji.

S obzirom na to da predizborni programi pojedinih političkih partija sadrže i po više stotina obećanja u brojnim oblastima teško je očekivati da sva mogu biti predmet javnog interesa. Često i sami programi ne daju jasnu sliku o ciljevima i mjerama koje će biti poduzete u cilju ispunjavanja obećanja što je svakako i jedan od glavnih razloga zašto Istinomjer pogotovo na državnom i entitetskim nivoima vlasti tokom svih dosadašnjih monitoringa bilježi veoma nizak procenat ispunjenosti datih obećanja.

Obećanja na nižim nivoima

Na nižim nivoima vlasti češće se razgovara o realiziranju infrastrukturnih projekata koji se u većini slučajeva i nađu u predizbornim programima kandidata za načelnike i gradonačelnike kao i u programima kantonalnih vlada. Kako se radi o projektima koji su građanima svakodnevno vidljivi o njima se i piše u medijima, no primjetna je razlika u izvještavanju o njima u većim gradovima u odnosu na manje lokalne sredine u kojima ne djeluje više medija.  

Jedno od takvih o kojem se dosta pisalo i čija realizacija se pomno pratila bilo je obećanje o rekonstrukciji tramvajske pruge u Sarajevu koja je završena krajem augusta 2023. godine. O ovom projektu u javnosti su se oglašavali i sami akteri poput kantonalnog ministra saobraćaja Adnana Štete koji je postavljao rokove koji su probijeni, ali i interes same javnosti i medija je bio mnogo veći u odnosu na neke druge projekte, s obzirom na činjenicu da je to bila prva rekonstrukcija tog dijela pruge u zadnjih nekoliko decenija. 

Još neka od obećanja lokalnih i kantonalnih vlasti u Sarajevu koja se dosta češće nađu u fokusu javnosti su i gradnja I i IX transferzale, uređenje parka Hastahana, ali i druga o kojima se piše u kontekstu odvijanja radova, probijanju zacrtanih rokova ili njihovoj realizaciji. Nešto zastupljenija su i obećanja gradonačelnika većih gradova poput Banjaluke, Tuzle ili Zenice.

S druge strane, u manjim sredinama u kojima ne djeluje više medija o predizbornim obećanjima izvještava se kroz saopštenja lokalnih vlasti ili kroz vijesti o realizovanju pojedinih mjera kada se ono desi.   

Činjenica je da se o obećanjima političkih partija i kandidata koja se odnose na oblasti poput ekonomije, socijalne politike, obrazovanja ili zdravstva u domaćoj javnosti ne govori mnogo niti često. Brojni su razlozi za to, od kompleksnosti političkog sistema u zemlji, nedovoljno jasnih i konkretnih političkih programa partija, sklapanja neprincipijelnih koalicija, pa do činjenice da pojedine partije uopće ne kreiraju predizborne programe.

Uloga medija u ovom procesu iznimno je važna, pogotovo na lokalnom nivou, te bi oni trebali mnogo češće da skreću pažnju na procese koji se odvijaju na lokalnom nivou, iniciraju teme, postavljaju pitanja i upućuju kritike na rad vlasti. Veliki je broj lokalnih zajednica u BiH u kojima ne djeluju lokalni mediji pa se o aktivnostima vlasti u njima može isključivo saznati preko objava na zvaničnim kanalima.

Sama dinamika političkih procesa bilo da su oni vezani za vanjsku ili unutrašnju politiku nameće teme u domaćoj javnosti. Brojna obećanja data tokom kampanje ostaju neispunjena i zaboravljena - do nove predizborne kampanje. 

___