Nakon gotovo godinu dana traženja informacija, a posljednjih mjeseci i pritiska javnosti, javni medijski servis, Radio televizija Republike Srpske objavila je informacije o primanjima Miroslava Lazanskog i Mate Đakovića. Đaković i Lazanski, inače i poslanik u Parlamentu Srbije, imaju angažman na RTRS-u gdje uređuju svoje autorske emisije.

U djelimičnom odgovoru na upit po Zakonu o slobodi pristupa informacijama iz RTRS-a je saopšteno kako je ta javna medijska kuća Miroslavu Lazanskom isplatila 17.602,47 KM po osnovu autorskog ugovora, a Mati Đakoviću 16.142,38 KM zarađene plate.

„Miroslav Lazanski je na RTRS-u angažovan od marta 2016. godine sa autorskim ugovorom za emisiju 'Lazanski direktno'. Za deset mjeseci 2016. godine i prvi mjesec 2017. godine, Miroslavu Lazanskom po osnovu autorskog ugovora, isplaćeno je ukupno 17.602,47 KM, odnosno mjesečno 1.600,22 KM”, napisano je u odgovoru na naš zahtjev.

U dopisu se još navodi da u visinu naknade Lazanskom ulaze bez dodatnih troškova i „svi ekskluzivni sadržaji koje Miroslav Lazanski snimi na terenu kao što su bili materijali sa sirijskog ratišta, te ostali događaji koje prati Lazanski".

Mate Đaković je zaposlen na RTRS-u od juna 2016. godine i njemu je prosječno mjesečno isplaćeno 1.718,75 KM uz, kako se navodi u odgovoru i obračun minulog rada i toplog obroka. Dodatno, troškovi Lazanskog i Đakovića, prema navodima iz RTRS-a, prema planiranim budžetima za emisije "Lazanski direktno" i "Telering", po emisiji iznose između 100 i 200 KM.

Iako su ove informacije dostavljene u zakonom predviđenom roku, RTRS je na isto pitanje mjesecima odbijao da odgovori.  Informacije o primanjima dvojice urednika prva je tražila Partija demokratskog progresa, na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, još  17. maja 2016. godine. Odgovor Ministarstva saobraćaja i veza tog entiteta na pitanje koje se odnosi, između ostalog, i na iznos primanja Miroslava Lazanskog na Radio-televiziji Republike Srpske, nije otkrio takve informacije.

"U odgovoru koji smo tada dobili iz ministarstva navodi se da 'autorska naknada po osnovu Autorskog ugovora predstavlja lično primanje autora, odnosno lični podatak, i da u tom smislu JP Radio-televizija Republike Srpske nije ovlaštena da trećoj strani otkrije lične podatke, a u skladu sa članom 17. Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH'“, navedeno je kasnije u saopštenju PDP-a.

Iz te stranke su u međuvremenu zatražili tumačenje i od Agencije za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine koja je pojasnila da objavljivanje takvih informacija nije u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH.

"Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske imaju zakonit interes da u svrhu vršenja kontrole korištenja novčanih sredstava iz javnih prihoda traže i dobiju podatke o visini novčanih naknada koje se isplaćuju fizičkim licima po osnovu angažovanja u RTRS", navodi se u odgovoru Agencije PDP-u.

Lider PDP-a Branislav Borenović, iako su sada informacije o platama Lazanskog i Đakovića objavljene, nije zadovoljan ponašanjem RTRS-a kao javnog medijskog servisa.

„Sama činjenica da se radi o javnim podacima, ne vidim na kraju niti jedan razlog zbog čega se toliko odugovlačilo sa njihovim objavljivanjem. Da li se iza toga krije još nešto što mi ne znamo, to će vrijeme pokazati“, kaže on, „Ali ovdje je suština jedna, zašto RTRS te podatke nije objavio skoro godinu dana? Zašto smo na tome trebali toliko da insistiramo i odgovore tražimo i preko drugih agencija? To pokazuje da RTRS mora da objavi sve finansijske podatke koji se od njega traže. Očigledno neki podaci nisu odmah dostupni za javnost. Da li se oni trebaju redefinisati i dotjerati da bi bili objavljeni, to ja ne znam, ali je vrlo bitno da, ako ste uporni i ako na nečemu insistirate da ćete uspjeti“.

Sa sličnim problemima se susreo i Transparency international BiH koji je takođe prošle godine, upućujući svim javnim preduzećima upite, i od RTRS-a zatražio spisak svih zaposlenih, kao i objavljivanje ugovora o javnim nabavkama. Odgovor ni do danas nije stigao, nakon čega je Transparency i tužio tu medijsku kuću. I Transparency International BiH je zatražio tumačenje Agencije za zaštitu ličnih podataka o ličnim primanjima zaposlenih u javnim institucijama pozvavši se na dio mišljenja Agencije od 25. 12. 2013. godine, a koji se odnosio na zakonitost davanja podatka o primanjima zaposlenih u javnim organima.

U odgovoru je istaknuto kako se navedeno mišljenje Agencije odnosi i na javna preduzeća te da jeste u javnom interesu da građani znaju podatak o iznosu pojedinačne plate zaposlenih u javnim preduzećima.

"Pri tome, potrebno je naglasiti da javnosti ne trebaju biti vidljivi dijelovi pojedinačne plate koji se odnose na npr. odbitke za alimentaciju, kredite, članarinu za sindikat i slično", navedeno je u odgovoru Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH koje je dostavljeno TI BiH sredinom avgusta prošle godine.

Iz navedenog proizlazi da javnost ima pravo da zna koliko su primanja zaposlenih u svakom javnom preduzeću u RS, pa samim tim i na javnom RTV servisu Republike Srpske.

„To je nešto što je godinama već praksa RTRS-a da ne dostavlja odgovore na uredno i zvaničnim putem dostavljene zahtjeve za pristup informacijama. Jednostavno ne gledaju na sebe kao na javni servis, javno preduzeće koje bi trebalo da odgovara građanima, a koji ga i finansiraju na kraju kroz RTV pretplatu. Više se ponašaju kao privatna svojina jednog čovjeka i služe za zadovoljavanje interesa ili partijskih ili pojedinačnih. To šalje veoma lošu poruku ne samo građanima već i svim drugim javnim ustanovama i javnim preduzećima, jer ako se jedan javni medijski servis tako ponaša, onda ne treba čuditi da se i drugi oglušuju o odredbe Zakona o slobodi pristupa informacijama“, kaže portparolka TI BiH, Ivana Korajlić.

Cijela tema je zaintrigirala i medije pa su i neki od njih „uskočili“ podnoseći zahtjeve RTRS-u da objavi informacije o platama Lazanskog i Đakovića. Odgovor od direkcije te medijske kuće konačno je uslijedio 7. marta. No ipak nisu svi koji su tražili i dobili odgovor. Među njima je i Stefan Blagić, novinar portala Frontal.ba.

„Nikad nije uslijedio odgovor, a zahtjev sam poslao prije nekih mjesec dana. Te informacije smo doznali iz drugih medija i mogli smo da vidimo koliki je tačno iznos primanja. Kada RTRS traži informacije, oni se pozivaju na taj Zakon o slobodi pristupa informacijama, što je sasvim u redu, i tu nije ništa sporno. Međutim, kada mi tražimo informacije, oni, iako imaju obavezu da ih dostave, to ne rade ili urade vrlo škrto i nakon mnogo muke dostave te informacije. To naravno da nije u redu. Njih plaćaju građani RS i BiH i oni imaju obavezu da takve informacije uvijek dostave javnosti“, smatra Stefan Blagić.

Javni medijski servisi imaju obaveze prema javnosti koje propisuje Zakon o slobodi pristupa informacijama. Definisano je zakonom da je javni organ, pored institucija izvršnih, sudskih i zakonodavnih vlasti, i svaki organ koji „obavlja javnu funkciju a imenovan je ili ustanovljen u skladu sa zakonom“ u šta spadaju i javni mediji poput BHRT-a, FTV-a i RTRS-a i kantonalnih ili gradskih televizija.

Pri tome se kompletan Javni RTV sistem u BiH, u koji potpada i RTRS, finansira iz pretplate građana, što bi dodatno trebalo da podiže nivo odgovornosti.

Čak i na web stranici RTRS-a nema jasnih naznaka kako doći do neke informacije. U rubrici „kontakt“ postoje brojevi redakcija i marketinga, a u samom dnu stranice se nalazi e-mail adresa Službe za komunikaciju i promociju: komunikacije@rtrs.tv. Navedena je i e-mail adresa direkcije: rtrs@rtrs.tv.

Uputili smo zvaničan upit na obe adrese i kako nakon deset dana nije bilo nikakvog odgovora, u telefonskom razgovoru sa službenicom u kabinetu generalnog direktora RTRS-a objasnili su da, ako želimo odgovor, zahtjev mora biti dostavljen na sasvim treću e-mail adresu: direkcija@rtrs.tv, nakon čega je onda i uslijedio zvanični odgovor.

Nigdje u kontaktima nije navedeno ni ime osobe koja bi bila zadužena za zahtjeve po ZOSPI ni odnose s javnošću. Na zvaničnoj stranici RTRS-a se još mogu pronaći među važnijim dokumentima i izvještaji o poslovanju. No posljednji objavljeni je iz 2014. godine.

RTRS-u kao javnom servisu nedostaje transparentnosti u radu. Pokušaj da se dobije informacija nekad predstavlja i Sizifov posao, a nekad se ipak i dobije informacija. No sve to nije dovoljno kada se govori o obavezi javnosti prema onima koji RTRS plaćaju iz svojih džepova.

Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa Osservatorio Balcani e Caucaso za projekat European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinansiran sredstvima Evropske komisije. Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ni na koji način ne odražavaju stavove Evropske komisije.