Entitet Republika Srpska najavljuje osnivanje tijela za borbu protiv dezinformacija, no to otvara pitanja o motivima, transparentnosti i posljedicama po slobodu medija.

foto: Unsplash / Ilustracija

Na medijskoj sceni Bosne i Hercegovine, u najširem njenom poimanju, postoji znatan broj portala bez impressuma koji su plodno tlo za širenje dezinformacija. Ništa manji problem nisu ni oni mediji za koje se zna ko im je osnivač, ali uprkos tome plasiraju lažne vijesti. I to nije nikakva specifičnost ove države.

No Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), najavio je kako će bosanskohercegovački entitet Republika Srpska tome stati u kraj osnivanjem odjeljenja za borbu protiv dezinformacija i laži.

Osnivač tog odjeljenja trebala bi biti Vlada Republike Srpske. Dodik je to saopštio nakon nedavno održane sjednice entitetske vlade, na kojoj nije jasno u kojoj se funkciji pojavio. Prethodno mu je Sud BiH izrekao pravosnažnu presudu kojom mu je na šest godina zabranjeno bavljenje javnim političkim funkcijama, a Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat entitetskog predsjednika.

Razlog zbog koga treba posebno vladino tijelo koje bi se borilo protiv laži i dezinformacija je i obrazložio.

„Čak 87 odsto informacija je negativno i 13 odsto ne može da se bori protiv toga. A mi prećutkujemo zato što ne možemo da se nosimo sa budalama. Nije to naš nivo da odgovaramo nekom tamo lažljivom pojedincu i njegovim interesima ili nekim strukturama. Čitav medijski spektar u Federaciji BiH je usmjeren negativnim narativom protiv Srpske, a primjećujemo da značajan broj važnih ljudi iz Srpske konzumira te vijesti i transformiše svoja ponašanja ka tome“, naveo je Dodik.

Na čemu temelji ovu tvrdnju, odnosno ko je i kada proveo istraživanje pa došao do navedenih procenata o negativnim i pozitivnim informacijama, Dodik nije obrazložio.

Šta su to, po Dodiku, 'negativne informacije'?

Jednako tako nije ni pojasnio šta su to „negativne informacije“. Na to su upozorili i sugovornici Mediacentra – Aleksandar Trifunović, glavni urednik portala Buka, i komunikolog Mladen Bubonjić.

Obojica pitaju da li se svaki vid izvještavanja o ekonomskim, socijalnim i političkim temama, a koji ne korespondiraju sa stavovima vlasti Republike Srpske, smatra negativnim izvještavanjem.

Trifunović podsjeća i da je, prije nego što je Dodik izašao s idejom o osnivanju odjeljenja za borbu protiv dezinformacija i laži, bivši entitetski premijer Radovan Višković najavio kako će Vlada Republike Srpske nabaviti poseban kineski softver koji bi loše vijesti trebao preinačiti i kao takve ponuditi javnosti.

„Mene samo čudi što se do sada to nije desilo jer je intencija Milorada Dodika da potpuno ovlada javnim prostorom sa mišljenjem koje samo njemu odgovara – i to već godinama radi. Svake godine imamo te pokušaje, poput Zakona o kleveti, Zakona o NVO, spominjao se i zakon o medijima, a sada imamo najavu formiranja tog odjeljenja. Pitanje je ko će se time baviti. Vlada koja kontroliše medije u čijim prvim minutama ima barem pet informacija i netačnih vijesti imaće svoju metodologiju kojom će se boriti protiv onih koji objavljuju stvari onakve kakve jesu“, ukazao je Trifunović.

Ističe da je najveći problem što takve zakone donosi, tumači i sprovodi jedna te ista osoba. To je problem, dodaje Trifunović, jer je demokratija u odlučivanju potpuno isključena, pa je zanimljivo kako će to rješenje na kraju izgledati i kako će se primjenjivati.

Trifunović je, osvrćući se na Dodikovu tvrdnju da najveći broj dezinformacija plasiraju mediji sa sjedištem u Federaciji BiH, podsjetio i na Viškovićevu izjavu da „takve vijesti nisu lažne, ali da su loše po Republiku Srpsku i potpadaju pod neku vrstu sankcija“. Sve u svemu, navodi naš sugovornik, „intencija je puna nelogičnosti“.

„Intencija je jasna da ova vlast može sve, jer iza sebe ima sistem i onda su stvari opasne, jer se razumnim metodama ne možete boriti protiv toga“, upozorio je Trifunović.

'Cilj je izazivanje straha i nelagode'

Komunikolog Bubonjić, na drugoj strani, smatra da je najava uvođenja još jednog tijela za kontrolu medija u funkciji izazivanja straha i pokušaja disciplinovanja nezavisne medijske scene.

„Vidjeli smo da čak i zakoni o kleveti i nevladinim organizacijama nisu imali nekog stvarnog učinka, nego da su bili u funkciji zastrašivanja. To se može vidjeti po kriminalizaciji klevete. Iako se govori o preko stotinu krivičnih prijava, činjenica je da je samo jedan postupak proveden. To samo govori da je cilj bio zastrašiti i izazvati autocenzuru“, tvrdi Bubonjić.

Dodaje da bi, čak i kada bi se oformilo posebno tijelo za borbu protiv laži i dezinformacija, ono više služilo kao alat za izazivanje straha, bez stvarne primjene u praksi.

Bubonjić navodi da nije jasno po kojim bi se procedurama neko kvalifikovao da širi laži i dezinformacije. Kaže da bi takve odluke morale završiti na sudovima u Republici Srpskoj ili pred Sudom BiH, te dodaje: „Vidjeli smo da, koliko god se vlast u Republici Srpskoj bori protiv takvih odluka, ipak ih poštuje“.

Prema njegovim riječima, osnivanje takvog odjeljenja ne bi bilo namijenjeno medijima i portalima koji služe vlasti. A oni „divlji“ portali, dodaje, ili bi se ugasili ili bi promijenili domenu, ali suštinski ne bi ništa promijenili.

„Ili treba mijenjati zakone, ali i svijest u društvu, jer ovo što se predlaže, ponavljam, ima za cilj izazivanje straha i nelagode“, smatra Bubonjić.

Jednako tretirati cijelu medijsku scenu

Osvrćući se na rad javnog servisa Republike Srpske (RTRS), koji je pod punom kontrolom vlasti, Bubonjić kao posljednji primjer navodi da su Dodika do unazad nekoliko dana titulirali kao predsjednika tog entiteta. Zbog toga pita: „Zar to nije dezinformacija?“

Bubonjić je postavio i pitanje – šta su to negativne vijesti? Prema njegovim riječima, da li je negativna vijest da je zbog nemara ljekara žena umrla na porodu, da li činjenica da neka cesta godinama čeka na asfaltiranje ili da neka institucija ne radi svoj posao ili je sve to kritika usmjerena da se stvari poprave.

„Ako ćemo gledati idealistički, takva odjeljenja trebala bi jednako tretirati cijelu medijsku scenu, ali realnost je drugačija, pa bi se na udaru mogli naći samo oni za koje vlast procijeni da rade protiv nje“, kazao je Bubonjić.

I bez najave osnivanja još jednog tijela koje bi provodilo kontrolu nad radom medija, naglašava Trifunović, strah se u novinarsku zajednicu u entitetu Republika Srpska već uvukao.

„Novinari se povlače i ostalo je vrlo malo medija koji profesionalno rade svoj posao. Zbog toga su izloženi Dodikovom linču. I ako već nisu odustali, ovo će biti novi udarac“, smatra Trifunović.

„Međutim, stalno opterećenje i ono malo nezavisnih glasova koji tumače ovu zbilju je zastrašujuće. Da imate potpunu kontrolu medijskog prostora, da u potpunosti kontrolišete javni servis i da vam je stalo da ugušite ono malo medija koje niste stavili pod kontrolu i to uporno pokušavate, meni zapravo govori da oni nisu sigurni u svoju priču i da je svaka vrsta disonantnog tona – smetnja.

Kako god ti prijedlozi bili komični, mogu biti tragični i dovesti u nezavidan položaj nezavisne medije da prestanu raditi. Jer kako god da vam se neki državni aparat čini slabašnim, vrlo je ozbiljan neprijatelj jer iza njega stoji administrativna sila koju niko neće moći kontrolisati“, upozorio je Trifunović.

Institucionalna kontrola nad slobodom govora i udruživanja u Republici Srpskoj je već uspostavljena. Ovaj entitet zbog toga živi svoju distopiju, pa bi osnivanje još jednog tijela koje bi odlučivalo šta je laž, a šta istina samo bio potvrda toga.

Kretanje Trumpovim stopama

Na pitanje hoće li Republika Srpska krenuti stopama kojima gazi američki predsjednik Donald Trump, etiketirajući sve medije koji ne slijede njegov politički narativ kao fake news media, Bubonjić navodi da je to „sinonim koji je odavno prisutan i u koji su upetljani službenici KGB-a, koji su svoje agente infiltrirali u medijski prostor kako bi plasirali dezinformacije“.

„To je sada samo nastavak toga u novim okolnostima kada određene grupacije sebi žele da osiguraju moć posežući za starim tehnologijama. Ovo što se sada dešava nije izmislio Trump ili Dodik, nego je samo nastavljanje tih tendencija“, smatra Bubonjić.

Ništa manje važno pitanje je i ko bi, ukoliko Vlada Republike Srpske osnuje tijelo za borbu protiv dezinformacija, u njemu participirao.

Bubonjić navodi da se ne može govoriti o nekim moralnim vertikalama jer, kako ističe, u društvu u kojem živimo „moralne su vertikale i Baja mali Knindža, i Jelena Karleuša“. Moramo zbog toga, zaključuje, govoriti o etičnosti, a pitanje je šta se ovdje podrazumijeva pod etikom.

Medijski prostor u cijeloj Bosni i Hercegovini je neuređen, zakonodavstvo koje prati medijsku scenu u Republici Srpskoj je zastarjelo, ali novi zakon o medijima najavljen prije dvije godine nije ni u formi nacrta ugledao svjetlo dana. Radna grupa koju je formirala Vlada Republike Srpske sastala se svega dva puta bez konkretnih rezultata. Umjesto toga pokazalo se da bi uz predstavnike vlasti medijsko zakonodavstvo trebali kreirati novinari provladinih medija, pa je tako na konsultativne razgovore bila pozvana samo glavna urednica Nezavisnih novina čiji glas se, kako je sama svjedočila, jedva mogao čuti.

Za sada su reakcije ne samo medijske zajednice u cijeloj Bosni i Hercegovini, nego i civilnog društva i opozicije u entiteta Republika Srpska na najavu novog oblika ograničavanja i kontrole medijskih sloboda sporadične. U neku ruku i očekivano, jer je nedoumica daleko više nego informacija, ali to nije alibi za relativiziranje realne opasnosti gušenja medijskih sloboda.

Ovaj članak je produciran u okviru projekta "Reforme za integritet medija i slobodu govora", uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije. 

___