Reakcije u medijima i na društvenim mrežama na misu za ubijene u Blajburgu.

Foto: Unsplash

Najava mise za ubijene u Blajburgu na kraju Drugog svjetskog rata u sarajevskoj katedrali Srca Isusova pokrenula je mnoštvo reakcija u Bosni i Hercegovini. Oglasili su se članovi Predsjedništva BiH, brojne političke stranke iz oba entiteta su izdale saopštenja, a reagovale su i ambasade i nevladine organizacije. Društvene mreže su preplavili sadržaji o Blajburgu, misi i događajima iz Drugog svjetskog rata, a ni ovaj put nisu izostala vrijeđanja na nacionalnoj osnovi.

Kao razlog za održavanje ovakvog događaja u Sarajevu navedeno je da je zbog situacije sa pandemijom nemoguće putovati u Austriju, pa će se misa izmjestiti u Sarajevo. S obzirom na to da su se dešavanja u Blajburgu odigrala u maju 1945., najava mise prethodila je obilježavanju Dana pobjede nad fašizmom.

Iz tajništva Vrhbosanske nadbiskupije je potvrđeno da će Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, predvoditi misu u Sarajevu u subotu, 16. maja. Navedeno je da će misa biti održana za žrtve blajburškog križnog puta, kao i svih drugih žrtava rata i poraća. Puljić je naveo da će se misa održati u glavnom gradu BiH i da neće zaboraviti žrtve. Kao pokrovitelji mise navedeni su: Hrvatski sabor, Hrvatska biskupska konferencija i Počasni blajburški vod. O tome šta se desilo u Blajburgu, pisao je i historičar Ivo Goldstein 2018. 

Reakcije članova Predsjedništva BiH i predstavnika antifašista

Nedugo nakon objavljivanja da će se misa ove godine održati u Sarajevu, oglasila su se trojica članova Predsjedništva BiH naglasivši da ne podržavaju njeno održavanje zbog svega što se u Sarajevu i BiH dogodilo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Zvuči gotovo nemoguće da su svi članovi bosanskohercegovačkog Predsjedništva zauzeli isti stav o nekom pitanju.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović izjavio je da je očigledno da je riječ o pokušaju rehabilitacije ustaške ideologije u danima kada cijela Evropa obilježava pobjedu nad fašizmom. Džaferović je naglasio i da ne vidi nikakvu vezu Sarajeva sa Blajburgom, i ako se u kontekstu Drugog svjetskog rata treba za nekoga u Sarajevu moliti, onda su to hiljade nedužnih žrtava Maksa Luburića i ustaškog režima, kazao je Džaferović, koji je od nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića očekivao da preispita odluku o održavanju mise.

Član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, Željko Komšić, pozvao je građane Sarajeva da ne budu naivni, tvrdeći da se oni koji organizuju misu u sarajevskoj katedrali više raduju protestima i neredima pred katedralom nego što im je želja da se misa održi te da im je cilj da se Sarajevo i Saralije prikažu kao neprijatelji katoličanstva, katoličke crkve i Hrvata. Komšić je pozvao građane Sarajeva da ne nasjedaju na podlo lukavstvo ustaške ideologije, ideologa ustaštva i njihove sljedbenike i izvršioce.

Nagašavajući da srpski narod ne želi osporavati prava nijednoj vjerskoj zajednici na služenje, član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, Milorad Dodik, je naglasio da i sama najava takve mise duboko uznemirava.

„Najava mise za žrtve Bleiburga 'na sva zvona' sugerira sumnju da neko preko vjerskog obreda pokušava da rehabilituje ustaški pokret od čijeg zla se srpski narod ni nakon 75 godina biološki nije oporavio“. Dodik je istakao da do ovakve mise posebno u Sarajevu ne bi trebalo doći, jer su ustaše u vrijeme Drugog svjetskog rata u smrt poslale pune vozove Srba.

Slične reakcije došle su i iz SABNOR-a i SUBNOR-a BiH. Predsjednik SABNOR-a Sead Đulić izjavio je da je u ustaškom teroru 11 hiljada građana Sarajeva krvavo platilo i da je slavljenje krvnika otvaranje teških rana i raspirivanje međunacionalne mržnje i netrpeljivosti.

Iz banjalučkog SUBNOR-a stiglo je saopštenje u kojem je između ostalog navedeno: „Poznato je da su u Blajburgu stradale ustaše koje su počinile najveće pokolje u Drugom svjetskom ratu. Pod zastavom NDH ubijene su stotine hiljada srpske, jevrejske i romske djece, žena, staraca i zarobljenih partizana.“

Spomenimo i da su u BiH antifašistička udruženja podijeljena, tako da u Republici Srskoj imamo SUBNOR, a u Federaciji BiH SABNOR, te da se u javnosti već pisalo oko nesuglasica ova dva udruženja u vezi sa obilježavanjem pojedinih godišnjica. Još jedan od dokaza razmimoilaženja oko zajedničke prošlosti.

Predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine Jakob Finci i predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu Boris Kožemjakin uputili su otvoreno pismo u kojem su naveli da su vijest o održavanju mise primili s nevjericom, naglasivši da kao potomci stradalih Jevreja od kojih je više od 7.000 iz Sarajeva osuđuju najavljenu komemoraciju i misu davno pobijeđenom ustaštvu.

Javne reakcije vjerskih poglavara drugih religijskih zajednica

Mitropolit dabrobosanski Hrizostom nije krio razočarenje zbog najavljene mise. U izjavi za agenciju SRNA naveo je da se u Mitropoliji osjećaju izdano i da im je žao, jer su smatrali da se može krenuti putem zajedništva, ali da je najavljena misa pokazala da je zajedništvo nemoguće, što je mitropolit Hrizostom naveo u formi retoričkog pitanja – kako je moguće da on oplakuje žrtve Jure Francetića, dok kardinal Puljić dovodi Blajburg u Sarajevo.

Dok je Hrizostom jasno uputio poruku da se protivi ovakvoj komemoraciji, dovodeći u pitanje dalju saradnju sa Nadbiskupijom vrhbosanskom, poglavar Islamske zajednice BiH reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović u intervjuu za Glas Amerike nemušto je izbjegavao dati koncizan odgovor po pitanju „sarajevske mise“, navodeći da su reakcije iz Sarajeva upućene na krivu adresu, da trebaju biti upućene pokroviteljima manifestacije, a ne katoličkoj crkvi. Reis Kavazović je pozvao muslimane BiH da se suzdrže od upućivanja oštrica kardinalu Puljiću i da trebaju ostati dostojanstveni, da misa nema nikakve veze sa gradom Sarajevom, jer Sarajevo ništa ne obilježava, i da misa treba ostati u prostoru katedrale, te da ne treba da dođe do nesuglasica između Sarajlija različitih konfesija. U intervjuu se osvrnuo i na Dan pobjede nad fašizmom i da fokus treba biti na žrtvama fašizma, ali je naveo i da je u Blajburgu pored onih koji su činili najteže zločine, vjerovatno bilo i nevinih ljudi.

Izjava Kavazovića izašla je na brojne osude na društvenim mrežama. Dok su srpski nacionalisti pripisivali Kavazovićevu izjavu učešću muslimana u ustaškom pokretu, ljevičari iz Sarajeva su ga optuživali da je na indirektan način podržao misu. Uzmemo li u obzir da u Hrvatskoj i Islamska zajednica godinama učestvovala na komemorativnim skupovima posvećenim Blajburgu, onda se možda i u toj činjenici krije razlog reisovog držanja po strani.

Ovdje možemo postaviti i pitanje kako misa stradalima na Blajburgu može biti lišena političkog konteksta i kako se jedno takvo dešavanje može ne ticati svih građana Sarajeva, bez obzira u kojim se prostorijama održava. Niko ne spori pravo vjernika da se mole za koga hoće, ali je u ovom slučaju molitva pretvorena u javnu manifestaciju i samom svojom najavom i objašnjenjem je izašla izvan crkvenih zidina.

Naglasimo i da je Hrizostomova izjava dovela do brojnih pitanja na društvenim mrežama koja se tiču uloge SPC-a u ratovima 90-ih i neosuđivanje ratnih zločina nad civilima nesrpske nacionalnosti, kao i nedostatak zvaničnog stava SPC kada su u pitanju okupljanja članova Ravnogorskog pokreta u Višegradu. Preciznije, pokrenuto je pitanje zašto mitropolit nije toliko revnosan u osudi zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom, što je opet kod dijela javnosti izazvalo revolt, jer ispada da je nemoguće osuditi određeni događaj, da se odmah ne zahtijeva da se očituje i o brojnim drugim dešavanjima, kako iz bliže ili dalje prošlosti, tako i iz sadašnjosti.

Misa za žrtve blajburškog križnog puta i protest antifašista

Uporedo sa misom u Sarajevu su se odvijali i protesti antifašista koji su na taj način željeli iskazati negodovanje zbog dešavanja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Cilj protesta je bio da šetnjom od Filozofskog fakulteta (gdje se nalazi spomen ploča stradalim Sarajlijama koje je objesio zločinac Maks Luburić) do Vječne vatre odaju počast svim žrtvama fašističkog režima NDH, a prisustvovalo je nekoliko hiljada građana. Mediji su objavili da je na protestu bilo prisutno oko pet hiljada ljudi.

O dešavanjima u Sarajevu izvještavali su i regionalni i svjetski mediji (Jutarnji list, Blic, Kurir Slobodna Dalmacija, New York Times, Haaretz.), saobraćaj je bio blokiran, a prilaz sarajevskoj katedrali onemogućen. Policija i specijalci su bili raspoređeni u centru grada, a misu je prenosila televizija Herceg Bosna i Hrvatska radio televizija.

Protesti su prošli bez incidenata, a u toku protesta pjevane su partizanske pjesme, dio učesnika je nosio majice sa petokrakom, zastavu SFRJ, nošeni su transparenti o nezaboravljanju ustaških zločina u Jasenovcu. Na protestu su prisustvovali i neki od aktuelnih i bivših političara, uglavnom iz stranaka opozicije.

Po završetku mise kardinal Vinko Puljić se obratio javnosti zahvaljujući svima koji su omogućili da se misa održi, rekavši da oprašta onima koji su na različite načine vrijeđali njega i katolike u BiH.

Umjesto izvinjenja onima koje je uvrijedio pokušajem da ubijene na Blajburgu predstavi kao žrtve mržnje i zločina komunista, zanemarujući kontekst u kojem su se ubistva desila, kardinal Puljić je sebe predstavio kao žrtvu, pričajući o oslobođenju istinom i katarzi koja dolazi uz pomoć istine. Kako je primijetio hrvatski teolog i novinar Drago Pilsel, Puljić ni u jednom trenutku nije pokazao katarzu.

„Vrlo loša propovijed kardinala Puljića u Sarajevu: obranaška, manipulativna. Deset puta je osudio partizane, niti jednom ustaše. Deset puta je rekao 'mržnja', niti jednom 'ljubav'. Antifašiste je nazvao mitomanima. Podržao je revizioniste Jasenovca. Nije pokazao katarzu.“

Reakcije na petokraku

Nošenje jugoslovenske zastave i partizanskih obilježja u toku protesta zasmetalo je bošnjačkim nacionalistima, pa su se društvene mreže ponovo usijale od komentara i poveznica sa proteklim ratom. Hayat je objavio da su slike koje su otišle u svijet poslale ružnu poruku i podsjetile na sve što je građanima BiH uradila JNA.

„Pojedinci su uz zastavu nekadašnje zajedničke države koja je devedesetih godina eskalirala u agresora navodno veličali bosanskohercegovačke državotvorne vrijednosti pa su uz zastavu agresorske vojske napadali Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku i na takav način veličali antifašizam. Pod ovom zastavom su napadane Sarajlije upravo na Marijin Dvoru početkom devedesetih godina kada je na civile pucano iz vatrenog oružja. Pucali su vojnici pod ovom zastavom zagrljeni s onima koji su bili pod zastavama Srbije i Četničkog pokreta. Pod istom zastavom nastavljeno je rušenje Bosne i Hercegovine.“

Portal Izdvojeno.ba također je osudio nošenje zastave SFRJ, prenoseći reakcije sa društvenih mreža u kojima građani naglašavaju da su na ulicama bili oni kojima smeta zastava BiH sa ljiljanima, kritikuju se političari iz SDP-a i Naše stranke, pominju se masakri i ubistva civila u vrijeme proteklog rata u Sarajevu, a zastava Jugoslavije se opisuje kao zastava pod kojom su tenkovi JNA napadali Bosnu.

Na Twitteru su razmijenjene brojne uvrede, građani Sarajeva su optuženi za licemjerstvo zbog nepružanja otpora davanju imena ulica po simpatizerima i onima koji su obavljali javne funkcije u vrijeme NDH, a Bošnjacima se naglašavalo da u toku Drugog svjetskog rata nisu bili na strani antifašista, da je Sarajevo bošnjački grad u kojem nema mjesta za Srbe i Hrvate.

Primitivizam Twitter ratnika iz svih dijelova BiH koji pripadaju svim konstitutivnim narodima, nesposobnih da bilo šta sagledaju u širem historijskom kontekstu, samo nam je još jednom potvrdio koliko su revizionističke politike i viktimološki narativi u kojima svako brani svoj nacionalni kolektiv onemogućili bilo kakav racionalan dijalog.

Iako su mainstream mediji u svojim objavama uglavnom bili skoncentrisani na prenošenje izjava političkih dužnosnika, vjerskih poglavara i drugih javnih ličnosti, društvene mreže su se po ko zna koji put pretvorile u bojno polje na kojem su pljuštale uvrede na sve strane.

Još jednom se pokazala neetičnost i licmjerstvo, nespremnost suočavanja sa zajedničkom prošlošću, nemogućnost objektivnog sagledavanja stvari i odvajanja događaja iz proteklog i Drugog svjetskog rata. Također, primijetno je da su kolektivni identiteti u ovakvim situacijama posebno jako izraženi kao i selektivno sjećanje, te da je prisutna snažna relativizacija i nemogućnost sagledavanja bilo čega što prevazilazi zvanične nacionalističke narative.

___