Stranica Balkon3 počela je sa radom 2012. godine a njeni kreatori su novinari iz Grčke, Turske i Makedonije. Osim na ta tri jezika, tekstove objavljuju na albanskom i engleskom. Sa Darkom Chekerovskim, novinarom iz Makedonije i jednim od osnivača stranice, razgovarali smo o pokretanju projekta koji se umjesto razlikama bavi sličnostima između naroda na Balkanu, ali i o aktuelnim pritiscima sa kojima se suočavaju novinari u njegovoj državi.

Kako ste došli na ideju o pokretanju Balkona3?

Ideja se počela kuhati još za vreme našeg boravka u SAD-u 2008. godine. Na programu „International Visitor Leadreship Program“ su bili ljudi sa svih strana svijeta, ali oni sa Balkana se smiju i nerviraju na iste stvari, zezaju i shvataju na potpuno isti način. I nije ovo nešto novo što kažem, ali je novo da smo riješili da u regionu gdje politika i religija u svemu imaju zadnju riječ, gde je normalno negiranje identiteta, istorije, napravimo nešto što će promovirati naše zajedničke interese. Platformu koja izražava silne veze i zajedničko kulturno nasljedstvo. Od ideje do realizacije je trajalo nekoliko godina, morali smo paziti na uobičajene zamke, da ne prevagne jedna ili druga strana, da stvari oko kojih ima dilema rješavamo zajednički i strpljivo. Za naziv sajta tražili smo ime koje znači i izgovara se isto na svim ovim jezicima i poslije dugog razmišljanja i milion prijedloga, prijateljica Emilija je predložila da to bude Balkon - em je riječ ista kod svih, em se iz Balkona vidi susjedova kuća, susjedovo dvorište i sve aktivnosti koje se tamo izvode, što je i naš slogan: „Izađi na Balkon i pogledaj u dvorište susjeda!“

Ko su osnivači i da li vam je ovo primaran posao?

Thomas Tsatsis živi u glavnom gradu Grčke, radi u štampanom i online novinarstvu. Mine Ergur je novinarka iz Istanbula, piše u prestižnom dnevnom listu Cumhuriyet. Ja radim na televiziji Telma u Skoplju, sektor spoljna politika. Ovo je nešto što radimo kao sporednu aktivnost, iako bismo svi htjeli da nam bude primaran posao. Nadamo se da ćemo uskoro moći i zarađivati jer smo jedinstven projekat u regionu. Imamo oko 500 tekstova prevedenih na sve jezike, a uradili smo i dokumentarac koji je postigao dobar uspjeh: priča o bendu Shutka Roma Rap iz Skoplja, zove se Me sijum underground/Ja sam underground. Govori o momcima iz romskog naselja Shuto Orizari, najvećeg na Balkanu, pa možda i Evropi, čiji bend postiže solidne uspjehe na festivalima, a kod kuće rade kao šnajderi, prodavači na pijaci, roletari i slično.

Šta vaša stranica donosi novo u odnosu na druge? Kakvim se temama bavite?

Većina prvo čita dnevne sajtove, da na brzinu vide šta se sve desilo kod kuće i u svijetu, u politici, ekonomiji, ko je koga napao... Ali mi postojimo za one koji vole da pročitaju nešto interesantno, ostanu duže vrijeme čitajući odličnu reportažu ili nauče neki običaj sa ovih prostora, pogledaju neki video koji se obično odnosi na putovanje ili interesantne ljude. Na primjer, pisali smo o bendu New York Gypsy All Stars. Makedonac, Grk i Turčin su osnivači, a priča je tipično Balkonska. Grk muzičar prolazi pored kafića u New Yorku, čuje poznate melodije i ulazi da vidi šta se dešava. Ostalo možete zamisliti. Imamo priče o sterotipima, šta se dešava pri prelasku granica, tekstove sa preporukama za razvoj turizma i puno tekstova o receptima, tradicionalnim jelima itd. Uskoro puštamo vodiče za nekoliko gradova, kako i poseban proaktivniji dio sajta, gdje će ljudi dijeliti iskustva sa putovanja: kako se, gdje i za koliko para moze stići, koncerti, smještaj i slično. Sadržaji na različitim jezicima se malo razlikuju. Nekad naslovi, a nekad se dešava da ne objavimo cijeli tekst na određenom jeziku jer smatramo da neće biti interesantan ili ne zanima tu publiku. Dešava se da ne objavimo i zbog nedostatka novca za prevod. Možete zamisliti koliko košta profesionalni prevod i adaptacija tekstova na pet jezika. Još želimo da uključimo i srpsko/hrvatski/bosanski i to nam je jedan od prioriteta.

Za sada se finansirate uglavnom preko grantova - da li mislite da biste mogli opstati i bez njih?

Da, to je veliki problem. Živimo u društvu gdje imamo većih problema, susrećemo se sa problemima slobode medija, poštivanja osnovnih načela demokratije, korupcijom - i grantovi idu u tom pravcu. Malo, skoro ništa, ne ostaje za fine i lijepe stvari kao što je kultura. A i domaće kompanije ili potencijalni sponzori ne razmišljaju na taj način, nemaju analizu šta dobivaju recimo reklamirajući se na takvom sajtu, koji je target, kojoj se publici obraćaju i slično. Probali smo sa premium sadržajem ali je kupovna moć potencijalnih čitatelja slaba, a kompanije, već sam rekao, se slabo zanimaju. U svim zemljama je žuta stampa najčitanija, ali kod nas je nažalost mainstream.

Da li ste imali nekih problema do sada?

Problema tipa napada na Facebooku ili Twitteru je bilo puno, vrijeđanja, kao na primjer: Kako pišete za ovo jelo, to nije makedonsko, ili grčko ili tursko, ovaj grad se ne zove tako već ovako, ovo piće se ne zove mastika već ouzo, ova salata se ne zove taztziki vec tarator i tako dalje. Sve smo to prošli, sada su ostali oni koji znaju koja je naša namjera, podržavaju nas, a napada usijanih glava je sve manje.

Možete li, iz iskustva vaše saradnje, navesti neke od ključnih sličnosti i razlika između novinarstva u tri države?

Dominira senzacionalizam, skandal filozofija, povezanost s političarima, sve ono čega bi se profesionalno novinarstvo stidjelo, sve to postoji u svim ovim državama. Mislim da je u Turskoj najveći pritisak. Da citiram mog kolegu Cuneyt Ondera koji radi u Bursi. On kaže: „Najteža stvar je danas biti novinar u Turskoj. Ili držiš usta zatvorena ili gubiš posao. Da ne govorimo o novinarima koji su završili u zatvoru i protiv kojih se vode slučajevi ili su zaradili velike novčane kazne“. U Grčkoj je kao posljedica krize otpušteno oko 2.000 novinara a velike medijske kuće, pet-šest njih, više ne postoje. U Makedoniji, dovoljno govori podatak da na ljestvici slobode medija, relevantnih profesionalnih organizacija, zemlja je pala za više od 100 mjesta u zadnjih 4-5 godina.

Kolege iz Makedonije s kojim sam ranije razgovarao kažu da stanje nije dobro za nezavisno novinarstvo i da su snažni pritisci vlasti prema novinarima. Da li se nešto promijenilo u posljednje vrijeme i kako komentarišete slučaj navodnog prisluškivanja novinara?

Ja bih rekao da ne samo što stanje nije najbolje za nezavisno novinarstvo već je vrlo loše. Sloboda medija je ugrožena. Imamo slučaj koji se nadam se završio i konačno je oslobođen novinar koji se nalazio u pritvoru, proces koji je sam po sebi bio veliki skandal - suditi novinaru zbog teksta koji je napisao prije više godina u kome navodno otkriva zastićenog svjedoka. Nije samo taj slučaj ali je ovaj potegao proteste, reakcije ambasada, EU i drugih relevantnih institucija, pa se nadamo da se tako nešto neće dogoditi opet. O slučaju prisluškivanja, jasno je da je neko daleko prekoračio ovlašćenja. Prisluškivani su političari, biznismeni, novinari, bar prema onome što smo mogli čuti. Sad vlast pokušava to staviti u fascikl s naslovom: „Opozicija sarađuje sa stranim službama i potkopava državu“. Klasičan spin. Naravno da je bitno ko je prisluškivao, ali je još bitnije šta je u tim razgovorima, bez obzira ko je napravio snimku.