Mediji u regiji reagirali su uobičajeno, očekivano i u zavisnosti gdje im se nalazi redakcija i kakvu uređivačku politiku slijede

foto: Canva

Na vijest o smrti Ratka Mladića, koji je u Haagu osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, mediji u regiji reagirali su uobičajeno, očekivano i u zavisnosti gdje im se nalazi redakcija i kakvu uređivačku politiku slijede – od neutralnog konstatiranja smrti i iznošenja činjenica do glorificiranja presuđenog zločinca i njegovog ratnog puta.

Naslovi prvih vijesti u većini sarajevskih medija glasili su agencijski – „Umro ratni zločinac Ratko Mladić“, nakon čega su slijedila podsjećanja na bijeg i skrivanje, hapšenje i deportaciju te suđenje. Prenošene su i prve reakcije i objave medija u Srbiji, te najave kad bi mu tijelo moglo biti prebačeno i gdje bi mogao biti sahranjen.

Klix je prenio i ratnu priču kako su Krajišnici ponizili Mladića, kad je u jesen 1994. godine na području Bužima ranjen i kad mu „nije bilo do kape već do glave čemu svjedoči njegova posljednja naredba: 'Braćo Srbi, spašavajte se ko može'“.

Uz hronologiju zločina i Mladićev put od opsade Sarajeva do genocida u Srebrenici, Oslobođenje je donijelo reakcije udruženja žrtava („Mladić je umro, ali odgovornost za genocid i zločine ostaje“), najave iz srbijanskih tabloida da će biti sahranjen uz sve državne i vojne počasti, komentar CNN-ove Christiane Amanpour („Živio je znatno duže nego što je dopustio desetinama hiljada svojih žrtava“), do izjave Milorada Dodika da „Republika Srpska ostaje posvećena onome šta je bio Ratko Mladić“ uz konstataciju da su ga „ubili u Hagu“. (Nekoliko godina nakon rata, Dodik je za Mladića, govoreći za RTS, rekao ovo: „Čitav narod u Republici Srpskoj i Srbiji ispašta zbog toga što je tamo neki Mladić odlučio da se neće predati i otići na sud. I onda kaže da voli srpski narod. Đavola on voli“.)

Radio Sarajevo donijelo je „dossier zločinca“ i podsjetilo kako je izgledalo izricanje presude u haškoj sudnici, a Vijesti su, uz nadnaslov „Bijedan kraj“, nazvale Mladića „najgorim zločincem na tlu Evrope još od vremena nacista“.

Gotovo cijela naslovnica portala Dnevnog avaza posvećena je Mladićevoj smrti – od toga kako je izdavao naređenja tokom opsade Sarajeva „Tuci Velešiće i Pofaliće, da im pamet razvučemo, da ne spavaju“, preko dijelova optužnice, reakcija žrtava, ali i gradonačelnika Banje Luke, Draška Stanivukovića koji je poručio da „za srpski narod, Ratko Mladić ostaje čovjek čije je ime duboko upisano u našu historiju. Čovjek koji je, kako ga mnogi pamte, najteže trenutke svog naroda nosio na svojim plećima, koji je za svoj narod podnosio žrtvu i čije će djelo i ime nastaviti da žive“.

Nakon prve, kratke vijesti o Mladićevoj smrti, Nezavisne novine prenose kako se „general Mladić ispovjedio, pričestio i upokojio sa krstom u ruci“ te da „Srbija čeka instrukcije Mehanizma o preuzimanju tijela Ratka Mladića“. Glas Srpske piše o tome „ko je bio general o čijoj smrti danas pišu i svjetski mediji“, kako je „više puta ponovio gdje želi da bude sahranjen“, nagovještaj da bi „Laktaši dobijaju ulicu generala Mladića“, ali i poziv građanima da mu zapale svijeće.

Beogradska Politika nazvala je Mladića „večnim komandantom“ Vojske Republike Srpske, ali i da „blokaderi slave smrt generala Mladića“. I Večernje novosti su se, uz slavljenje Mladića i njegove uloge u ratu, okomile na učesnike demonstracija protiv vlasti u Srbiji, koje nazivaju blokaderima“, i tvrde da slave Mladićevu smrt. Blic je svemu izvještavao u liveblogu, uz poneku sporednu vijest poput one za koju je navijao Mladić.

Danas je donio zanimljivu priču o tome šta je sve tokom rata u Bosni i Hercegovini govorio Mladić, a posebno su izdvojili govor „sa zasjedanja skupštine bosanskih Srba na kojoj je osnovana Republika Srpska i VRS, na čije je čelo stao upravo on“.

„Mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto, pa da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu […] ne znam kako će gospodin Karadžić i gospodin Krajišnik to objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid“, rekao je tada Mladić.

Nekoliko godina kasnije, 11. jula 1995. godine, govorio je o „srpskoj Srebrenici“. „Uoči još jednoga velikog praznika srpskoga poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru“, rekao je Mladić tog 11. jula kada je s vojskom ušao u Srebrenicu. U danima nakon pada Srebrenice uslijedio je genocid, za koji je, među ostalim, mnogo godina kasnije u Hagu osuđen na doživotni zatvor – u kojem je i umro.

Hrvatski mediji podsjetili su i na početak ratnog puta, koji je upravo vezan za Knin, u koji je bio poslan kao potpukovnik JNA što je, po tekstu u Jutarnjem listu, bio „više nego jasan signal da je već tada definiran kao oficir za 'posebne zadatke'“.

Večernji list prenosi reakciju Ministarstva branitelja, prema kojoj je Mladić „simbol poražene ideologije koji nikada nije odgovarao za zločine u Hrvatskoj“, ali i podsjeća na priču ratnog snimatelja Petra Malbaše koji ga je sreo u ranu jesen 1991. godine na području Dalmatinske Zagore. „Bahat, arogantan, pun sebe“, opisao je Malbaša Mladića.

Detaljno je o Mladićevom ratnom putu izvijestio Express, koji prenose dijelove njegovog dnevnika u kojem je pisao kako mu „Hrvati plaćaju rat s Bosancima“, uz napomenu kako „ništa nije skupo“.

Nakon vijest da je ratni zločinac Ratko Mladić umro u zatvoru, Telegram je ponovo objavio priču Drage Hedla, originalno objavljenu početkom 2016. godine. Razgovarao je s ljudima koji su tragali za Mladićem punih 14 godina.

Do zaključenja teksta nije bilo reakcije predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića. Mnogi su tabloidi ipak podsjetili kako je prije nekoliko dana govorio o teškom zdravstvenom stanju u kojem se nalazi Mladić i kako je od Haga tražio da ga prebace u Srbiju.

„Ne razumem zašto nekome ne dopuste da poslednje dane provede van zatvorske ćelije. Ne razumem te principe. Tu nema principa, to nema veze ni sa njihovim presudama, ni sa tim šta ko misli o generalu Mladiću. Ima smisla, ima veze samo sa humanim odnosom prema nekom čoveku. Zašto se tako ponašaju? Zašto to rade? Ništa ne razumem, da budem sasvim iskren. Nije to baš ona civilizacija o kojoj su nam pričali tolike godine i decenije“, rekao je tom prilikom Vučić.

(YouTube / Screenshot)

Podsjećanja radi, prije dvije decenije, dok je bio generalni sekretar Srpske radikalne stranke, Vučić je na zgradu televizije B92 lijepio plakate na kojima je pisalo „Bulevar Ratka Mladića“ preko table s natpisom „Bulevar AVNOJ-a“. Prethodno je tadašnja vlast u Srbiji odobrila imenovanje tog bulevara po Zoranu Đinđiću.

___