Izvještavanje o civilnim žrtvama rata: Glas žrtava mora biti glasniji

Izvještavanje o civilnim žrtvama rata: Glas žrtava mora biti glasniji

Izvještavanje o civilnim žrtvama rata: Glas žrtava mora biti glasniji

foto: pixabay/ilustracija

Mediji u Bosni i Hercegovini nerijetko izvještavaju o civilnim žrtvama rata, ali takvim sadržajima često nedostaje ozbiljan i sveobuhvatan pristup koji bi žrtvama pružio prostor da ispričaju svoje priče i ukazao na konkretne probleme s kojima se danas susreću kada pokušavaju ostvariti svoja prava.

Izvještavanje o civilnim žrtvama rata, iako nije zanemarena oblast u bh. medijima, uglavnom je prisutno za vrijeme obilježavanja značajnih godišnjica, a kratke novinarske forme koje se koriste ne nude ni čitaocima, a ni žrtvama dovoljno informacija o ovoj problematici. Ova tema, ipak, nosi potencijal za društvene promjene, jer ne samo da je značajna civilnim žrtvama rata nego se, zbog sličnosti priča iz različitih dijelova BiH, može koristiti i kao resurs u procesu pomirenja.

Novinarski rad Lamije Grebo, autorice u Balkanskoj istraživačkoj mreži, BIRN, uglavnom je fokusiran na izvještavanje o civilnim žrtvama rata kroz praćenje sudskih procesa, snimanje televizijskih emisija i pisanje analiza koje se odnose na konkretne probleme ove populacije. Grebo objašnjava da, s obzirom na to da se u BIRN-u ne bave dnevnopolitičkim temama, imaju vrijeme i resurse da uvijek tragaju za novim pričama iz ove oblasti što nije slučaj s novinarima i novinarkama u drugim medijima.

“Moramo uzeti u obzir da kolege u drugim medijima, ukoliko nije neka godišnjica, najčešće 11. juli, imaju jako puno stvari koje moraju staviti u program i ne mogu se mnogo posvetiti tome, što je apsolutno razumljivo”, kaže Grebo, i dodaje da u BIRN-u, ipak, često koriste informacije iz drugih medija, posebno lokalnih portala kako bi se upoznali s određenom pričom i detaljnije je istražili.

Kvalitetno izvještavanje o ovoj temi podrazumijeva i posjedovanje određenih vještina kako bi se vodio razgovor sa civilnim žrtvama rata. Ipak, iako postoje razlike između medija specijaliziranog za određene teme kao što je BIRN i drugih medija, mnogo je i sličnosti koje podrazumijevaju da u razgovoru sa ranjivim skupinama, novinari moraju imati senzibilitet i znati kako pristupiti sagovorniku ili sagovornici.

“Da budete vrlo pažljivi, odate poštovanje, da izrazite saučešće. Bez obzira na to što je neko nekome stradao prije 25 godina, to ne znači da mi ne treba da s ljudske strane priđemo, da uvažimo njihovu žrtvu”, pojašnjava Grebo.

Značaj pisanja o civilnim žrtvama rata je višestruk. Pored toga što sam razgovor sa novinarima, žrtvama donosi određeno “terapeutsko” olakšanje, ovakve priče povezuju ljude iz različitih krajeva BiH, ali i doprinose ostvarivanju prava žrtava.

“Jako veliki broj ljudi čuje o tim stvarima, može se povezati s jednog kraja zemlje na drugi kraj zemlje. To uvijek kažemo, recimo, u slučaju nestalih osoba, svaka majka isto traga za svojim djetetom, tu nema neke razlike. S druge strane, vidjeli smo koliko naši tekstovi i izvještavanja mogu ponukati da se neke stvari mijenjaju. Između ostalog, imali smo jedan slučaj, kolegica je radila intervju sa ženom koja je prošla seksualno nasilje tokom rata, to je vidio tužilac, potražio tu ženu i to se sve okončalo tako što je sada čovjek koji je izvršio silovanje osuđen na zatvorsku kaznu”, objašnjava Grebo.

Da učestvovanje u novinarskoj priči može donijeti olakšanje, iskusila je i Mirsada Tursunović, suosnivačica i predsjednica Udruženja za pomoć žrtvama i preživjelim seksualnog nasilja u ratu “Naš glas”. Tursunović priča kako je najviše posjećuju novinari Al Jazeere i da je zadovoljna sa saradnjom koju su ostvarili. Upravo je s ekipom Al Jazeere prvi put otišla na mjesto zločina.

“To mjesto se nalazi kada prolazim svojim roditeljima i uvijek se nekako teško osjećam. Međutim, iz Al Jazeere su došli kod mene i nekako uz pomoć njih otišla sam s njima. Stvarno su bili senzibilizirani, pružili su mi svu podršku, jesam plakala toliko, ali, nekako, čini mi se da sam se taj put, zadnji put, toliko isplakala da više, kad dajem izjavu, zaista ne plačem. Sama sam sebi rekla: Ne želim više da moj počinilac vidi moje suze.”

Staviti fokus na sadašnjost

Mirsada Tursunović kaže kako u ime njenog udruženja izjave novinarima najčešće daju ona ili njena zamjenica, te da žene koje su preživjele seksualno nasilje uglavnom ne žele javno govoriti o tome.

“Žene ne pristaju javno da daju izjave. Jer na samom početku, od 1992., 1993. godine, žene su na razne načine medijskim istupima bile manipulisane, povrjeđivane, zloupotrebljavane su njihove izjave, tako da su se one nekako odlučile da više ne izlaze u medije što je veoma bitno – da glas preživjelih se tačno čuje u medijima.“

Tursunović ističe da se mediji za temu civilnih žrtava rata obično zanimaju povodom određenih datuma, i da je najveći problem što su fokusirani na ono što se dogodilo a ne na probleme s kojima se ova populacija danas suočava.

“Obično kada su naša obilježavanja – 19. juni ili kada se čuje za neku priču preživjele pa se novinari pojavljuju. Međutim, uvijek me pitaju za ono što sam preživjela i kako sam preživjela, ali niko ne pita današnju problematiku i da mi stvarno tražimo od naših vlasti, bh. političara da se naš status poboljša.”

Kao neke od problema s kojima se danas suočavaju osobe koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, a o kojima bi mediji trebali izvještavati, Tursunović izdvaja stambeno zbrinjavanje i potrebu za poboljšanjem zdravstvenih usluga.

Zakonski okvir koji reguliše tu oblast u našoj zemlji zavisi od mjesta prebivališta civilnih žrtava rata. U FBiH je to Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom, u RS-u Zakon o zaštiti žrtava ratne torture i Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata, a u Brčko distriktu Odluka o zaštiti civilnih žrtava rata. Početkom ove godine, u FBiH trebao bi biti razmatran i Nacrt zakona o civilnim žrtvama rata koji bi trebao unaprijediti tu oblast u nekim segmentima, kao što su npr. prava bivših logoraša.

Usvajanje državnog zakona, do danas, bilježi tri neuspješna pokušaja, objašnjava za Media.ba Ajna Mahmić, pravna savjetnica organizacije TRIAL International. TRIAL International primarno pruža pravnu podršku žrtvama ratnog seksualnog nasilja koje su, kao posebno ranjiva kategorija, glavni fokus njihove Studije o mogućnostima ostvarivanja reparacija za žrtve ratnog seksualnog nasilja u BiH. Postojeći zakonski okvir posjeduje manjkavosti i neujednačene kriterije koji utječu na mogućnost efektivnog pristupa predviđenim mjerama.

„Posljedica tih nedostataka je da su neke kategorije žrtava isključene iz uspostavljenog sistema podrške, kao što su osobe koje su usljed ratnih dešavanja izbjegle u inostranstvo, ili pak djeca rođena kao posljedica silovanja u ratu, ali i bivši borci koji su pretrpjeli seksualno nasilje i žrtve koje ne mogu ostvariti svoja prava zbog raznih prepreka koje susreću u tom procesu, uključujući naprimjer problem dokazivanja da je zločin pretrpljen, koji je posebno izražen za zakonski okvir u RS-u.“

Pored proceduralnih prepreka koje proističu iz postojećih zakona, žrtve na prostoru BiH u ostvarivanju prava sprječava i njihova nedovoljna informisanost o raspoloživim pravima, kao i prisutna društvena stigmatizacija.

Mahmić kaže kako su u TRIAL-u generalno zadovoljni saradnjom sa medijima. Upite dobivaju skoro svakog mjeseca a njihove molbe novinarima da izvještavaju o temama koje su ključne za ovu kategoriju rijetko ostanu neodgovorene. Mediji sa kojima komuniciraju su često dobro informisani i oslanjaju se na TRIAL-ovu ekspertizu što dovodi do adekvatnog izvještavanja.

„Veliki broj njih ima izraženu empatiju za ovu kategoriju ljudi, što je također veoma važno. Međutim, pojedini novinari, nažalost, i dalje koriste stigmatizirajuće, rodno utemeljene, predrasude kada izvještavaju o ratnim žrtvama, naročito o ratnom seksualnom nasilju. Naravno, problem koji identifikujemo kada govorimo o medijima, samo je odjek šireg društvenog problema, te naša organizacija planira da surađuje sa novinarima i novinarkama u narednom periodu, kako bismo zajednički kreirali primjenjive preporuke za primjereno izvještavanje.“

Iz uredničkog ugla

Urednici i urednice medija u BiH ističu da, kada se bave temom civilnih žrtava rata, nailaze na različite izazove kao što su pronalazak sagovornika i sagovornica, izbjegavanje nadležnih institucija da odgovaraju na novinarske upite i ocjenjivanje onih koji se bave ovom temom „nacionalistima“ ili „izdajnicima“.

Blažica Krišto, urednica u Informativnom programu BHT1, kaže da u tom mediju posvećuju pažnju pitanjima civilnih žrtava rata najčešće kada imaju konkretan povod za to kroz izvještavanje o zakonima ili o događajima organizacija civilnih žrtava rata. Najčešće se ovom temom bave u dnevnim izvještajima, ali povremeno imaju i tematske priloge.

„Najčešći problem uopće, pa i u ovoj oblasti jeste činjenica da nemamo luksuz čekati zakonskih 15 dana za odgovor nadležnih, a u postojećoj političkoj situaciji do njih je generalno jako teško doći, iako smo obvezni u svim, pa i u pričama o ovoj tematici, u ime onih koji imaju problem, tražiti odgovor od nadležnih, a oni konstantno izbjegavaju dati odgovore. I tu se ne radi samo o tomu da neće dati izjavu u kameru, nego vrlo često ni pisani odgovor“, objašnjava Krišto.

Na pitanje da li su tokom 2021. godine objavili ijednu tematsku priču posvećenu temi civilnih žrtava rata, Krišto odgovara [u decembru]: „S obzirom na kraj godine i mnoštvo obveza, u razgovoru s kolegama doista se nitko nije mogao sjetiti jesmo li u ovoj godini imali prilog ili smo imali vijest sa slikom i izjavom o ovoj temi - što ne znači da nismo.“

Vanja Stokić, urednica portala eTrafika, kaže da se jako rijetko bave temom civilnih žrtava rata. Kada se dotaknu te teme, to je zato što se preklapa sa drugom temom koju obrađuju. Objašnjava to na primjeru priče o jednom mladiću koji je između ostalog civilna žrtva rata, ali im njegov status žrtve nije bio povod ni okosnica za priču.

„Sad kad razmislim, mi nikada nismo rekli evo sada pišemo o civilnim žrtvama rata. Ovo malo tekstova koje smo objavili su zapravo tematske priče, gdje mi nijednom nismo ni iskoristili termin civilna žrtva rata već smo pokušali kroz priču o aktivnostima da se dotaknemo i te teme. Ali nam ona nijednom nije bila glavna ni polazna tema, već smo dolazili do nje kroz razgovor sa sagovornikom.“

Na portalu Buka.ba o ovoj temi ne pišu onoliko koliko bi željeli i koliko ona zavrjeđuje pažnje, jer, kako kaže Elvir Padalović, urednik deska, jako je teško doći do ljudi koji bi pričali o iskustvima koja su prošli i posljedicama. Kada rade na ovim pričama uglavnom se fokusiraju na tematske priče i proširene izvještaje.

„O ovakvim temama je uvijek izazovno pisati jer se trebaju zadovoljiti novinarski etički kodeksi, pristupiti temi sa empatijom i izbjeći svaki vid senzacionalizma. Takođe treba ustanoviti i da li je moguće i na koji način provjeriti sve rečene informacije. Ali ipak zaključujemo da nema posebnih poteškoća, riječ je o standarnim načelima koje moramo ispuniti kao novinari“, smatra Padalović.

U toku 2021. godine Buka je objavila dvije tematske priče posvećene civilim žrtvama rata, kaže Padalović: Civilni stradalnici u ratu: Pravda za žrtve i Sa 10 godina u ratu ostao bez šake, a danas pomaže drugima i poručuje: "Nema posebnih potreba, svi smo samo ljudi!"

Zerina Ćosić Vrabac, urednica Informativnog programa O kanala, kaže da najčešće imaju informacije u obliku vijesti i izjava na ovu temu i ističe na tri priče koje su objavljene tokom 2021. godine na ovu temu: Sve manje identifikovanih žrtava genocida: Nekome je potraga za nestalima samo posao, Umjesto dječijeg osmijeha i igre - spomenici kao podsjetnik na oduzete živote, Ratni zločini u Hadžićima nikada nisu procesuirani: Još uvijek se ne zna gdje je odvedeno i ubijeno 46 osoba.

Sandra Gojković Arbutina, glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina, kaže kako su se tokom 26 godina postojanja tog medija bavili ovom temom, te da je izvještavanje o svim zločinima i žrtvama jedan od razloga atentata na njihovog osnivača Željka Kopanju.

„Pisati u Bosni i Hercegovini o žrtvama rata, a da na bilo koji način ne budete ocijenjeni i procijenjeni kao nacionalisti ili izdajnici postaje nemoguća misija, a žrtva ne bi trebala da ima nacionalni, nego ljudski predznak, no živimo tu gdje živimo.“

Analiza medijskog sadržaja

Kako bismo stekli jasniji utisak na koji način mediji izvještavaju o civilnim žrtvama rata, za potrebe ovog članka napravili smo i kraću analizu izvještavanja četiri bh. portala: bhrt.ba, nezavisne.com, rtrs.tv, klix.ba. Putem već postojeće integrisane tražilice pretraživali smo oko trideset objavljenih članaka na svakom portalu koji su izdvojeni pretragom ključnih riječi “civilne žrtve rata”, a detaljnije su analizirana po dva ili tri nasumično odabrana članka za svaki portal što je predstavljeno u nastavku ovog teksta. Iako nije riječ o sveobuhvatnoj analizi sa kompleksnom metodologijom i velikim uzorkom, analiza ipak dovodi do određenih zaključka, npr. da bh. mediji imaju interes da pišu o civilnim žrtvama rata, ali i da često o ovoj temi izvještavaju u vidu pružanja informacija o isplatama naknada, kao i povodom obilježavanja određenih datuma i događaja. Ovakvi tekstovi ne pružaju širi kontekst ili dublju analizu problema ove populacije, glas žrtava i njihove izjave izostaju, a ne postoji ni edukativni karakter koji bi jasnije objasnio koja prava civilne žrtve rata imaju i kako ih mogu ostvariti.

Na portalu bhrt.ba, korištenjem pretrage na osnovu ključnih riječi “civilne žrtve rata” moguće je uočiti da se objavljeni članci uglavnom odnose na servisne informacije o isplatama naknada za civilne žrtve rata. Riječ je o kratkom sadržaju u kojem se, uglavnom u nekoliko rečenica, navodi da počinje isplata i kolika su sredstva osigurana. Ostali sadržaj donosi vijesti o obilježavanju godišnjica, manifestacijama i komemoracijama za civilne žrtve rata. Tako, na primjer, članak Banjalučani spustili cvijeće u Vrbas u znak sjećanja na civilne žrtve rata donosi informacije o odavanju počasti žrtvama proteklog rata bez obzira na to koje su nacionalne i vjerske pripadnosti. Čitaoci se dalje informišu da je događaj organizovan u sklopu veće i tradicionalne kulturne manifestacije, a izjave koje potenciraju jedinstvo i pomirenje u BiH daju moderator i organizator događaja.

Povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici, bhrt.ba objavio je prošle godine članak sa naslovom 25. Godišnjica genocida: "I mi smo sa vama, da se nikome nikada i nigdje ne ponovi". Članak u čijem su fokusu osobe koje su odale počast žrtvama, donosi fotografije iz Kaknja i izjave načelnika tog grada, katoličkog svećenika, predsjedavajućeg Stalnog vijeća OSCE-a i generalnog sekretara OSCE-a. Izjave su uglavnom fokusirane na značaj suočavanja sa prošlošću.

U tekstu U Tarčinu održana prva komemoracija srpskim žrtvama u FBiH objavljenom prošle godine na portalu Nezavisne.com čitaoci saznaju da je u Tarčinu kod Sarajeva, ispred nekadašnjeg logora “Silos”, održana prva komemoracija za srpske žrtve u FBiH. Tekst u nekoliko navrata stavlja fokus na to da su žrtve bile zatvorene samo zbog svoje nacionalnosti, a govori se i o uslovima u logoru. Izjave za tekst daju izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH, gradonačelnik Istočnog Sarajeva i Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske.

Kratka vijest “60 bijelih ruža” od ponedjeljka u “Prostoru” objavljena prošle godine na Nezavisne.com najava je postavke izložbe u Banjaluci. Vijest samo ukratko pruža informacije o mjestu i vremenu održavanja izložbe a iz citata prenesenog iz saopćenja, moguće je vidjeti da je riječ o umjetničkom događaju koji u fokusu ima sjećanje na civilne žrtve rata. Jedan od objavljenih tekstova u istom mediju je i vijest kako je Služba pravne pomoći u Banjaluci pružila preko 4.000 usluga građanima koje se odnose na usmene pravne savjete i različite pismene podneske. Vijest u nastavku pruža informacije o tipovima usluga koje je ta služba pružila Banjalučanima i u njenom fokusu nisu civilne žrtve rata, ali u posljednoj rečenici navodi se informacija koja je od koristi i ovoj populaciji.

“Prema odluci koju je usvojila Skupština grada krajem 2018. godine, plaćanja su oslobođene kategorije lica u skladu sa Zakonom o administrativnim taksama i aktima Skupštine grada, što uključuje porodice palih boraca, socijalno ugrožene kategorije lica, nezaposlena lica u vezi sa sastavljanjem pismena za zaposlenje, invalidi i civilne žrtve rata za podneske u vezi sa školovanjem.”

Na portalu rtrs.tv u toku prošle godine je objavljen članak Zbog čega Ljubo Grbo nema status invalida koji kroz ličnu priču tematizira problematiku dobijanja statusa ratnog vojnog invalida ili civilne žrtve rata. Članak se sastoji od videopriloga emitovanog u informativnoj emisije Dnevnik 2 na RTRS-u i tekstualnog dijela. Iako se priča bavi problemima s kojima se građani i građanke suočavaju kada nastoje steći status civilne žrtve rata i ostvariti svoja prava, i kroz lični primjer jedne osobe približava čitaocima konkretne probleme, članak ipak ne donosi sve informacije neophodne da bi čitaocu bilo jasno zbog čega dolazi do poteškoća u ostvarivanju tih prava i zbog kojih zakonskih odredbi. Pojednostavljeno, bez dodatnog ulaska u problematiku, čitaocima je u članku objašnjeno: “Status ratnog vojnog invalida nije dobio jer u trenutku ranjavanja nije bio formalno pripadnik nijedne vojne jedinice, a kada je podnio zahtjev za status civilne žrtve rata - odbijen je jer je zakasnio. Tako bi se ukratko mogao sažeti ishod njegove duge pravne borbe.”

Na rtrs.tv objavljen je i članak Јujićeva potpisala ugovore sa udruženjima civilnih žrtava rata Bošnjaka i Hrvata. Tekst donosi informaciju da je ministrica uprave i lokalne samouprave Republike Srpske potpisala ugovore sa sedam predstavnika dobrotvornih društava „Merhamet“ i devet udruženja i organizacija civilnih žrtava rata Bošnjaka i Hrvata. Sadržaj članka je uglavnom fokusiran na izjave ministrice, dok je zadnji paragraf ostavljen za predstavnike ovih udruženja i njihovu “kolektivnu” zahvalu.

Portal Klix.ba prenio je prošle godine priču koju je izvorno objavila Al Jazeera Balkans Priča o muškarcima koji su bili žrtve seksualnog nasilja u logorima vojske RS-a. Članak objavljen na Klix.ba sastoji se od tekstualnog dijela i videopriče koja je bogatija sadržajem i izjavama, i donosi više informacija od izdvojenog tekstualnog dijela. U priči je novinarka direktno razgovarala sa dvojicom muškaraca koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja u ratu, jedan kao vojno lice a drugi kao civil. Upoređujući njihove priče, konsultujući dodatne izvore kao što su BIRN i nadležna ministarstva i objašnjavajući zakonsku pozadinu, priča daje uvid u problematiku ostvarivanja prava na naknadu za muškarce koji su preživjeli silovanje tokom rata.

Na portalu Klix.ba objavljena je i vijest sa naslovom U toku obnova spomenika ubijenim civilima Hrvatima i Bošnjacima na Uborku kod Mostara. U uvodnom dijelu tekst donosi informaciju da se spomenik civilima obnavlja uoči obilježavanja godišnjice “nikad presuđenih ratnih zločina koje su počinile srpske vojne i paravojne formacije pomognute vojskom JNA.” Nastavak teksta donosi više informacija o zločinima na Uborku i Sutini, kao i informacije o programu obilježavanja godišnjice.

Članak objavljen na Klix.ba Sastanak u Vladi FBiH: Žrtve „Tuzlanske kapije“ nikada neće biti zaboravljene donosi informaciju o sastanku državnih dužnosnika sa predstavnicima Udruženja “25. maj 95. Kapija” iz Tuzle na kojem su prisutni razgovarali o statusu civilnih žrtava rata i predstojećem obilježavanju godišnjice stradanja na Tuzlanskoj kapiji. Čitaoci u tekstu mogu pročitati o aktivnostima udruženja, i saznati informaciju da su predstavnici udruženja civilnih žrtava rata pozvani da daju podršku i aktivno učestvuju u izradi zakona o civilnim žrtvama rata.

Tekst je napisan u sklopu projekta "Novinarstvo kao prvi nacrt historije" kojim se dokumentuju iskustva novinara koji su svjedočili pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Projekat implentiraju Mediacentar Sarajevo i Digitalni arhiv Infobiro.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.