Izvještavanje tokom masovnih ubistava u Zagrebu, Gradačcu i Cetinju

ilustracija: Mila Jovanović/Novinarke protiv nasilja

Prvog januara 2025. godine dogodila se pucnjava na Cetinju. Ubijeno je 13 osoba, među kojima i dvoje djece, dok su tri osobe povrijeđene. Nadležni su apelovali na građane da ne izlaze iz svojih domova dok je osumnjičeni bio u bjekstvu. Osumnjičeni je izvršio samoubistvo nakon što ga je policija locirala.

Itana Kaluđerović Perišić, reporterka crnogorske televizije E, izvještavala je o masovnom ubistvu na Cetinju. Prepričava da je tog dana na poslu vladala praznična atmosfera i da nije bilo mnogo obaveza. Nakon što je sve bilo spremno za centralnu emisiju, spremala se da krene kući. U tom trenutku glavni i odgovorni urednik dobio je poziv da je došlo do pucnjave na Cetinju, uz nezvanične informacije o smrtno stradalima.

Itana Kalućerović Perišić, televizija E

“Preko svojih prijatelja i rodbine i ja sam pokušala da saznam šta se dešava, ali svi su imali iste informacije. U kafani na ulazu u Cetinje došlo je do pucnjave, napadač je pobjegao, ima mrtvih. I to je sve što smo znali”, govori ona.

S obzirom na to da su ostale koleginice koje su bile na poslu tog dana bile zauzete ili u programu, uzela je svoje stvari i krenula na Cetinje.

“I tu više nema radnog vremena”, kaže.

Prizore koje je tamo zatekla nikada neće zaboraviti. Osumnjičeni je u tom trenutku još uvijek bio na slobodi, iza njihove ekipe nalazilo se mjesto zločina sa tijelima, a porodice su dolazile da se informišu.

Novinari u tim trenucima moraju potisnuti emocije jer do javnosti trebaju stići tačne i pravovremene informacije. Moraju pritisnuti dugme i postati roboti, opisuje Kaluđerović Perišić.

“Ali to je naš posao i naša uloga u društvu. Pribranost, profesionalizam i provjerene informacije. Sve ostalo, iako teško, moramo ostaviti po strani. Te večeri na Cetinju bilo je jako teško izboriti se sa svim, jer se u konkretnom slučaju mnogo licitiralo brojem žrtava.”

U početku su dobili informaciju da su četiri osobe ubijene, a kasnije su saznali da taj broj raste, ali nisu imali zvaničnu potvrdu policije.

“Do prije dvije godine živjela sam na Cetinju i znala sam da su informacije o porastu broja stradalih tačne, jer sam poznavala neke od žrtava, ali, ponavljam – zvanične potvrde iz policije o tome nije bilo. Kao redakcija odlučili smo da se držimo onoga što je policija saopštila”, poručuje Kaluđerović Perišić.

Kaže da se pofesionalnih standarda naročito teško pridržavati dok druge televizije i portali objavljuju razne spekulacije i netačne informacije samo da bi ih plasirali prvi. Takvo izvještavanje može izazvati polarizaciju u društvu, stigmatizaciju pojedinaca, gubitak povjerenja građana i dovesti do tabloidizacije novinarstva, smatra Kaluđerović Perišić.

 “Uvijek polazim od zamisli da sam ja član porodice nekog od žrtava i da čitam sve te naslove, tekstove ili komentare…’’, govori ona. 

Napad u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu

Krajem prošle godine, 20. decembra, dogodio se napad u Zagrebu, u Osnovnoj školi Prečko. Napadač je imao 19 godina, a od posljedica napada nožem preminuo je jedan učenik, dok su učiteljica i još šestero djece ranjeni.

Reporter RTL-a Mario Jurič toga dana izvještavao je o ovom događaju. Ističe da je izvještavanje s ovakvih tragičnih događaja iznimno stresno i reporterski zahtjevno, dok je on lično bio potresen i šokiran brutalnim nasiljem.

Mario Jurič, RTL

“Čim smo dobili vijest o napadu, odlučeno je da ćemo imati izvanredne vijesti. Naše prve izvanredne vijesti bile su oko 11 sati, dakle, ubrzo nakon napada. Pri dolasku smo se odmah uključili uživo u program s osobama koje su se u tom trenutku nalazile u blizini škole. Sve je bilo prepuno policije, tamo su stigli i glavni državni odvjetnik i ministri, a mi smo imali izvanredne vijesti još dva puta te dvije redovne emisije – RTL Danas u 16:30 i 19 sati”, govori Jurič.

Pokušavali su da dobiju pravovremene i tačne informacije kako bi mogli izvijestiti gledaoce, ali su službene informacije dobijali na kapaljku.

“U ovakvim tragičnim događajima najvažnije je držati se službenih izvora informacija – policije, hitne službe, bolnica, gradskih i državnih institucija. Puno je dezinformacija koje kruže društvenim mrežama i različitim internetskim portalima, a one mogu odvratiti pažnju novinara i redakcije te posljedično oduzeti dragocjeno vrijeme provjeravanjem istinitosti različitih objava”, ističe reporter RTL-a Mario Jurič.

Femicid i ubistva u Gradačcu

Prije dvije godine, u avgustu, muškarac je ubio dvije osobe i svoju partnericu u Gradačcu, a sve je to prenosio uživo na društvenoj mreži Instagram. O slučaju su pisali svi svjetski mediji. Tahir Žustra, reporter televizije Nova BH, izvještavao je iz Gradačca.

Tahir Žustra, NOVA BH

Postojala je neizvjesnost kako će se situacija razvijati, ali na terenu se pokazala još težom, priča Žustra. Mještani su uglavnom bili u šoku i pod uticajem emocija te su davali kontradiktorne informacije.

“U tim momentima često se suočavate s određenim etičkim dilemama. Kako izbjeći senzacionalizam, a istovremeno prenijeti pravu dubinu situacije? Kako balansirati između informisanja javnosti i poštovanja privatnosti porodica žrtava, dok još uvijek morate osigurati da ne propustite ključne informacije? Tek na kraju razmišljate i o vlastitoj sigurnosti, jer u trenucima kada je naša ekipa bila na terenu, počinilac femicida i masovnog ubistva još uvijek je bio živ, u pokretu i daleko ispred policije”, prisjeća se Žustra.

Novinari se moraju nositi s emotivnim teretom, a uvijek postoji odgovornost i prema žrtvama i njihovim porodicama, koje, ističe Žustra, neetično izvještavanje može dodatno retraumatizirati.

“Također, postoji i opasnost da se takvim izvještavanjem normaliziraju nasilni postupci ili stvore lažne percepcije o situacijama. Profesionalni novinari imaju odgovornost, izvještavati odgovorno i uravnoteženo, jer svaka prekomjerna dramatizacija može izazvati štetne posljedice. Ključno je da novinari budu odgovorni i objektivni. Naglasak mora biti na činjenicama, a ne na dramatiziranju”, govori Žustra.

Smatra da se novinari stalno moraju educirati o tome kako se nositi s traumama i emocionalnim posljedicama koje ovakvi događaji ostavljaju na sve uključene.

Etika važnija od ekskluzivne vijesti

Nakon masovnog ubistva na Cetinju, Agencija za audiovizuelne medijske usluge pozvala je sve elektronske medije u Crnoj Gori da, u vezi s tragičnim događajem, postupaju krajnje profesionalno i etički, imajući u vidu osjetljivost situacije. Dugogodišnji novinar iz Crne Gore, Šemsudin Šeki Radončić, poručuje da je izvještavanje o tragediji na Cetinju generalno bilo profesionalno i dobronamjerno, s puno empatije.

“Novinari i mediji dali su poseban profesionalni doprinos insistirajući na tome da odgovorni moraju snositi posljedice, posebno oni iz policije i vlasti, makar zbog moralne, ali i eventualne krivične odgovornosti. Neetično i senzacionalističko izvještavanje o masovnim ubistvima i napadima u školama, kao i na drugim mjestima, može prouzrokovati osvetu ili novi talas mržnje prema najbližim srodnicima ubice, ali i prema njegovim sunarodnicima ili vjerskim pripadnicima. O ovome se posebno mora voditi računa”, ističe Radončić.

Nažalost, vidimo da su pojedina masovna ubistva poslužila kao okidač ili inspiracija za nova slična zlodjela. Radončić ističe da je upravo Cetinje jedan od primjera, gdje se slična tragedija dogodila prije tri godine. Ma koliko teško bilo, poručuje novinarima da se i u ovakvim situacijama drže profesionalnog izvještavanja.

“Mora se poštovati i presumpcija nevinosti, jer se u tim haotičnim trenucima često dešava da za zločin ili učešće u njemu budu osumnjičeni nevini ljudi. Ti nevini ljudi mogu biti i iz bezbjednosnog sektora, koji su profesionalno postupali, ali su zbog raznih političkih obračuna i smicalica nepravedno optuženi. Dakle, u ovakvim kriznim situacijama novinari moraju ostati pribrani, držati se profesionalnih standarda i, naravno, insistirati na odgovornosti onih koji su zakazali u lancu odgovornosti. A, kao što pokazuje iskustvo, u većini ovakvih slučajeva neko zakaže”, poručuje Radončić.

Anđela Kuprešanin Vukelić, vanredna profesorica na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci, ističe da, nažalost, u medijima danas dominiraju pristupi koji su primarno usmjereni na privlačenje pažnje i oglašivača radi profita, što izaziva dalekosežne i dugoročne posljedice iz više razloga.

“Prvi je taj što neetičko i senzacionalističko izvještavanje o društveno relevantnim temama značajno ugrožava sistem vrijednosti u svakom društvu. Drugo, konkretno u pogledu navedene teme, može značajno povećati nivo tolerancije prema obrascima ponašanja koji nisu ljudski i koji bi svakako trebalo da budu apsolutno društveno neprihvatljivi“, govori ona.

Takvo izvještavanje može negativno uticati i na građanski aktivizam, koji je, kako kaže, poželjan, ali ne bi trebalo da se zasniva na nepotpunim i neprovjerenim medijskim informacijama. Neophodna je provjera informacija, korišćenje relevantnih i kompetentnih izvora, ali i otpor prema široko prisutnoj praksi plasiranja dezinformacija i drugih potencijalno manipulativnih medijskih sadržaja, poručuje Kuprešanin Vukelić.

Dodaje da je neophodno kontinuirano profesionalno usavršavanje novinara i drugih profesionalnih komunikatora u različitim domenima, uključujući i etička pitanja i dileme.

Gordana Vilović, profesorica etike novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kaže da se pri izvještavanju u kriznim situacijama prave brojne greške – od pitanja koja se postavljaju susjedima i ljudima koji su poznavali ubice ili žrtve, do snimanja rodbine i roditelja žrtava ili uzimanja izjava na ispraćajima žrtava.

“Razumijem da se uvijek traži informacija više, ali smatram da treba poštovati privatnost ljudi koji su, silom tragičnih okolnosti, morali postati javne osobe. Dakako, govorimo o relativno ozbiljnim medijima u kojima nalazimo greške. A kako to tek rade tabloidi?! Znam da ne možemo tražiti dozvolu za neku objavu u medijima od tragično preminulih osoba, ali moramo štititi njihov dignitet, jer se oni ne mogu sami braniti. Zapravo, novinari bi trebali zaštititi njihovo dostojanstvo“, ističe ona.

Kaže, ipak, da je napad u školi Prečko u Zagrebu predstavljao veliku promjenu za hrvatske medije, koji su na prvo mjesto stavili dijete, te nijedan medij nije objavio ime preminulog djeteta. Obitelj ubijenog dječaka zamolila je za privatnost na ispraćaju, a nitko od fotoreportera ili novinara to nije zloupotrijebio, ističe ona, što ranije nije uvijek bio slučaj.

Vilović kaže da novinari trebaju objavljivati činjenice uz što manje štete za žrtve, njihove obitelji i obitelji počinitelja, posebno ako su u pitanju djeca.

“U ovom slučaju i žrtva i počinitelj zaslužuju posebnu pažnju pri izvještavanju. Nikada ne spominjati imena, ne navoditi dijagnoze i koristiti korektne izraze. Mislim da se može izvijestiti o tragičnom događaju, a da se ne iznose detalji o tome kako je počinjeno ubojstvo ili masovna pucnjava. Precizna medijska rekonstrukcija tragičnog događaja može potaknuti nekoga drugoga da učini slično”, poručuje Vilović.

___