U Fažani, gradiću na krajnjem jugozapadu Hrvatske sa nešto manje od četiri hiljade stanovnika, užurbano je. Subota 10. septembar je pretposljednji dan četvrtog Fažana Media Festa. Desetine novinara, medijskih radnika, profesora, predstavnika organizacija za zaštitu prava novinara i podršku medijima iz 16 zemalja čekaju strpljivo informacije o prevozu do Pule odakle će sutra avionom dalje. Ostali se pozdravljaju sa kolegama prije dugog puta automobilom ka Beogradu, Sarajevu, Podgorici, Skoplju ili Prištini.

 

Ispred zgrade Opštine Fažana, u malom kafeu, oni koji čekaju nastavljaju razgovore o stanju u medijima u njihovim zemljama, prije svega položaju žena, što je bila tema ovogodišnjeg festivala. Oni koji će ostati u nedjelju raduju se izletu nacionalnom parku Brijuni, ostrvima preko puta Fažane, za one koji dolaze iz zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije poznatima po tome što je tamo bila smještena službena rezidencija doživotnog predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. 

 

 

U takvoj je atmosferi prilično teško u miru za intervjuu uhvatiti Sašu Lekovića, osnivača Fažana Media Festa i Centra za istraživačko novinarstvo, koji je glavni organizator Media Festa. Festival se održava u mjestu koje je uz podršku Općine Fažana i Turističke organizacije prije četiri godine proglašeno prijateljem novinara. Jedinom takvom na svijetu.

 

“Naš festival počiva na tri stupa. Prvi je podrška profesionalizmu u medijima i novinarstvu. Drugi je da nemamo nikakvih granica ni u glavi, ni nacionalnih, vjerskih, jezičnih, niti bilo kakvih. Treći je suradnja sa lokalnom zajednicom”, kaže Saša Leković prije nego što ga neki od učesnika prekinu, jer je potrebno obezbijediti vozača do 10 kilometara udaljene Pule ili kartone za večeru u nekom od obližnjih restorana.

 

 

A saradnja sa lokalnom zajednicom se vidi skoro u svemu. Ona Festival podržava ne samo tako što Općina i Turistička zajednica finansijski učestvuju, već se kompletan program održava upravo u prostorima Općine koja je osigurala i infrastrukturu potrebnu za organizaciju 12 tematskih rasprava i predavanja, četiri dokumentarna filma, tri izložbe, dvije radionice, ulične performanse i muzički večernji programi rock benda Cota G4.  

 

Dok rock bend organizuje tonsku probu, a u kafeu ispred Općine Fažana se raspravlja o tek završenom panelu “Mediji protiv žena”, Saša Leković priča kako je i nekoliko lokalnih restorana uključeno u organizaciju Festa tako što osiguraju povoljnije cijene za hranu za učesnike, a kamp Bi Village daje dio besplatnog smještaja i dio koji se plaća manje od regularne cijene. Još nekoliko malih privatnih hotela u Fažani za sudionike daje smještaj po nižim cijenama.

 

Ideja o Fažana Media Festu rodila se prije pet godina kada su Saša Leković i njegov prijatelj iz djetinjstva, pjesnik Petar Fehir, došli u Fažanu i vidjeli kako Općina ima dobar prostor, ljetnju terasu, kafić koji ne radi, te da se generalno u tom prostoru rijetko šta dešava. Otišli su kod načelnika, rekli da bi nešto radili i tako je, ukratko, počeo Media Fest. 

 

“Počeli smo raditi festival, hoćemo raditi amatersko kazalište, to još nismo uspjeli jer je tu malo ljudi koji su za to zainteresirani”, objašnjava Leković. 

 

 

 

Uz Općinu Fažana, Turističku zajednicu tog mjesta i Udrugu Informo iz Vodnjana, koji su od početka uključeni u organizaciju, Fažana Media Festu su se pridružili londonski Media Diversity Institute (MDI) i South East European Network for Professionalization of Media (SEENPM), koalicija organizacija za razvoj medija iz 12 zemalja Jugoistočne Evrope. 

 

Svake godine na kraju festivala ili tokom njegovog trajanja odluči se koja će tema biti u fokusu sljedeće godine. Ove godine fokus je bio na temi “Žene u medijima”. .  

 

“Na samom početku se nismo htjeli javljati za neke velike međunarodne natječaje, jer bez obzira na naše iskustvo u novinarstvu i kulturi, mi nismo mogli konkurirati nekom ko već deset godina organizira takve skupove da bismo dobili neka velika sredstva, ali smo iskoristili svoja privatna i profesionalna poznanstva pa smo se dogovorili sa nekim međunarodnim organizacijama kao što su MDI, kao što je SEENPM, uvijek sa nekim veleposlanstvom, a onda nam se priključilo i predstavništvo Evropske komisije i Ured Evropskog parlamenta u Hrvatskoj, jer su smatrali da je to što radimo dobro. I onda je ideja da mi godinu dana unaprijed dogovorimo temu, svi imamo dovoljno vremena i svatko počne raditi na njoj”, kaže on.

 

Dodaje kako, u toj godini dana do narednog Festa, se dođe do jednog “konzistentnog i vrhunskog programa”. 

 

“Svako sakupi novac i ljude za svoj dio programa i mi kada to spojimo zapravo, kao organizatori, 80 posto tih troškova direktnih nemamo, jer je svatko napravio nešto svoje. Mi radimo bez ikakvog honorara. Naš Press centar i IT i mnogi drugi rade volonterski i onda sve to uspijemo završiti”, govori Leković. 

 

 

Jedan od principa Fažana Media Festa je umrežavanje, koje je, kako kaže Leković, jako važno, naročito onih koji žele da uče i napreduju.

 

“Ovdje je mnogo ljudi koji su naši prijatelji ili dobri poznanici, radili smo sa njima, ali nikog nismo zvali što je naš prijatelj, nego smo zvali samo one za koje smatramo da su vrhunski u poslu koji rade, a stjecajem okolnosti su oni naši prijatelji, jer mi cijeli život tako radimo i družimo se sa takvim ljudima”, dodaje on.

 

Na Festu se, kako navodi, puno uči, dolaze ljudi koji žele naučiti i koje to zanima. Neki od njih doputuju iz Zagreba ili iz Beograda, imaju samo svoj panel i odmah se vrate natrag. 

 

 

“Ono što je važno niko nije došao i rekao da mu nije bilo lijepo. Drugo, mi namjerno program radimo šest dana jer radimo u principu samo popodne. Do tada se ljudi mogu okupati, prošetati i svi su nam rekli koliko god su bili na raznim konferencijama da nigdje nisu naišli na tako lagan i friendly pristup, ne ležeran u smislu da je to nešto bez veze, jer je sve organizirano, sve se odvija kako treba, ali ležerno jer ljudi nisu nervozni, nisu nabijeni u tamo u neku hotelčinu i ne izlaze van, ovdje se osjećaju kao kod kuće i mislim da je to jako važno. Onda ljudi i lakše razgovaraju o raznim temama. Razni projekti su se rodili iz razgovora ovdje”, priča Leković. 

 

Festival ne okuplja samo novinarke i novinare, već i profesorice i profesore koji predaju novinarstvo, ljude koji se na različite načine bave medijima u raznim organizacijama koje podupiru razvoj medija, one koji se medijima i novinarstvom bave na naučni način. 

 

“Nama su se počeli javljati ljudi koji su znanstvenici i koji se bave znanstveno medijima i koji su sami pitali da li mogu sudjelovati na konferenciji ... i to nam je pokazatelj da je sve ovo dobro, jer se i organizacije i pojedinci nude da dođu kod nas. Ove godine smo imali problem da smo morali odbijati ljude, nismo imali gdje više staviti u program”, objašnjava on.

 

 

Saša Leković je u novinarstvu preko četrdeset godina. Radio je u brojnim lokalnim i nacionalnim medijima u Hrvatskoj, a sarađivao sa brojnim medijima u regiji. Posljednjih 20 godina radi kao slobodni novinar i vodi nevladinu organizaciju Centar za istraživačko novinarstvo. Jedan je od osnivača Svjetske mreže istraživačkih novinara, a angažovan je kao medijski konsultant i trener širom svijeta. 

 

Kaže kako je “u ovim našim kvazi slobodnom liberalnom i naprednom društvu, novinarstva u medijima sve manje”. 

 

“Pošto se ja godinama bavim istraživačkim novinarstvom to važi za sve, recimo kada se baviš bilo kakvim istraživanjem u medicini ili bilo gdje, kada imaš neku tezu, ta se teza dokazuje. Uzmite definiciju novinarstva, zapamtite je, zapišite i samo provjerite koliko se to slaže sa definicijom novinarstva, pa ćete vidjeti koliko ima novinarstva u medijima. Ima ga vrlo malo i sve manje”, dodaje on. 

 

Uzrok je, kako kaže, dijelom ono što se najčešće pominje, a to je tehnološki napredak, jer svako može imati web stranicu, a pitanje je koliko je ona kvalitetna. Danas je, dodaje, sve puno jednostavnije nego ranije kada su se novine morale štampati ili je postojao samo radio i televizija. Ali, to nije jedini razlog za nedostatak novinarstva u medijima. Kriteriji su se, kaže, srozali.

 

 

“Sada dolazimo opet do jedne tvrdnje koja izgleda kao neko opće mjesto, ali je činjenica da novinarstvo ne može biti bolje nego što je društvo. Može biti pojedinačno kao što imamo političare, znanstvenike i tako dalje, koji iskaču, ali ne može biti novinarstvo u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Crnoj Gori bolje od onoga kakvo je društvo, a naša društva su zasnovana na potpuno obrnutim kriterijima. Kod nas mediokriteti vode politiku i onda se ne treba čuditi kada su u medijima važni klikovi, ali nije važan sadržaj”, dodaje Leković. 

 

Podsjeća da na jedno od osnovnih pravila novinarstva da je ono što imate u naslovu suština teksta, ako govorimo o tekstu. Sada je, kako kaže, obrnuto. Da bi dobili što više klikova, oni koji opremaju naslove trude se da njima kažu što manje, kako bi ljudi kliknuli na naslove.

 

“Ja to zovem sindrom laboratorijskog štakora. Kada stvoriš takvu situaciju da neko na neke određene riječi i neke određene situacije reagira onako kako ti hoćeš, a to nije razumna reakcija i ta reakcija upće ne govori ništa ni o sadržaju ili kvaliteti onoga što ti nudiš. Kada se uzme u obzir da im nije core business mediji, a i mnogi kojima jeste imaju svoje interesne povezanosti sa politikom i raznim centrima moći, onda se naravno ne može ni očekivati da tu ima ... novinarstva”, zaključuje Leković. 

 

Upravo Fažana Media Fest, pored ostalih, otvara ovakva pitanja i dileme, koje danas opterećuju nezavisno i profesionalno novinarstvo.