Stručnjaci odbijaju voditi dijaloge sa zagovornicima pseudonauke, a bh. mediji im daju medijski prostor.

foto: Pixabay

COVID-19  uzrokuje 5G mreža,  milioni su umrli zbog vakcina protiv korona virusa, virus je izmišljen, HAARP je izazvao zemljotrese u Turskoj i Siriji, čajevi liječe karcinom - samo su neki od pseudonaučnih sadržaja (lažna nauka) dostupnih u medijima i na društvenim mrežama. Pseudonauka dovodi do nepovjerenja u nauku, zdravstveni sistem, što može dovesti i do smrti pacijenata koji se liječe psudonaučnim metodama.

U medijima se često mogu naći pseudonaučni sadržaji, a jedan od posljednjih je gostovanje Semira Osmanagića na televiziji FACE, u emisiji Face to Face u kojoj je govorio o pseudonaučnim pogledima na zemljotrese u Turskoj i Siriji.

“Ovo je djelovanje HAARP-a američkog sistema kojim se utiče na kontrolu vremena“, rekao je Osmanagić citirajući bivšeg gradonačlenika Ankare.

Ne trudeći se da opovrgne ovu naučno neutemeljenu tezu, voditelj Senad Hadžifejzović je nastavio: „HAARP nije nepoznanica, nije nikakva tajna, naučnici se hvale njegovim efektima, mislim da je korišten i u Rusiji i Kini na Olimpijadi“. Njegov sagovornik je citirao i druge osobe koje su iznosile pseudonaučna objašnjenja.

Emisiju je na YouTube-u pogledalo više od 500.000 osoba, a od 2.000 komentara na video većina podržava stavove iznesene u emisiji.

Osmanagić je inače poznat kao zagovornik teze bosanskih piramida koje su 2006. geolozi Rudarsko-geološkog fakulteta u Tuzli demantovali rekavši da se ne radi o ljudskom djelovanju – piramidama, već djelu prirode. Isto je uradilo i Evropsko udruženje arheologa (EAA) saopštivši da "ova prevara predstavlja surovu obmanu neobavještene javnosti i nema mjesta u svijetu istinske nauke.”

Uprkos tome, Osmanagić je i dalje čest gost u medijima, a prostor koji dobija koristi da promoviše ovu i slične pseudonaučne teorije.

“EAA je ranije objavila nekoliko saopćenja na temu Semira Osmanagića o bosanskim piramidama. Žao mi je što vas moram obavijestiti da EAA neće dati daljnje izjave o ovom problemu”, rekla je u odgovoru za Mediacentar Sarajevo predsjednica ovog udruženja Eszter Bánffy.

„Nerado se uključujem u rat riječima s g. Osmanagićem i njegovim pristalicama, jer iskustvo pokazuje da su potpuno imuni na razumne argumente onih koji imaju stručno znanje“, rekao je kratko za Mediacentar vodeći evropski stručnjak koji je insistirao na anonimnosti.

Dok vodeći stručnjaci ne žele nikakvu diskusiju o naučno neutemeljinim dokazima, u medijima u Bosni i Hercegovini (BiH) takve osobe i teorije dobijaju prostor.

Iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK) kažu da pseudonaučni sadržaji nisu dozvoljeni kod nosilaca dozvola za audio-vizuelne sadržaje osim u periodu od ponoći do 06:00 časova.

Regulatorni akti Agencije, Kodeks o komercijalnim komunikacijama i Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija sadrže definiciju parapsiholoških pojava koje označavaju pseudonauku koja se bavi naučno neobjašnjivim pojavama i obuhvata područje izvan medicinsko-psihološke stvarnosti koje nije naučno dokazivo.

„Također, pojedine prakse koje nude rješenje životnih i zdravstvenih problema ne spadaju ni u alternativnu medicinu, niti u nadriljekarstvo, već se mogu svrstati pod paranormalne pojave, odnosno fenomene iz područja parapsihologije, npr. hiromantija, proricanje, spiritizam, egzorcizam, okultizam, telepatija, vidovitost, telekineza. Ovakvi sadržaji nisu namijenjeni široj publici i mogu se svrstati u sadržaje za koje je vjerovatno da bi mogli ugroziti fizički, psihički i moralni razvoj maloljetnika, te uznemiriti određene kategorije društva (kao što su penzioneri, duševni bolesnici, osjetljive osobe, osobe koje traže rješenja za teške životne probleme, itd)“, rekli su za Medaiacentar iz RAK-a.

Pseudonauka može uzrokovati smrt

Koliko pseudo nauka može biti opasna vidljivo je iz slučaja smrti Sarajke Sanele Vrcić koja je nakon što joj je otkrivena dijagnoza leukemije, prema procjenama doktora, imala 97% šansi da se izliječi, ali je zabludom povjerovala da se može izliječiti energetski. U istraživanju BIRN-a BiH opisan je cijeli njen slučaj, a kao jedan od aktera priče koji je “liječio” mineralima je Pavel Pavelka. Njemu su mediji davali prostor dozvoljavajući mu promociju, a u tekstu online medija Večernji.ba opisan je kao Sarajlija: “po struci nastavnik tjelesnog odgoja, veliki poklonik sporta i zdravog života, u kojem posebno mjesto zauzima zdrava ishrana.”

O njemu se piše kao o pronalazaču gnojiva koje utiče na smanjenje efekta staklene bašte te se navodi kako “tu nije kraj Pavelkinu osmišljavanju zdravog života. Pavelka je pronašao AVM koji, doduše, još nije na tržištu, ali on i njegova obitelj isprobavaju djelotvornost ovog praha već godinama. Riječ je o aktiviranim vulkanskim mineralima, koji osim što poboljšavaju imunološki status organizma, probavu, mentalne sposobnosti, ubrzavaju zarastanje kostiju i rana, kao snažan antioksidans, usporavaju i starenje organizma. A da djeluje – djeluje. Pavelke nikad ne idu liječniku”, stoji u tekstu iz 2011. na osnovu kojeg se čini da vulkanski minerali zaista mogu pomoći jačanju imuniteta.

No da to nije tako zna dugogodišnji imunolog Jasenko Karamehić koji kaže da je imunitet jako teško steći, a isto tako teško i narušiti.

“Imunitet se može izgraditi samo zdravim načinom života. Nema tu specijalnog recepta za imunitet, uzeti nešto i reći od sutra će mi imunitet biti bolji. Nema tog recepta na svijetu. Morate imati uravnotežen, harmoničan, zdrav način života bez stresa, sa dovoljno spavanja, sa dovoljno unošenja vitamina, minerala, uravnoteženom ishranom, kretanjem, boravkom na svježem vazduhu. To sve daje stabilnost imunitetu”, objasnio je Karamehić za Mediacentar.

Promotore lažne nauke, kaže, ne želi da komentariše.

Osim Pavelke, istraživanje BIRN-a BiH (Detektor.ba) obuhvatilo je grupu osoba koja se bez licence bavi liječenjem teško oboljelih osoba, nudeći im potpuno izliječenje uz obavezu da se ne liječe kod ljekara.

“U priči koju smo objavili najmanje jedna osoba je smrtno stradala, a njen slučaj pravosuđe nikada nije procesuiralo i te osobe i danas rade bez ikakvih posljedica. Naša je odgovornost bila ukazati na taj fenomen i posljedice koje on nosi, u ovom slučaju najekstremniji - smrt. Mediji moraju ukazivati javnosti na opasnosti i vrlo oprezno davati prostor nadriljkarstvu s jasnim propitivanjem onoga što ono zagovara”, kaže za Mediacentar novinarka BIRN-ove platforme Detektor.ba Azra Husarić Omerović.

Upravo je, dodaje, Pavelka bio jedan od aktera u “liječenju” Sanele Vrcić koje je završilo smrtnim ishodom.

“On je njoj prodavao minerale i preparate za koje tvrdi da pomažu u jačanju imuniteta i liječenju određenih poteškoća”, objašnjava Husarić Omerović.

Privatne poruke do kojih su došli tokom istraživanja dokazuju da ju je Pavelka uvjeravao da je liječi iz daljine, zajedno sa drugim osobama iz te grupe, ali novinarima nije ponudio objašnjenje o ovakvoj vrsti “liječenja”.

“Rekao je da je Sanela bila živa dok je koristila njegove preparate što govori da on smatra da njegovi preprati mogu izliječiti teške bolesti za što, ne da nema potvrdu, nego nema ni licencu za rad na tome, jer je riječ o profosoru tjelesnog odgoja”, dodaje Husarić Omerović.

U 40 godina rada kao imunolog, farmakolog i internista Karamehić se puno puta susretao sa nadriljekarstvom i lažnom (pseudo) naukom. Sjeća se slučaja kada je jedan pacijent s dijabetesom odlučio da prekine terapiju i zamijeni je nadriljekarskim metodama.

“Prilikom preuzimanja smjene u dežuri, nađem njega u komi, u komatoznom stanju. Pitam šta je razlog, kažu mi kolege: izgleda da je išao hodži, nadriljekaru, upao u komu, jer je prestao uzimati inzulin. Mi smo ga terapijom povratili iz kome”, govori Karamehić o opasnostima i posljedicama lažne nauke.

Iako su ovakve radnje zakonom zabranjene, širenje lažnih naučnih metoda i objašnjenja je i dalje prisutno. Posebno zabrinjava što mediji često, umjesto osude, pseudonauci daju prostor.

Mediji kao saveznici pseudonauke

Tokom 2023. godine Raskrinkavanje je objavilo 15 analiza o pseudonaučnim tvrdnjama u medijskom prostoru, a u njima su ocijenjene desetine, članaka i objava na društvenim mrežama. Gotovo u svim tim slučajevima radilo se o netačnim tvrdnjama vezanim za liječenje različitih bolesti i stanja, najčešće putem pripravaka iz prirode i kuhinje.

“Često se iza takvih priča kriju biznisi u vidu prodaje preparata koji se preporučuju i predstavljaju kao alternativni lijekovi. Dezinformacije o pandemiji i vakcinama protiv COVID-19 još su aktuelne, tako da su se neke pseudonaučne tvrdnje odnosile i na tu temu. Pored toga smo pisali i o pseudonaučnim tvrdnjama o uticaju atrazina na zdravlje”, kaže za Mediacentar urednik Raskrinkavanja Emir Zulejhić.

Dodaje da najekstremnije, odnosno najeksplicitnije i najnetačnije oblike pseudonaučnih tvrdnji najčešće prenose anonimni portali.

“Dijelom zato što takve vrste izvora ni najmanje ne mare za standarde profesije, a dijelom zato što ih je prosto najviše i brojimo ih u stotinama, vjerovatno i hijadama. Svi oni drugi, koji se često nazivaju "mainstream" mediji, ne objavljuju pseudonaučne sadržaje u tolikoj mjeri kao anonimni portali, ali takvih primjera ima”, kaže Zulejhić.

U nekim od spomenutih 15 analiza Raskrinkavanja o pseudonauci u 2023., među medijima koji su objavili ocijenjene sadržaje su se našli javni mediji, novinske agencije, portali TV kuća, regionalni tabloidi i drugi manje ili više poznati portali.

Uloga novinara u širenju sadržaja koji ima pseudonaučne "argumente"

Dok se s jedne strane davanje prostora pseudonaučnim sadržajima može pravdati neznanjem, nepažnjom ili neprovjeravanjem činjenica, s druge strane novinari takvim ponašanjem postaju saučesnici.

“Davanje prostora nekome za širenje pseudonaučne ideologije je jednako kao i podržavanje toga, ukoliko se ne propituju izjave, tvrdnje i sugestije koje ljudi zagovaraju kroz takve ideologije. Uloga medija može biti izuzetno korisna u pogledu dokazivanja pogrešnih tvrdnji i navođenja javnosti na činjenice. Ali, mediji mogu i doprinijeti širenju pseudonaučne ideologije koja za cilj može imati u najekstreminijim primjerima i smrtni ishod ljudi, čega uglavnom nisu ni svjesni mediji u trenutku dok to čine”, smatra Husarić Omerović.

Redovna profesorica na Odsjeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Tuzli Vedada Baraković za Mediacentar kaže kako se današnje društvo u naučnim krugovima označava kao postmoderno, koje je “ključno obilježeno propitivanjem i kritikom apsolutnih istina, identiteta, vrijednosti uspostavljenih tokom perioda moderne”.

“Na žalost, ideja zdrave kritike i skepse polako se počela pretvarati u relativizaciju i neargumentovano odbacivanje postojećih sistema znanja, nauke, istine, itd. Tako se i u oblasti medija i novinarstva stvorio specifičan ambijent za ulazak u doba post-istine koja je također obilježena polarizacijom mišljenja, manipulacijom znanjem i naukom, te dominacijom teorija zavjera u javnom prostoru”, dodaje Baraković.

Napominje da brojna naučna istraživanja danas pretežno finansiraju moćne korporacije  čiji interes je prvenstveno profitni tako da nisu rijetka manipulisanja rezultatima istraživanja u korist profita.

“S druge strane, novinari nisu dovoljno edukovani za razumijevanje i, da tako kažemo, prevođenje rezultata naučnih istraživanja na jezik prihvatljiv od strane publike. Šta znači javnosti da je u CERN-u detektovan Higgsov Bozona čime su fizičari bili oduševljeni? I kakav je benefit tog otkrića?  Ili neka druga važna otkrića. Kako ih  približiti publici? Ljudi treba da znaju šta su prednosti naučnih istraživanja i dostignuća, koji su benefiti, dugoročni i kratkorčni za pojedinca i za društvo. Mediji su danas najčešći posrednik između naučne zajednice i publike”, kaže Baraković.

Dodaje i da naučna zajednica često ne reaguje adekvatno kako je to bio slučaj sa virusom COVID-19.

Docentica banjalučkog Fakulteta političkih nauka Anđela Kuprešanin Vukelić objašnjava za Mediacentar da u slučaju kada se novinar odluči da objavi sadržaj koji se ne zasniva na provjerenim, potpunim i relevantnim činjenicama i izvorima, on krši osnovna etička načela i standarde na kojima se temelji novinarska profesija.

“Tako i u kontekstu širenja sadržaja koji se zasniva na pseudonačnim ‘argumentima’ novinar ne zadovoljava jedan od imperativa novinarstva, tj. zadovoljavanje interesa javnosti, a pritom se veoma često pribjegava zadovoljavanju interesovanja javnosti”, dodaje Kuprešanin Vukelić.

Objašnjava da novinari/ke moraju da vrše višestruku provjeru, poštujući standard profesionalnog novinarstva, u slučajevima kada se susreću sa sadržajem koji nije provjeren i opšte poznat.

“Upravo korišćenjem relevantnih izvora i svakako do trenutka utvrđivanja njegove tačnosti i mogućnosti za postizanje njegove kontekstualizacije ovu vrstu sadržaja ne bi trebalo da profesionalni komunikatori objavljuju. U ovom smislu je veoma korisno korišćenje informacija koje će omogućiti pružanje bekgraunda (BKG), kao što su stručni BKG, BKG eksplikacija, BKG retrospektiva i dr.”, savjetuje Kuprešanin Vukelić.

U slučaju da mediji daju prostor širenju pseudonaučnih tvrdnji, koje se najčešće odnose na zdravlje i liječenje, a koje kao što smo vidjeli iz primjera bivšeg doktora Simoncinija u nekim slučajevima mogu biti kobne, odgovornost očito ne postoji, mišljenja je Zulejhić. Tullio Simoncini  je već osuđivan zbog ubistva pacijenata, kojima je davao lažne terapije uvjeravajući ih da će se izliječiti.

“On je oboljele od raka, za koji tvrdi da je zapravo gljivica, liječio ubrizgavanjem mješavine sode bikarbone i vode, a sve to debelo naplaćivao u hiljadama eura. Simoncini se zbog ovakve prakse više puta našao na sudu, a njegova terapija dovela je do smrti više ljudi u više evropskih zemalja, uključujući i jedan slučaj u Tirani”, pojašnjava Zulejhić.

Iako je Simoncini izgubio liječničku dozvolu, protjeran je iz nekoliko zemalja, ali članci o njegovom receptu se i dalje dijele domaćim portalima, a soda bikarbona predstavlja kao revolucionarni lijek za rak.

“Ovakvih primjera je jako puno, a njihovo masovno pojavljivanje u domaćem medijskom prostoru može potencijalno dovesti do kobnih posljedica i u BiH. Uostalom, ne možemo tvrditi ni da do toga već nije došlo”, upozorava Zulejhić.

Pojašnjava da su teme kojima se bavi pseudonauka najčešće jako bitne i osjetljive i imaju direktne posljedice po ljude, te im stoga treba pristupiti sa najvišim stepenom odgovornosti i profesionalizma.

“Jer, da postoji odgovornost postojala bi i svjesnost o potencijalnim opasnostima do kojih može doći ukoliko neko baš na osnovu našeg članka, odluči prekinuti terapiju propisanu od zdravstvene institucije, posegnuti za alternativnom medicinom, te time potencijalno (dodatno) ugroziti zdravlje i život”, kaže Zulejhić u izjavi za Mediacentar. 

Utjecaj pseudonauke na javnost

Osim što prenošenjem pseudonaučnih sadržaja mediji krše osnovna novinarska i etička načela, oni na taj način utiču na odnos javnosti prema lažnoj nauci jer joj daju kredibilitet. Husarić Omerović kaže da svako davanje prostora bez da se propituju takvi stavovi su reklama za te ideje koje sutra mogu ubiti nekoga:

“Novinari su saučesnici toga ukoliko ne pristupe na pravi način. Dokaz tome je nastala situacija u pandemiji koronavirusa kada je veliki broj građana odlučio odbiti vakcinaciju, jer su određeni mediji omogućili prostor osobama koje su bez ikakve naučne utemeljenosti širili teorije zavjera i ubjeđivali široke narodne mase da je vakcina otrov, a da se lijek nalazi u tunelima, šumama, ispod zemlje, u određenoj vodi, mineralima i svemu onome što smo mjesecima slušali.”

Zulejhić smatra da je jedna od posljedica pseudonauke i činjenica da ljudi koji vjeruju u takve tvrdnje i narative, gube povjerenje u nauku i medicinu. Uočava da su pseudonaučni sadržaji često prožeti i teorijama zavjera, najčešće onom o zloj farmakomafiji koja ne želi da znamo za učinkovitost prirodnih lijekova, kako bi zarađivali na proizvodnji lijekova.

“Vjerovanjem u pseudonauku se također gubi sposobnost razlučivanja i prepoznavanja stvarnih naučnih otkrića sa jedne strane, i lažne nauke sa druge strane. Najopasnije i najdirektnije posljedice pseudonauka može imati u slučajevima u kojima takvim tvrdnjama vjeruju osobe koje su teško bolesne, a koje na osnovu tog vjerovanja mijenjaju svoje ponašanje”, zaključuje Zulejhić.