Evo pregleda najkorisnijih alata za borbu protiv dezinformacija.

foto: pixabay/ilustracija

Pandemija virusa korona izazvala je infodemiju različitih medijskih (dez)informativnih sadržaja i pokazala zbog čega je medijsko opismenjavanje važna društvena tema. Kritički otklon prema medijskim sadržajima je nešto što je neophodno u vremenu krize, koja je pogodno tlo za kreiranje velikog broja dezinformacija, senzacionalnih otkrića, teorija zavjere, lažnih sadržaja i slično. Biti u stanju razumjeti način na koji mediji funkcionišu je vrlo značajna vještina u borbi za preživljavanje komunikacionog COVID stampeda.

Najčešći oblici lažnih sadržaja koji su povezani sa pandemijom virusa korona su se, između ostalog, odnosili na teorije zavjere, lažne lijekove, šokantne ispovijesti ljekara, državnu cenzuru i kontrolu. Kanali širenja dezinformacija su mnogobrojni. Prvo, zvanični informativni mediji nerijetko (ne)svjesno prenose dezinformacije i doprinose spirali dezinformisanja i širenja lažnih vijesti. Jedan od razloga, pogotovo kada su u pitanju komercijalni mediji, je želja za profitom. Senzacionalne i šokantne vijesti su pogonsko gorivo komercijalnih medija i duševna hrana za znatiželju publike. Zatim, veliki broj anonimnih trolova i botova takođe učestvuje u kreiranju i širenju takvih sadržaja putem društvenih mreža. Konačno, kao klica širenja lažnih sadržaja se navode aplikacije za komuniciranje kao što su Viber i WhatsApp. Putem tih aplikacija najčešće cirkulišu sadržaji koje „ne objavljuju vlada i zvanični mediji“, odnosno oni sadržaji koji se mogu kvalifikovati kao tajni, poznati uskom krugu ljudi, ili kao svojevrsna privatna iskustva ljudi za koje nema mjesta u mainstream medijima. U Italiji je putem Whatsappa kružio audio snimak medicinske sestre koja je tvrdila da postoje ozbiljni slučajevi zaraze u gradu Aprilija, a da zapravo nije zabilježen nijedan. Ovo je posebno problematično s obzirom na to da se teško može ući u trag takvim sadržajima jer nisu nigdje javno objavljeni, već se proslijeđuju u privatnim chat grupama.

Lijek protiv infodemije

Veliki broj različitih dezinformacija koje su bile prisutne su sa druge strane izazvale kontrareakciju onih profesionalnih medija koji objavljuju vjerodostojne i provjerene informacije. U tom smislu Agencija France-Presse, AFP, je objavila veliki broj tekstova u kojima je dekonstruisala najznačajnije viralne fake sadržaje koji su u posljednja tri mjeseca kružili online prostorom. Među temama se izdvajaju lažni tretmani za liječenje COVID-19, mit da su italijanski doktori otkrili da se korona može liječiti paracetamolom, pogrešne tvrdnje o zaštitnim maskama, lažne tvrdnje o tome da su pušači otporniji na virus, djelotvornost bijelog i crnog luka protiv virusa korona i slično.  

Sajtovi za provjeru vjerodostojnosti sadržaja kao što su Snopes, Fullfact, Politfact, ili na domaćoj i regionalnoj sceni Raskrinkavanje.ba, Raskrikavanje.rs,  Faktograf.hr, FakeNews tragač, su vrlo koristni alati u praćenju razotkrivenih lažnih sadržaja. Korisni su u borbi protiv širenja lažnih vijesti zbog toga što, između ostalog, razvijaju svijest kod građana o načinima na koje nastaju takvi sadržaji, koji su motivi onih koji ih kreiraju i na koji način se građani mogu samostalno boriti protiv talasa lažnih sadržaja. Osim dekonstrukcije pojedinačnih sadržaja, izuzetno je važno i što ti portali sugerišu koji mediji su neprofesionalni i najčešći su izvor fake sadržaja. Tako pomažu da se koliko-toliko suzbije i ograniči uticaj takvih portala.

Alati za snalaženje u infodemiji

Kritička valorizacija sveukupne medijsko-društveno-političke stvarnosti je ono što je u fokusu medijskog opismenjavanja. Osim kritičkog promišljanja medijskih sadržaja koji svakodnevno isijavaju iz različitih personalnih monitora, vrlo važno je poznavanje i osnovnih alata za verifikaciju sadržaja, odnosno za utvrđivanje vjerodostojnosti sadržaja.

U kriznim situacijama kakva je ova koja je izazvana pandemijom virusa korona najvažnije je fokusirati se na zvanične izvore informacija. Time se u značajnoj mjeri usporava širenje dezinformacija jer im se ne daje na značaju. Jedan od korisnih alata koji korisnicima Twittera može pomoći u kvalitetnijem praćenju informacija u realnom vremenu je Tweetdeck, jednostavna aplikacija koja korisnicima pomaže da se rasterete informacijske gužve koja je često karakteristična za tu društvenu mrežu. Aplikacija pomaže da se bolje organizuju sadržaji i da se paralelno u zasebnim kolonama prati više različih naloga odnosno da se izdvoje određeni nalozi. Bolja organizacija i klasifikacija sadržaja  pomaže da se brže dođe do kvalitetnih informacija. U borbi protiv informacijske gužve sa kojom se svakodnevno suočavaju korisnici interneta takođe može pomoći aplikacija Feedly. Feedly služi korisnicima da lakše organizuju sadržaje koje prate. Taj softver im omogućava da prema ključnim riječima odrede koji izvori informacija, koje teme i koji sadržaji su važniji za njih u odnosu na ostale, te da na taj način filtriraju kvalitetnije sadržaje. Još jedna korisna aplikacija za korisnike Twittera je Accountanalysis. Putem te aplikacije moguća je detaljna analiza aktivnosti svih naloga na Twitteru. Od broja objava, preko povezanosti sa drugim nalozima do prosječne aktivnosti na dnevnom i mjesečnom nivou. Može biti jako korisna u cilju analize različitih Twitter naloga koji su izvori „sumnjivih“ informacija.

Korisna aplikacija za verifikaciju video sadržaja je Invid. Invid aplikacija služi za konteksutalizaciju video sadržaja. Koristeći Invid mogu se dobiti korisne informacije o samom video klipu kao što su geografska lokacija kao i vrijeme objave snimka. Slične mogućnosti ima i aplikacija Youtube dataviwer. U sklopu tog softvera je i alat reverse image search koji olakšava pretraživanje sličica (thumbnails) koje se pojavljuju kao ilustracija YouTube video sadržaja. To pomaže da se otkrije da li se radi o novom ili starom video sadržaju. Farme fake portala kao i trolovi nerijetko se služe recikliranjem starih video materijala i fotografija koje postoje na mreži, a koje onda koriste kao ilustraciju za neke nove (fake) sadržaje. Uz pomoć alata reverse image search relativno lako se može otkriti da li je određena fotografija ili thumbnail već od ranije na mreži.

Jedna od prvih viralnih fotografija koja se odnosila na posljedice izazvane virusom korona prikazuje leševe koji se nalaze razbacani po ulici kineskog grada Vuhan. Analize su pokazale da se na fotografiji ustvari nalaze ljudi koji su učestvovali u umjetničkom projektu u Frankfurtu 2014. godine. Dekontekstualizacija fotografija jedan je od najopasnijih oblika fake sadržaja. Fotografije su vjerodostojne, ali se koriste kako bi ilustrovale neki drugi događaj, čime se u potpunosti mijenja njihovo značenje i kontekst.

Alat watchframebyframe je koristan za detaljno pregledavanje video klipova na YouTube-u. Ponekad se u detalju kriju odgovori na različita pitanja kao što su lokacija, vrijeme, sjenke i slično. To može pomoći u konačnoj verifikaciji određenog sadržaja. Inače traganje za vizuelnim detaljima je jako važno u procesu kritičke analize fotografija  i video sadržaja. Zanimljiva igrica „observation challange“ je korisna u tom smislu, jer se od učesnika očekuje da obrate pažnju na najsitnije detalje kao što su natpisi na prodavnicama, saobraćajni znakovi, registarske oznake kako bi riješili zadatke.

Platforma Firstdraft nudi nekoliko korisnih savjeta kako bi se publika bolje snašla u dezinfodemiji koja se širi brže od virusa korona. Prvo pitanje koje bi svi korisnici trebali postaviti jeste da li priča zvuči predobro da bi bila istinita. Ukoliko je odgovor na pitanje potvrdan, onda je to već alarm da je potrebno dodatno provjeriti vjerodostojnost tog sadržaja. Razlog za to jeste što je stvarnost uglavnom dosadna i nezanimljiva, dok su lažne vijesti zabavne i senzacionalne. Ovaj savjet je posebno važan u kontekstu rezultata različitih naučnih istraživanja ili laboratorijskih nalaza. Ukoliko rezultati istraživanja „otkrivaju nešto epohalno“ (naslovi tipa „Otkriven novi lijek“; „Nećete vjerovati šta su pokazala najnovija istraživanja“) to je automatski znak da se takav sadržaj treba verifikovati.

Svi dostupni onlajn alati za verifikaciju sadržaja mogu biti korisni pod uslovom da već postoji razvijena svijest kod publike o postojanju različitih oblika dezinformacija. Pojedinci koji imaju određena znanja i vještine te posjeduju svojevrsno iskustvo konzumiranja medijskih sadržaja mogu lakše iskoristiti postojeće, ali i pronaći nove alate kako bi provjerili vjerodostojnost nekog sadržaja. Sa druge strane, medijski nepismeni pojedinci uglavnom nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa motivima kreiranja lažnih sadržaja i načinima njihovog plasiranja, pa samim tim i nemaju potrebu za verifikacijom sadržaja do kojih svakodnevno dolaze. Zbog toga je neophodno dodatno medijski opismenjavati publiku, upozoravati na opasnosti koje svakodnevno vrebaju sa interneta, ali i tradicionalnih medija kako bi se lakše snalazili u postojećoj komunikacionoj gužvi.

___