Društvene mreže su promijenile način svakodnevne komunikacije, te smo njihovom pojavom ušli u potpuno novu dimenziju komuniciranja, izvještavanja i prenosa informacija. Moramo uzeti u obzir i činjenicu da su ovim načinom promjenjeni i odnosi medija prema izvještavanju. Društvene mreže su postale prioritetan alat za otkrivanje i praćenje udarnih događaja od kojih nastaju vijesti a specifično je i to da u isto vrijeme za vijest saznaju korisnici online portala i društvenih mreža kao i novinari i time se potpuno mijenja odnos publike i medija. Korisnici novih medija i društvenih portala prosto su naviknuti dobivati informaciju odmah i biti stalni dio novinarskog procesa, što ide u prilog činjenici da se potpuno promijenila dinamika i način izvještavanja. 

 

Na društvenoj mreži Facebook, koja je u svojim počecima prije nešto više od deset godina bila namijenjena samo studentima univerzitata na Harvardu kako bi mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije, danas se nalaze tetke, bake, lokalne prodavnice, serviseri auspuha, kućni ljubimci, bicikla, izmišljeni likovi... iz svih krajeva i svih strana svijeta. Pročitah negdje da prosječan Facebook korisnik ima oko 300 prijatelja i da je lajkao oko 40 različitih stranica, i da ako se npr. ulogujete na Facebook jednom dnevno, u prosjeku možete očekivati da će se pred vašim očima prikazati skoro dvije hiljade novih statusa, slika, bilješki... 

 

Pitanja koja se postavljaju pred novinarsku struku je kako se snaći u tom moru inoformacija, šta je relevantno, imaju li novinari vremena pregledavati, provjeravati sav taj sadržaj, gdje redakcije postavljaju granice... ili jednostavno – da li se „ozbiljni“ mediji mogu oslanjati na Facebook objave kao relevantan izvor informacija?

 

 

Prema riječima glavne i odgovorne urednice Novinske agencije Patria Edine Latif, društvene mreže su postale jedan od glavnih izvora informacija novinarima, a brzinu protoka informacija (tekst, slika) novinari koriste kao polazni osnov za pravljenje ozbiljnog teksta ili pak analize. „Nerijetko se događa da se naleti kao na nagaznu minu na neku dezinformaciju, ali i to je sasvim normalno. Jer, čak i kada novinar za izvor ima živu riječ sagovornika kojeg čuva pod uvjetom anonimnosti kao izvora, dogodi se da namjerno budu plasirane dezinformacije. Kolika god je dakle opasnost od društvenih mreža kao izvora informacija, tolika je i od živih sagovornika. Naravno, tu postoji i opasnost dijeljenja linkova raznih sumnjivih portala, koji se i prave kako bi dezinformisali javnost, unosili pometnju. Zato, društevene mreže kao novinar sa dugogodišnjim iskustvom uzimam kao izvor informacija, ali naravno uvijek uz oprez i provjeru vjerodostojnosti objavljenoga“, smatra Edina Latif.

 

 

„Današnje moderno vrijeme komunikacije obilježavaju brzina, produkcija i stalna umreženost, što su simptomatično i primarne stavke u novinarskom poslu. Twitter i Facebook kao dvije najmasovnije i najpopularnije društvene platforme (pogotovo Facebook) postali su brži i interaktivniji od medijskih online portala, a da ne govorimo o razlici u brzini izvještavanja kad nove medije poredimo sa tradicionalnim medijima a to su TV, radio i štampa. Mogućnost dijeljenja, komentiranja kao i kreiranja različitih sadržaja korisnicima daje puno interesantniji pristup i uključenost za razliku od običnog- do unazad nekoliko godina pasivnog- primanja vijesti i informacija. S toga, možemo reći da društvene mreže danas služe kao filter vijesti i predstavljaju servis za pretraživanje informacija, događaja i osoba. Najznačajnija uloga društvenih mreža u novinarskom poslu jeste za otkrivanje i praćenje udarnih događaja gdje se u online sferi daje dojam izvještavanja u živo. Društvene mreže okupljaju milione ljudi diljem svijeta i osim što služe za objavu popularnih i zabavnih sadržaja, profesionalne ili osobne promocije, udruživanja u osobne ili profesionalne svrhe, političkog i društvenog aktivizma, sve se više koriste kao izvor vijesti u novinarstvu“, komentira temu naša sagovornica Doc. dr. Jasna Duraković, profesorica na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

 

S obzirom da se postavlja pitanje relevantnosti informacije koja se preuzima s društvenih mreža, te da li se ozbiljni mediji mogu oslanjati na društvene mreže kao relevantan i kredibilan izvor informacije, s obzirom da je dotok informacija sve brži i redakcijski pritisci na novinare sve veći da što češće objavljuju nove informacije, profesorica Duraković kaže: „Uz svu svjesnost važnosti društvenih mreža, smatram da se ozbiljni mediji ne bi trebali previše oslanjati na sve što pročitaju na društvenim mrežama bez prethodne filtracije informacije, izvora i provjere istog. U tom kontekstu možemo reći da ne treba društvene mreže stavljati kao primarni izvor informacije, jer on nije uvijek relevantan i kredibilan, već usmjeriti fokus ka korištenju društvenih mreža koje bi novinarima trebale više služiti za pronalaženje kontakata, sručnjaka, uspostavljanja komunikacije s izvorom, pronalaženje ideja za novinarske priče i slično. Ako mediji koriste društvene mreže na odgovoran i savjestan način onda ovakvo izvještavanje postaje potpuno opravdano s obzirom da živimo u svijetu brzine, konkurencije i stalne produkcije, gdje su poželjni i na izvjestan način nametnuti takvi odnosi i takvo izvještavanje koje se nužno usklađuje sa potrebama modernog tržišta koje iziskuje stalnu proizvodnju informacija, dojmova, osjećaja i usluga. Najbolji primjer za to jeste rubrika zvana iz minute u minutu koja je prisutna na svim vodećim online medijskim portalima koji proizvode vijesti.“

 

 

 

Za potrebe ovog istraživanja za vrlo kratko vrijeme našao sam na desetine primjera vijesti, članaka, analiza... koji sadrže ključne riječi „objavljeno je na Facebook profilu ili stranici“. Ideja i cilj ovog kratkog istraživanja u početku je bila da se provjeri kakva je situacija u BiH, koji mediji najviše koriste Facebook objave kao izvore za svoje izvještavanje, referirajući se na tekst o medijskoj robi na Facebooku objavljen na sajtu H-alter, te ukratko komparativno prikazati situaciju u Hrvatskoj i Srbiji. No, odlučio sam da kao autor u tekstu ne navodim primjere koje sam našao (a lista je poprilično duga), upravo zbog činjenice što nisam u mogućnosti u kratkom roku provjeriti relevantnost informacija objavljenih na Facebooku, na koje se mediji pozivaju i čije linkove bih trebao zalijepiti u tekst - da li je osoba iz vijesti zaista „uhapšena zbog statusa na Facebooku“ ili je riječ o mediju koji juri senzaciju? (Da li bih lično bio saučesnik u širenju dezinformacija, organizirane propagande, nečijeg publiciteta...?). Pitanje je i koji su to mediji relevantni da ih se uzme u obzir i analizira i da li je već u premisama napravljena pogreška u klasifikaciji „ozbiljni“ i „neozbiljni“ mediji? S toga, istraživanje je usmjereno ka relevantnim sagovornicima (što se, za razliku od medija kod kojih postoji dilema, sigurno može reći), medijskim radnicima, edukatorima, istraživačima i analitičarima društvenih procesa, koji prate savremene trendove novinarskog zanata.

 

Novinarka regionalne N1 televizije Aida Hadžimusić smtra da se granica između privatnog i razonode s jedne strane i javnog i ozbiljnog s druge strane davno izgubila na Facebooku. „Share o utapanju malog Aylana Kurdija možete vidjeti odmah ispod posta u kojem piše kako je neko upravo jeo i kako se osjeća super zbog toga. Jedino što na njoj uspostavlja hijerarhiju je broj share-ova i like-ova. Svako ima svojih pet minuta i to niko ne kontroliše. Da li onda Facebook može biti izbor za ozbiljno medijsko izvještavanje?“, pita se Hadžimusić i dodaje da „statusi društveno aktivnih korisnika mogu novinarima biti povod za detaljnije istraživanje i provjere informacija“.

 

 

Znate li za slučaj iz jedne sarajevske redakcije u kojoj su se novinari pobunili protiv uredništva jer im je bilo zabranjeno koristiti Facebook u toku radnog vremena? Ne znate? A znate li za termin „foteljaško novinarstvo“? Ovaj termin se danas najčešće vezuje za novinare, urednike koji stoje iza internet portala koji funkcionišu na principu copy-paste prenošenja informacija. Kao gljive poslije kiše, na internetu se pojavljuju takvi portali a trend je takav da njihov broj stalno raste (skoro da nema proplanka na kojem nećete naći te otrovne gljive). Istina, mnogo je portala koji su se izdigli iznad te boljke novinarske profesije, ali niti jedan od njih nije imun i ne može se reći da nikada nije imao simptome copy-paste novinarstva. U kontekstu teme o kojoj govorimo činjenično je da su online mediji (internet portali) u centru pažnje upravio zbog karakteristika (brzina protoka informacija, tekst, slika, izmjene objavljenog, razne aplikacije...) i (ne)opravdanog vezivanja za „novinarstvo bez rudarskih čizmi i motike“.

 

 

Naša sagovornica je Lejla Čolak, novinarka portala klix.ba, jednog od najposjećenijih internet portala našeg govornog područja, koja također smatra da je razvoj društvenih mreža kao što su Facebook i Twitter uveliko utjecao na novinarstvo i medijske kuće, i da je razvoj tehnologije sa sobom donio brojne izazove sa kojima se novinarstvo danas susreće. „Možemo slobodno reći kako je u vremenu u kojem se brišu granice između privatnog i javnog svačiji profil na Facebooku, primjerice, mali medij za sebe. Baš kao i sve ostalo, i ovaj fenomen može imati svoje pozitivne i negativne strane. Ozbiljni mediji se u određenim slučajevima svakako mogu osloniti na društvene mreže kao relevantan izvor informacija, uz prethodnu provjeru verificiranosti računa. Ipak, i pored svojih prednosti i činjenice da su nam informacije dostupnije nego ikad, društvene mreže mogu i negativno utjecati na novinarstvo u smislu da preuzimanjem informacija sa društvenih mreža mediji gube ekskluzivnost budući da su te informacije dostupne svima“, kaže Lejla Čolak, novinarka portala klix.ba. 

 

 

Ozbiljnom (ili onom malo manje ozbiljnom) čitaocu je poprilično jasno šta je i kakvo je sredstvo Facebook u kontekstu društvene odgovornosti, i koliko se može vjerovati objavama na društvenim mrežama. Neozbiljan čitalac, u svojoj zabludi da „mijenja svijet“ zureći u ekran laptopa, bez trunke sumnje će povjerovati da je Meša Selimović „Tvrđavu“ napisao objedinivši sve statuse s Fejsa. 

 

I taman kada sam mislio poentirati s citiranjem Selimovića na Facebooku, na zidu ličnog Facebook profila se pojavljuju objave nekoliko medija – predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan na svom Facebook profilu povodom 12. godišnjice od smrti Alije Izetbegovića prisjetio se prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Objava je za nešto više od sata sakupila više od 21.000 lajkova te je podijeljena više od 700 puta, preneseno je.

 

Skrolam naniže kad medijski naslovi „Hennessey pita Radončića i Izetbegovića: Gdje su žene u delegacijama?“. Naime, šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH Mary Ann Hennessey je na svom Twitter profilu objavila post s namjerom da ukaže na problem ravnopravnosti spolova u stranačkim delegacijama SBB-a i SDA na današnjem susretu i potpisivanju koalicionog sporazuma. (Nadam se da slične postove o ravnopravnosti spolova neću naći nakon objave teksta na društvenim mrežama, iz razloga što su u tekstu samo sagovornice.).