Medijska konvergencija je proces koji svaka medijska kuća mora proći na putu za ostvarivanje statusa multimedijalnog novinskog okruženja. Sama integracija različitih oblika medija u funkcionalnu, zajedničku i objedinjenu redakciju predstavlja sistem kojim se znatno smanjuju troškovi, štede resursi, ali i radi na očuvanju brenda nekog medija i njegovog približavanja mlađim generacijama.

Kada je riječ o bh. medijskom tržištu, novinari, urednici, kao i menadžment novinskih kuća, nailaze na brojne poteškoće u pokušaju da ovaj sistem funkcionisanja medija u potpunosti zaživi i u našoj zemlji. Među najvećim preprekama često se navode neopremljenost medijskih kuća modernim tehnološkim resursima, nedovoljno znanje novinara u oblasti novih medija i multitaskinga, kao i generalno nerazumijevanje rukovodilaca medijskih kuća za značaj interneta u današnjem procesu komuniciranja. Pored toga, postoje značajne razlike u mogućnostima integrisanja različitih redakcija u privatnim medijima i na javnom servisu, gdje je praksa pokazala da su privatne medijske kuće spremnije prihvatiti nove modele poslovanja, pa samim time i konvergenciju, kao neizostavan dio funkcionisanja modernih medijskih sistema komuniciranja.

Foto: Pixabay

Konvergencija u praksi - Privatni medij vs. javni servis

Benjamin Butković, urednik multimedije na BHRT-u, smatra kako je mnogo uzročnika koji otežavaju proces konvergencije na javnim televizijskim stanicama. Kao ključne probleme, Butković izdvaja različit sistem organizacije u odnosu na privatne medije, veličinu radnog kolektiva, te nedostatak financijske i tehničke podrške.

"Temeljna razlika, prema mojoj procjeni, je u postavci sistema konvergencije. Privatni mediji po prirodi funkcionisanja imaju mogućnost da novouspostavljenim modelima definišu sve obaveze koje novinari i drugi uposlenici treba da izvršavaju. Nažalost, u javnim sevisima takve stvari nisu bile predviđene ugovorima koje su uposlenici ranije potpisali. Dakle, sada dolazimo u jednu novu fazu u kojoj se traži apsolutna promjena pristupa poslu, a to nije definisano ugovorima, i, u osnovi, postoji formalno-pravno opravdanje zašto u kolektivu javnog medija neke stvari neće, ne žele ili ne mogu da usvoje. Druga razlika je u veličini ekipa, veličini organizma kojeg treba preurediti i postaviti na novim osnovama. Javni emiteri imaju veliki broj ljudi koji se jako teško prilagođava, a čak i u komercijalnim medijima, gdje je tim mnogo manji, postoje otpori u uvođenju promjena u funkcionisanju medija. Zbog velikog broja ljudi, zbog sistema kakav vlada u javnim emiterima, zbog velikog broja organizacija koje bi trebalo da se spoje i podrže sistem konvergencije na neki način - to je mnogo ozbiljniji problem. Naravno, postoje tu još i kadrovski, financijski i tehnički problemi. Tehnička podrška je veoma važna u procesu konvergencije – da biste poslali nekoga na teren i od njega zahtijevali da ispuni obaveze, morate mu prije toga osigurati neku tehničku podršku. Nažalost, stanje u javnim emiterima je trenutno takvo da je ta tehnička podrška minimalna, a vrlo često i potpuno izostaje, Dakle, ljudi rade na nekim tehničkim aparatima koji su već odslužili svoj tehnološki vijek, i postoji ozbiljan problem da im nametnete novi ritam obaveza ukoliko im niste osigurali takve tehničke pretpostavke."

Benjamin Butković, urednik multimedije BHRT-a

Mišljenje Butkovića dijeli i Adnan Jašarspahić, urednik web portala Federalne televizije, federalna.ba, koji ističe kako javni emiteri uvijek moraju misliti na odgovornost koju imaju prema javnom mnijenju, te da je stoga prostor za eksperimentisanje mnogo manji.

"Mi smo javni servis i, za razliku od kolega sa privatnih medija, imamo određene kvote koje Regulatorna agencija za komunikacije propisuje o tome šta je to što javni servis treba da publicira, da daje svojim slušateljima, gledateljima i čitateljima, tako da jednostavno ne možemo govoriti o istom principu rada na portalu federalna.ba i nekom drugom, privatnom. Ipak, mislim da je budućnost javnog servisa mnogo izvjesnija nego li budućnost tzv. “biznis medija“ kojih je obrnuto proporcionalno na broj stanovnika i puno ih je više nego što su stvarne potrebe tržišta. Svojom profesionalnošću, tačnim i pravovremenim informacijama javni servis ima veću šansu za pridobijanje publike od korporativnih medija i onih koji u BiH prave političke strukture sa ciljem promovisanja samo njihovih privatnih politika. Svakako je da će se određene stvari morati mijenjati i prilagođavati u tehničkom smislu, ali kada je riječ o sadržaju - javni servis je država, to je mjesto na kojem treba da se čuje i vidi demokratija i kao takav treba i mora da opstane prije nego mediji koji zasnivaju svoj program na komercijalnim sadržajima koji zaglupljuju sva tri konstitutivna naroda sa pripadajućim im narodnostima."

Status i položaj web novinara u procesu konvergencije

Kada je riječ o radnoj poziciji web novinara, u raznim redakcijama postoje znatno različita iskustva s njihovim prihvatanjem i vrednovanjem kao ravnopravnih članova kolektiva neke medijske kuće. Bh. iskustva pokazuju da su web redakcije u nekim medijima fizički odvojene od ostalih redakcija, smještene u zasebnim prostorijama i na različitim spratovima, dok je u drugim medijskim kućama došlo do potpune integracije newsrooma. I dalje postoje određena odstupanja u vrednovanju, statusu i cijenjenosti web novinara u odnosu na radijske, print ili televizijske novinare, ali prisutne su i razlike u namjerama iz kojih se neko odluči baviti web novinarstvom.

"Moram priznati da su kod nas ljudi na početku pokazivali zainteresovanost za poziciju web novinara, ali ne iz suštinskih, profesionalnih razloga. Većina je kalkulisala sa nezadovoljstvom svojom bivšom pozicijom na tradicionalnim medijima, nekakvim personalnim razmjericama koje su imali s kolegama, pa su imali želju da se na neki način sklone iz svega toga. Mali broj njih je profesionalno u tome vidio izazov i prema meni je to veliki problem za BHRT i njegov pokušaj da stvori i treću platformu unutar svog sistema, i da uđe u proces konvergencije. Ljudi prosto nisu profesionalno sazreli da shvate da je budućnost medija, upravo u konvergenciji i u internetu kao novoj medijskoj platformi, web portalima koji postaju najbrži, najdjelotvorniji, najprijemčiviji i najraznovrsniji jer prosto po svojoj strukturi mogu da ponude više sadržaja, a mogu to da urade prije u odnosu na tradicionalne medije. Mnogi nisu uspjeli da se odmaknu od onog tradicionalnog posmatranja snage medija - televizija se još uvijek tretira u smislu 'Zaboga, novinar, pa radi na televiziji', međutim, suština i jeste u tome da se mediji razvijaju u tom pravcu da će portali u skorije vrijeme biti primarni i da će jako malo ljudi, ukoliko se tradicionalni mediji ne prilagode tom novom trendu, tražiti informacije na tradicionalnim medijima", objašnjava Butković.

Jelena Milanović, izvršna urednica Oslobođenja, objašnjava s kojim su se problemima u ovoj medijskoj kući suočavali na početku ulaska u proces konvergencije, te ističe kako za Oslobođenje printano izdanje i dalje ima značajniju ulogu u odnosu na web portal.

"I dalje je print primat, iako ulažemo i u web, a uveli smo i neke promjene kada je riječ o kadru, i uvezali smo te ljude s onima koji rade za novine, a koji su do prije dvije godine bili posebna redakcija. Imali smo situaciju gdje su se duple vijesti pravile za web i za print, a danas to rade isti ljudi jer nema potrebe istu stvar raditi dvaput. Tehničkih problema i dalje ima i to je nešto što pokušavamo rješavati u hodu. Najveći problem koji imamo u procesu realizacije konvergencije jeste način na koji ljudi razmišljaju - kod nas je bilo teško ljudima koji su radili isključivo za web objasniti da nema potrebe da deset pitanja i deset odgovora intervjua bude objavljeno, već da se može uvijek izvući jedno ili dva pitanja koja su možda najzanimljivija i da se to objavi isti dan kada izađe intervju u printanom izdanju, ili da se, recimo, spremi njegova najava. S druge strane, nikada nije postojala razlika u statusu web novinara i novinara za print jer smo mi znali i ranije, čovjeka koji je radio za web povući u unutrašnjopolitičku rubriku, jer je on već prije nego što je počeo raditi za web, također bio terenski novinar." 

Adnan Jašarspahić ističe kako je menadžment Federalne televizije pružio web redakciji punu podršku, ali da i dalje postoji problem u nerazumijevanju koje kolektiv ima prema internetu kao načinu komunikacije.

"Naša iskustva, kada je riječ o ulozi i statusu web novinara u kući, su zaista pozitivna. Imamo punu podršku menadžmenta, i iz tog je razloga je i nastao portal. Pristupa mu se ozbiljno, stavljeni su mu svi resursi na raspolaganje. Glavna kočnica je nerazumijevanje drugih da je internet neophodan. Dakle, postoje ljudi koji vole radio i misle da je radio sve na svijetu, postoje ljudi koji vole televiziju i misle da se tu sva priča dešava, kao što postoje ljudi koji rade u novinama i misle da je internet besmislen. Internet objedinjuje sve to zajedno, i glavna kočnica je upravo nerazumijevanje novih tehnologija koje se mijenjaju gotovo iz godine u godine. Imamo situaciju u kojoj postoje ljudi koji su malo stariji i nemaju više volju da uče. S druge strane imamo mlađe osobe koje dolaze sa fakulteta i ne znaju zašto su tu, tako da sada, kada se isfiltrira sve, raspolažemo jednim malim dijelom ljudi na koji se može računati, koji rade kako treba i koji razumiju sve to."

Adnan Jašarspahić, urednik web portala Federalne televizije

Svi sagovornici se slažu da je u procesu umrežavanja pojedinih redakcija u nekoj medijskoj kući, jedna od ključnih uloga novinara, odnosno njegova spremnost da dodatno uči, usvaja nove vještine, ali i da radi dodatni posao.

"Tu možemo govoriti o više stvari. Jedna je uloga novinara uopće u procesu konvergencije koja je jako važna. Konvergencija nije samo zajednički prostor, nije samo tehnika, mada je veoma bitan segment, nije samo način prikupljanja i filtriranja vijesti, nego je, između ostalog, vrlo bitan, ako ne i najbitniji segment spremnost novinara da na adekvatan način odgovori svojim obavezama, i ne samo na adekvatan način, već i u pravo vrijeme. Ukoliko novinar s terena ne javi vijest na vrijeme, ne može ispuniti svoju misiju. Druga priča je odnos medija unutar konvergencije, odnos platformi unutar konvergencije.", smatra Butković.

Kada je riječ o iskustvu BHRT-a, Butković ističe da su redakcijski tim web portala na početku njegovog nastajanja činili novinari koji su imali prethodno iskustvo u radu na tradicionalnim medijima.

"Mi smo imali tu sreću ili nesreću da smo ljude u web redakciji praktično uzeli iz tradicionalnih medija. Dakle, nismo imali posebno obučene ljude za funkcionisanje na portalima i internetu, tako da oni nisu imali tu vrstu problema da se osjećaju manje bitnim, manje važnim, naprotiv to su bila dva vrlo ugledna urednika na BHRT-u. Ali ono što je drugi problem jeste sindrom neprepoznavanja portala kao treće platforme unutar našeg javnog emitera. Tek kada uoče naše fizičko prisustvo, onda se sjete i kažu 'Ah, da, i vi ste tu. I vama treba dati neku informaciju...'. Na nivou kuće je, nažalost, ranije postojao jedan problematičan odnos u izboru kadrova za tadašnju web stranicu BHRT-a, ona je tada izgleda služila za smještanje ljudi s kojima nismo znali šta ćemo."

Objavu ovog teksta omogućila je velikodušna podrška američkog naroda putem Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u tekstu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade ili Vlade SAD-a, niti Mediacentra Sarajevo, već isključivo autora/ice.