Obično, ono što načujem na radiju, popodne bude objašnjeno u televizijskom programu Inside Edition. Ovo “inside” znači da će problem da se obradi toliko detaljno, kako naziv sugeriše “iznutra”, da neće biti potrebe posezati za drugim izvorima informisanja. Ova vrsta programa je oduvijek bila televizijska verzija “žute” štampe ali, kao da je pojava interneta, You Tube-a i “socijalnih medija” pretvorila uredničku koncepciju Inside Edition i sličnih  emisija, u bezgranično skupljanje bizarnih, efemernih tema za koje se misli da su neophodni dio informativnog jelovnika prosječnog Amerikanca. Milionsko gledalište, očigledno istrenirano poput Pavlovljevog psa, traži takvu hranu. Danas sam, tako, čuo da narednik Sean Murphy ima nekih problema na poslu ali Inside Edition je toliko bio zabavljena prinovom u britanskoj kraljevskoj porodici, da sam podatak o premještanju bostonskog policajca na novo radno mjesto, morao potražiti drugdje. 

 

Narednik Murphy se na kreativan način uključio u diskusiju oko naslovne strane magazina Rolling Stone na kojoj je Dzohokhar Tsarnaev, koji je s bratom Tamerlanom postavio bombe za vrijeme bostonskog Maratona. Smatrajući da naslovna strana Rolling Stonea glorificira terorizam, Sean Murphy, je objavio fotografije teško ranjenog Tsarnaeva, neposredno prije hapšenja. Ne treba ni govoriti o silnoj podršci na Facebooku da Murphy ne izgubi posao jer je, kako kaže većina protivnika Rolling Stoneove naslovne strane, “predstavio Dzohkhara Tsarnaeva bez glamuroznih herojskih dodataka”. Uz već poznate osude, odbijanja lanaca prodavnica da izlože magazin na svojim novinskim policama, narednik Murphy zaokružuje uzbunu koja se podigla oko “provokativne” naslovne stranice. Ništa novo, ništa neuobičajeno za američke medijske prilike: uvijek se nađe neko kome smeta nešto a, ne rijetko, radi se o svjesnoj uredničkoj provokaciji kako bi se privukla pažnja ili prodale novine. Vremenom, neke od naslovnih strana ostaju u sjećanju obilježavajući određeni trenutak američke historije. Kao “Patnje Muhammada Alija”…

 

 

…ili isuviše crno lice O.J. Simpsona.

 

 

 

U slučaju Rolling Stonea i "bostonskog bombaša”, još nema podataka o financijskom uspjehu ili neuspjehu a, makar prema dosadašnjim reakcijama, malo ko uopšte govori o samom tekstu. Opet se ponavlja šema poznata svuda u svijetu da pojavno ili forma zaboravi na suštinu ili unutrašnje značenje. To je praktični primjer razlike između  one vrste novinarstva propagiranog u emisiji Inside Edition i onog ozbiljnog, istraživačkog koji je u osnovi priloga “Jaharov svijet”, autorice Janet Reitman u Rolling Stoneu, objavljenog 1.8.2013.

 

 

Za nekog ko Rolling Stone pamti  po “lakoglazbenim” temama, može biti iznenađenje da se ovaj magazin povezuje s nečim mnogo ozbiljnijim, nečim što bi više odgovaralo dominantno politički profiliranim novinama. Njih valja podsjetiti da je prije tri godine general Stanley A. McCrystal baš u ovom magazinu izrekao neke opaske o Obaminoj administraciji koje su ga koštale pozicije Komandanta NATO trupa u Avganistanu. Ovoga puta, magazin kao da je anticipirao kontraverznost naslovne strane pa uvod u centralni tekst ima uredničko objašnjenje: “Činjenica da je Dzhokhar Tsarnaev mlad te da je iste dobi kao mnogi naši čitaoci, je odredila naše nastojanje da ispitamo svu kompleksnost ovog problema i da nađemo što punije objašnjenje kako se ova tragedija desila.”

 

Janet Reitman svoje istraživanje bazira na nekoliko nivoa ali najdominantnija su mišljenja Jaharovih vršnjaka iz srednje škole, s fakulteta, profesora , bliske rodbine i svih onih koji su, u procesu amerikanizacije, Dzhokhara vidjeli kao Jahara. Očigledno, intervjui su bili osnovni izvor podataka o “šarmantnom dječaku sa svijetlom budućnošću,” ali ono što ovoj priči daje novu dimenziju je presudna uloga interneta u prihvatanju radikalne verzije Islama kao i Dzhokhareva Twitter komunikacija do koje je autorica uspjela da dođe. Iščitane nakon svega što se desilo, ove elektronske poruke su odjek unutrašnje borbe u traganju za identitetom kroz koju je jedan 19-godišnji imigrant prolazio.

 

“Ali niko nije vidio bol koju je on krio niti monstruma u kojeg će se pretvoriti.”

 

Tako počinje “Jaharov svijet” Janet Reitman, tekst koji se, ma kako to paradoksalno izgledalo, može iščitati i kao moderna američka tragedija jer većina detalja su već viđena: imigranti puni zanosa u novom životu, želje za uspjehom, okupljeni u porodici kao čuvaru etničkih vrijednosti. Sve bi to mogla biti talijanska, irska, bosanska ili, kao u ovom slučaju, čečenska priča u Americi. Čak ni njen drugi dio, trenutak kada se “američki san” preobrazi u “američku moru” nije ništa novo. Ono što je bitno drugačije, jeste finale kada se priča braće  Tsarnaev pretvara u tragediju, kada, u svojevrsnom religijskom ritualu žrtvovanja, glavni junaci povjeruju da su, kao mučenici, stigli do iskupljenja.

 

 

Prema podacima koje je prikupila Janet Reitman, posljednja Dzhokharova Twitter poruka od 11. aprila je bila: “Većinu vas oblikuju mediji.” Posljednja poruka svijetu odaslana u uvjerenju da je pošiljalac, napokon, dosegao područje vlastite slobode. “Love, a ulovljeni,” kaže pjesnik. Ako ne Dzhokhar, onda njegov brat Temerlan je, u traganju za vlastitim izgubljenim identitetom, posegao upravo za medijem, za beskrajnim mogućnostima interneta pa tamo našao odgovore na svoja pitanja. Čak i mnogo više od metafizike. Našao je praktične savjete kako “Pretis lonac” može pomoći u ostvarenju svete dužnosti. Islamska edukacija Tamerlana Tsarnaeva je bila, uglavnom, virtualna i uključila je primjenu nekih novih pojmova kao “search” ili “download”. 

 

“Ljudi dolaze u tvoj život da ti pomognu, da te ozlijede, da te vole i da te ostave a to oblikuje tvoj karakter i ličnost.” – bila je Jaharova poruka od 18. marta. Vjerovatno nikada nećemo saznati dijaloge drame kroz koju su prolazila braća Tsarnaev u zimu i proljeće 2013. dok su se pripremali  za napad. Ostaju tek Twitter zapisi mlađeg brata kao svjedoci unutrašnje borbe. „Zlo pobjeđuje kad dobri ljudi ne čine ništa.” (20.mart)  Osam dana prije bostonskog Maratona: „Ako imaš znanje i inspiraciju, jedino što preostaje je da preduzmeš akciju.”

 

Prošle sedmice, nakon što se javnost uznemirila oslobađajućom presudom jednom bijelcu koji je, prema mišljenju suda u samoodbrani, ubio jednog crnog mladića, predsjednik Obama je pozvao cijelu naciju da obavi “duhovno preispitivanje” (soul search) rasnih problema u Americi. Članak Janet Reitman nema ambiciju sličnog preispitivanja svih američkih muslimana, ali nudi mnoga pitanja  i neke odgovore, posebno za one koji imaju dilemu oko mjesta vlastite religije, ovog puta Islama, u američkom društvu. Ova priča i sudbina glavnih junaka, Tamerlana i Dzhokhara Tsaraeva je, takođe, krvava potvrda da su mediji postali sastavni elementi naših života. Nešto kao voda i vatra, “dobre sluge, a zli gospodari”, što bi rekao jedan bosanski mudrac.