Djelimična krivica je i naša, građanska, jer ranije nismo pozivali medije na odgovornost pri izvještavanju. Također smo ignorisali tendenciozno novinarstvo, smijali se prepričavanju kafanskih priča, s vremena na vrijeme kritikovali ono najekstremnije - a fokusom na najekstremnije, dozvolili smo da mediokritet praktično svih medijskih kuća u BiH prođe nekažnjeno. Rezultat toga je da smo medijima u BiH dali izvanrednu priliku da se dobro uvježbaju u plasiranju samo onih informacija od kojih će oni, ali i njima bliski političari, dobro profitirati, kako u smislu moći i uticaja, tako i u finansijskom smislu.

 

Kao i većina ostalih problema u našem društvu, i propagandna uloga medija je potpuno zasluženo postala jedna od glavnih tema tek nakon prošlosedmičnih događaja. Brojni su primjeri dostojni jedne ozbiljnije analize. Spomenuo bih samo par najočiglednijih.

 

Intervju na TV1 8. februara, gost Bakir Izetbegović, voditelj Ognjen Blagojević: u momentu kada Kanton Sarajevo nema vladu a na ulicama vlada haos, voditelj gosta snishodljivo prvo pita za zdravlje. Gostu dopušta da manipuliše informacijama, gestikulacijom odobrava sve što gost kaže, ne pokušavajući da dovede u pitanje niti jedan od odgovora svog sugovornika, uključujući i famoznih "12 kilograma skanka", čime se sveo na pasivnog učesnika u nečemu što bi se teško moglo nazvati razgovorom, a kamoli intervjuom, sve u svrhu stvaranja slike u javnosti o demonstrantima kao bezumnim divljacima koji bez ikakvog razloga nadrogirani pale zgrade širom BiH.

 

 

Propagandni rad medija, a u službi vlasti, prešao je sa kvalificiranja demonstranata kao kriminalnog elementa u društvu na mistifikaciju i, ako je ikako moguće, bacanje ljage na građanske plenume. Dobar primjer je intervju na FaceTV.

Intervju emitovan 14. februara, u kojem su gosti bili organizatori plenuma iz Tuzle, Šejla Šehabović i prof. Damir Arsenijević, Senad Hadžifejzović počinje sa slijedećim riječima: "Šta je to plenum? Otkud sad oni, ko su - tajna, teorija zavjere..." Ako ovo nije dovoljna ilustracija banalizovanja teme koja se morala predstaviti ozbiljno, sljedeće pitanje daje još jasniji uvid u voditeljeve namjere: "Znate koja je asocijacija na plenum? Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije, plenum CK SK." Jasno je pritom da ovo nije samo pitanje proizašlo iz neinformisanosti voditelja, kako se čini na prvu, već i ozbiljan pokušaj diskreditiranja same ideje plenuma kod gledalaca, stvarajući im averziju poređenjem sa političkom organizacijom iz prethodnog režima.

 

 

Ovo su samo primjeri dobro utreniranog angažmana u kojem se ne biraju sredstva da bi se uništio bilo kakav impuls u javnom mnijenju koji bi doveo do promjene od koje vladajuće strukture u BiH toliko strahuju. 

 

Pitao sam se par puta u toku ovih protesta, zašto je ljudima koji su se obogatili učešćem u političkom životu u BiH bitno da ostanu na vlasti kada su već osigurali finansijsku budućnost? Odgovor je jednostavan: da bi se dalje osigurali od bilo kakve situacije u kojoj bi ih neko pitao odakle im sav taj novac. Što nas dovodi do sljedećeg: kontrolisanjem medija, ne samo da isti ostaju na vlasti, već i onemogućavaju da mediji, koji imaju odgovornost da istražuju, analiziraju, dokazuju i to objelodane, ikada to i urade.

 

Dvije muhe jednim udarcem.