Tražiti i uspješno naći ljude širom svijeta spada među najvažnije zadatke istraživačkog novinara u eri globalizma u kojoj živimo. Novinar će neku osobu tražiti zato što je ona prevarant, bivši zatvorenik, narko-diler, ili se, iz bilo kojeg razloga, pominje na vijestima iz svijeta. Naći i stupiti u kontakt sa takvom osobom, što je moguće prije, izuzetno je važno za praćenje priče.

Tražiti i uspješno naći ljude širom svijeta spada među najvažnije zadatke istraživačkog novinara u eri globalizma u kojoj živimo.

Novinar će neku osobu tražiti zato što je ona prevarant, bivši zatvorenik, narko-diler, ili se, iz bilo kojeg razloga, pominje na vijestima iz svijeta. Naći i stupiti u kontakt sa takvom osobom, što je moguće prije, izuzetno je važno za praćenje priče.

U svojoj dvadesetogodišnjoj novinarskoj praksi, imala sam mnogo razloga da po svijetu tražim ljude. Međutim, od jula 2002. godine, tražim ih uglavnom zato što sam u 24 časa počela sa feljtonom o nestalim rođacima u cijelom svijetu. Glavni cilj je da se ponovo spoje davno rastavljene porodice. To znači da ih trebam s uspjehom naći, ma gdje oni bili.

Uvijek slijedim neke veoma važne korake:

1. Prikupim što je moguće više ličnih informacijama o ljudima koji su predmet potrage – uglavnom su to ime i prezime, i ako je moguće – patronim iz različitih izvora, kao što su živi rođaci, pisma, dokumenti, itd.

2.  Ako ime nije uobičajeno – lakše je – tražim ga na Google. Često ćete se iznenaditi kada otkrijete da je tražena osoba tamo. Možda ima i ličnu stranicu.Možda učestvuje na internet forumima. Možda je u vezi sa nekom kompanijom ili drugom grupom ljudi.

3. Ako ne nađete ništa, pokušajte napisati ime na različite načine. Na primjer, ime bugarskog komuniste Todora Živkova može se takođe pisati kao Todor Zhivkov. Ime Iordan Iordanov moguće je pisati kao Jordan Jordanov, ili Yordan Yordanov.

4. Ne treba zaboraviti da se ponekad prezimena koja završavaju na –ov mijenjaju na –off. Čak i prezimena žena mogu završavati na –ov ili –off.

5. Isto tako, imena se drugačije pišu u zemljama koje ne spadaju u englesko govorno područje. Na primjer, u njemačkom, francuskom i španskom govornom području, bugarsko prezime Červenkov može se pisati kao Tschervenkov, Tshervenkove, itd.

6. Neka imena mogu se pisati na desetine načina... Isprobajte sve.

7. Ako je moguće, pokušajte saznati iz drugih izvora da li je tražena osoba ikada mijenjala svoje ime, što je bio čest slučaj u godinama hladnog rata. Ako jeste – pokušajte sa novim imenom.

8. Ako se ništa ne pojavi na Google – probajte nešto drugo. Pređite na takozvane javne spise.

9. Na žalost, ti spisi su dostupni u elektronskoj verziji samo u SAD. Vidjeti www.knowx.com Ovo je samo jedna od velikog broja baza podataka koje sadrže javne spise SAD-a. Pristup se plaća, kao što je slučaj sa većinom takvih baza podataka, ali nemojte odustajati.  Ako ukucati ime osobe za kojom tragate u prostor za pretragu, barem ćete dobiti naznaku da li o njoj uošte postoje podaci ili u kojoj američkoj državi živi.

10. Ako možete priuštiti da platite – što je najbolja moguća alternativa  - nećete imati problema i dobićete traženi telefon i adresu. Međutim, ako ne možete, morate pretražiti besplatne onlajn telefonske imenike. Najpopularniji se nalaze na  www.yahoo.com i www.switchboard.com.

11. Kada su u pitanju druge zemlje, javni spisi ne mogu se naći na internetu. Međutim, na internetu postoji veliki broj besplatnih telefonskih imenika iz cijelog svijeta. Možete im pristupiti na www.teldir.com. Jednostavno slijedite link za traženu zemlju. 

12. Tu možete birati između velikog broja telefonskih imenika u zemlji. Međutim, savjetujem vam da koristite kao najpouzdanije one koji su na jeziku izabrane zemlje. To znači da ime tražene osobe morate napisati na tom jeziku.

13. Ako ne nađete ništa, morate početi ispočetka. Provesti sate i sate u razgovoru sa izvorima tragajući za detaljima koji bi vam mogli pomoći. Tražite sačuvana pisma, slike, koverte, bilo kakve dokumente. Ponekad je na koverti ili slici moguće prepoznati posljednju pozntu adresu, eventualno promijenjeno ime ili kako se u stvari piše. Zatim ponovo počnite sa www.google.com, preko javnih spisa do telefonskih imenika.

14. Ako imate sreću da nađete tražene osobe, možete ih pozvati telefonom. Međutim, ako imate dovoljno vremena do objavljivanja, radije im napišite obično pismo. Nemojte zaboraviti na razlike u vremenskim zonama. Ako ne nađete nikoga kod kuće, ostavite poruku na sekretarici u kojoj ćete kratko objasniti ko ste i šta radite. Ljubazno iz zamolite da Vas pozovu ili odgovore putem elektronske pošte.

15. Ako vam se neko javi, predstavite se svojim najljubaznijim glasom i pitajte da li je osoba koju tražite. Desiće se da će vam spustiti slušalicu. Ponekad će vas zamoliti da ponovite pitanje pošto su spavali. Ponekad ih zamolim da mi daju svoju e-mail ili poštansku adresu kako bih mogla da im pošaljem detaljne informacije  o tome zašto iz zovem.

16. Jednostavno imajte na umu da od 11. septembra 2001. godine ljudi uglavnom oklijevaju da govore ili odgovaraju na pisma ili elektronske poruke od nekog nepoznatog idiota sa drugog kraja planete. Kažite im nešto o sebi, koliko ste u novinarstvu, itd. Ponekad je to od velike pomoći.