Studija slučaja: Mongolija - Cijena objavljivanja glasina

Studija slučaja: Mongolija - Cijena objavljivanja glasina

Nakon mnogo decenija striktne kontrole medija od strane vlade, nekada daleki narod Mongolije je počeo da uživa u prvom okusu slobode štampe. Jedna od novina je nedavno naučila, uz fatalne posljedice, koliko je važno tu slobodu upražnjavati sa oprezom.

Handolgor (Handdolgor) je bila urednik dnevnih novina Ug (Riječ) dvije godine kada je u njenim novinama, početkom 2002. godine, objavljen prilog o ženi, pograničnom policajcu, za koju se sumnjalo da je zaražena virusom koji izaziva sidu. U priči, u kojoj se autor pozvao na neimenovane izvore, se kaže da ta žena širi virus duž ruske granice spavajući sa svim muškarcima, uključujući i vojnike. Mada su novine koristile samo inicijale umjesto ženinog imena, ljudima sa tog područja nije bilo teško shvatiti ko je u pitanju, zato što je u pograničnoj službi bilo svega nekoliko žena.

Nakon što je priča objavljena, tim Nacionalne službe za borbu protiv side i veneričnih bolesti je upućen u to područje da izvršti testiranje na sidu te žene i muškaraca koji su spavali s njom. Dva odvojena testa su utvrdila da žena nije zaražena HIV-om. Ugi je odmah objavio ispravku na naslovnoj strani.

“Kao slobodna medijska kuća, mi smo spremni i obavezni da sami objavimo izvinjenje za pogreške zato što smatramo da je to jedan od etičkih principa slobodnih medija.," kaže Handolgor u ispravci. (Kao mnogi Mongoli, ona koristi samo jedno ime).

Međutim, nepravedno optuženoj ženi ispravka nije bila od pomoći. Njen partner ju je pretukao na smrt nedugo nakon što je ispravka objavljena, vjerujući da ga je zarazila virusom side. Ili nije pročitao ispravku, ili nije vjerovao.

Handolgor je optužena za klevetu, što je u Mongoliji krivično djelo. Usred velike reakcije javnosti zbog smrti žene, sud je Handolgor osudio na godinu dana zatvora. Njen šef i dalje vjeruje da je sud dosudio oštru kaznu zbog pritiska javnosti i kao sredstvo uspostavljanja kontrole nad medijima.

"Sudije su žarko željele da kazne Handolgor bez razmatranja mnogih činjenica u vezi sa slučajem," kaže Ganbatar (Ganbaatar), vlasnik novina. "Uslišili su žalbu 100%, a da nisu uzeli u obzir činjenicu da je Ug objavio izvinjenje i da se Handolgor ponašala kako treba".

Možda su sudije bile tako stroge sa Handalgor zato što je odbila da imenuje izvor informacija.

"Radije bih ostala bez posla nego da otkrijem od koga su naši novinari dobili informacije," rekla je nakon prvog pojavljivanja na sudu. "Ako bismo počeli da otkrivamo svoje izvore, ko bi više imao povjerenja u nas? Ko bi se usudio da javnosti otkrije zločine ako ne postoji povjerenje u novinare?"

Centar za slobodu (Liberty Center), mongolska nevladina organizacija koja je posvećena odbrani demokratije, radi na tome da Handolgor oslobodi iz zatvora. Centar smatra da ju je brzo i potpuno izvinjenje novina trebalo poštedjeti bilo kakve kazne, i da će krivično kažnjavanje klevete dovesti do toga da novinari ustuknu od istraživanja krivičnih djela koja su počinili vladini službenici.

Pitanja za diskusiju:

Da li su Handolgor i njene novine preduzele odgovarajuće korake ka provjeravanju informacije prije njenog objavljivanja? Kako se mogla izbjeći greška koja je dovela do smrti pripadnice granične službe?

Da se pokazalo tačnim da je pripadnica granične službe bila zaražena virusom side, da li bi novine imale opravdanje za objavljivanje priče? Da li je pripadnica granične službe imala pravo na privatnost u pogledu intimnih detalja njenog života, ili je dovoljno veliki interes javnosti bio opravdanje za narušavanje tog prava?

Da li su novine trebale da preduzmu i dodatne korake kako bi bile sigurne da se pripadnica pogranične službe neće moći identifikovati? Šta je moglo da se uradi na zaštiti njenog identiteta?

Da li su novine trebale pokušati stupiti u kontakt sa pripadnicom pogranične službe  da čuju njenu stranu priče prije nego što objave članak? Na koji način se time moglo spriječiti počinjena greška novina?

Da li su novine bile dovoljno oprezne u korištenju anonimnih izvora priče? Koje motive su ti izvori mogli imati da novine objave takvu priču o pripadnici graničen službe? Koje korake mediji mogu preduzeti da bi se provjerilo da li su informacije koje dolaze iz anonimnih izvora tačne prije njihovog objavljivanja ili emitovanja?

Nakon što se uvidjelo da je informacija netačna, da li je Handolgor trebala sudu otkriti ko je bio izvor? Zbog čega bi moglo biti važno za novinare da zaštite identitet anonimnih izvora čak i ako su im dostavili lažne informacije?

Da li je izvinjenje na naslovnoj strani Riječi trebalo biti dovoljno da se Handolgor ne optuži za klevetu? Da li je zatvorska kazna pravična? Koje opasnosti leže u kažnjavanju djela klevete zatvorskom kaznom?