Prepuštanje medija isključivo tržišnim mehanizama regulacije nije dobro, smatra Jasmin Duraković, bh. reditelj i dugogodišnji novinar u anketi povodom 3.maja. Najbolja formula je: slobodno novinarstvo + efikasno sudstvo.

1. Kako danas tržište utiče na koncept zastupanja interesa javnosti u bh. medijima? Na koji način tržišni imperativi danas guraju na marginu društveno- relevantne teme iz bh. medija? Ključne tendencije?

Bosansko-hercegovačko medijsko tržište je jedno od najmanjih u Evropi, što presudno utiče na (slabu) tržišnu poziciju nezavisnih medija. Zato naše medije karakterizira nekoliko paradoksa, a najveći je taj da upravo zbog slabe razvijenosti tržišta, ovdašnji mediji ne mogu normalno da se razvijaju. Kao rezultat takve situacije, imamo praksu da privatni mediji idu u pravcu potpune, gotovo primitivne, komercijalizacije ili traže spas u vlasničkim ili parterskim arganžmanima sa vodećih privrednim kompanija ili centrima političke moći. Javnost je tu u potpunosti zakinuta, jer novac koji su spremni dati za novine ili televiziju nije dovoljan da osigura pravo na pravovremeno i profesionalno informisanje.

Najbolji primjer za ovu tvrdnju jesu danas “Dnevni avaz” i “Oslobođenje”, gdje vrlo često politički i financijski interesi presudno utiču da informacije koje bi logično imali u tim medijima bivaju sklonjene ili neobjavljene. Ne govorim ovdje o člancima koji izražavaju neki stav ili komentar nekog autora, već o pravu da se dobije informacija.

S druge strane, tačno da je komercijalizacija sadržaja gura neke referentne teme u drugi plan. Međutim, može se govoriti i o nekoj vrsti tržišne profilacije medija gdje se najveći dio njih opredjeljuje za proizvodnju sadržaja koji zadovoljavaju light (entertainiment, sport, žuta štampa, erotika, pornografija) zahtjeve ovdašnje publike.

2. Kako mediji u BiH, privatni i javni, mogu danas zastupati interese javnosti? Postoji li javna odgovornost privatnih medija?

Danas su javni mediji ponovno u velikoj krizi. Gube globalno značaj usljed procesa tržišne demokratizacije medija (nove televizije, IPTV, internet mediji), dok kod nas ulaze u veliku političku krizu usljed same krize u državi. Po definiciji, javni servisi su dužni da zastupaju interese javnosti, međutim, usljed njegove sve slabije pozicije na tržištu, postavlja se pitanje koliko oni zaista mogu da odgovore na sve zahtjeve koje javnost ima prema njima.
Naravno da bi trebala da postoji javna odgovornost privatnih medija. Svako ko javno djeluje, ima ovu vrstu odgovornosti, međutim postavlja se pitanje regulacije rada medija. Da li je model regulacije isključivo tržišni princip ili moraju da postoje drugi mehanizmi te regulacije, teško mi je odgovoriti. Mislim da je najbolji odgovor na ovo pitanje leži u formuli - slobodno novinarstvo + efikasno sudstvo.

U svakom slučaju mora da postoji javna odgovornost svih medija, bez obzira da li su oni javni ili privatni.

3. Kako zahtjev za profitabilnošću medija na tržištu danas utiče na novinarsku profesiju u BiH? Koliko je danas informacija u bh. medijima roba, a koliko javno dobro? Da li profitabilno novinarstvo automatski znači i loše novinarstvo?

Informacija je roba a novinari ljudi koji rade posao koji treba da se plati. Sama “riječ” roba ne znači samo po sebi nešo loše. Roba može biti dobra, loša, kvalitetna, bljutava ili čak lažna. Jedan dio te robe može biti i javno dobro, ali nije na novinarima da razišljaju o tome hoće li njihova roba biti i to, tj. javno dobro. Novinari treba da rade posao, a neka drugi sude o njima i onome i kakva je to roba.

Profitabilnost – loše novinarstvo?!? Nikada. Ako bi to bilo tako, onda se niko ko drži do sebe i profesionalnih standarda ne bi bavio novinarstvom. Profitabilno novinarstvo može biti i kvalitetno novinarstvo. Uzmimo, recimo, primjer “Jutarnjeg lista” u Hrvatskoj. Kvalitetno novinarstvo, brza informacija, odlični komentatori, pametno uređivanje medija, moderan menadžment – sve ovo imate u ovome dnevnom listu.

4. Kakva može biti uloga javnog servisa u BiH u odbrani interesa javnosti i profesionalnog novinarstva pred imperativom profitabilnosti?

Samom činjenicom da jedan dio svojih prihoda javni servis ima kroz rtv. taksu stavlja ga u poziciju i u obavezu da štiti interese javnosti, a unutar toga i zaštite najviših standarda profesionog novinarstva. Ali, između takvih traženih standarda i prakse uvijek postoji određena diskrepancija. Niko nije potpuno savršen, pa ni novinari u javnom servisu.