Zvonko Letica (7. marta 1924 - 8. augusta 2018.), novinar, urednik i publicist, umro je u Lumbardi na Korčuli.

foto: screenshot / hrt / youtube

Prve novinarske tekstove objavljuje kao dvadesetpetogodišnjak, u zagrebačkom „Studentskom listu“, dugogodišnjem rasadniku ponajboljih hrvatskih novinara. Tu je dobio i prvu nagradu Hrvatskog novinarskog društva 1949. Diplomirao je pravo na Zagrebačkom sveučilištu.

Od 1950. godine je u vanjskopolitičkoj redakciji Radio Zagreba. Uz Stanka Edera, 1954. godine je vodio Radio Split. Stanko Eder i Zvonko Letica su se zbog pokretanja ovog Radija privremeno preselili u Dalmaciju. Inače, Zvonko Letica je rođen u Pragu. Na pitanje: “Kako ste se uspjeli roditi u Pragu?” svojevremeno je odgovorio škrto: “Ja sam Splićanin. Moj otac je studirao u Pragu.” 

Jedan je od pionira televizijskog novinarstva u Hrvatskoj. Decembra 1957. imao je prve dvije emisije na Televiziji Zagreb. 1958. odlazi na četiri godine u New York za dopisnika JRT-a (Jugoslavenska radio-televizija). U isto vrijeme radi za Radioteleviziju Organizacije Ujedinjenih naroda. Na Televiziji Zagreb je za stalno od 1965. Pratio je Hladni rat, Vijetnamski rat, sukobe na Bliskom istoku.

Od 1968., iz vremena sovjetske agresije na Čehoslovačku, bio je persona non grata za Sovjetski savez i sve istočnoevropske režime. Status nepoželjne osobe ukida mu se tek sa padom Berlinskog zida 1989. 

Tri godine je bio dopisnik iz nordijskih zemalja. Od 1985. do 1996. bio je dopisnik Švedske radio-televizije iz Hrvatske.

Pokretač je brojnih dokumentarno-magazinskih emisija. Bio je autor dokumentarne serije „Objektiv 350“. Popularnost ove serije ga je 1967. po anketi čitatelja tjednika "Studio" krunisala titulom "lice godine" (iza njega su pjevač Vice Vukov i komičar Miodrag Petrović Čkalja). Najveći odjek, izjavio je Zvonko Letica u jednom televizijskom intervjuu za film „I oni su stvarali televiziju“, imala je serija o kaznionici u Požegi. Sedam godina bio je autor magazinske emisije „Stop“. U emisiji su se objavljivala tri do četiri priloga u roku od mjesec. S tim magazinom, kao jedini u Jugoslaviji, Zagreb se nalazio u tadašnjoj evrovizijskoj grupi magazina zapadne Europe. Razmjenjivali su se prilozi besplatno i zahvaljujući tomu mogle su se pratiti reportaže iz cijeloga svijeta (pogotovo iz Vijetnama) što je bilo jedinstveno.

Kad je počelo osvajanje svemira, Zvonko Letica je novinarski pokrivao svaki korak: od Apola 1 do prvog čovjeka na Mjesecu. Prisjećajući se tih dana svjedoči kako su ulice Zagreba tada bile prazne. Prevoditelj, stručnjak za svemir i novinar Zvonko Letica, pratili su u studiju historijski događaj u osvajanju svemira. Interesantno je da je svaki jugoslavenski studio ovaj događaj pratio zasebno. Ljubljana zasebno, Zagreb takođe, a Beograd je radio za istočni dio Jugoslavije.

Zvonko Letica je 2003. godine objavio udžbenik Televizijsko novinarstvo. Imao je ozbiljno lice i glas čovjeka kojem ste jednostavno morali vjerovati. Što je najviša tačka uspjeha za svakog ko je stao pred kameru.

Dobitnik je nagrade HND-a za životno djelo Otokar Keršovani 1967., nagrade Moša Pijade Saveza novinara Jugoslavije 1983., te nagrade David E. Bright, najvišega priznanja Kalifornijskog sveučilišta stranim novinarima, 1960.

Protivno fami da novinari umiru relativno mladi Zvonko Letica je dočekao 95-godinu. U vječnost ovdašnjeg novinarstva je upisan i kao voditelj-novinar koji je prvi emisije odjavljivao sa "Hvala na pažnji." 

___