„Javnost nam je još jedino ostala, mediji. Bar da nas ne zaborave“, riječi su kojima Salim Rahmanović počinje svoju priču o klizištima u MZ Kosova u Opštini Maglaj. Klizište je pokrenuto 17. maja 2014. godine, a Salim se i danas sjeća svakog detalja. Kaže zemlja se pomjerala, otvarala, drveće je pucalo, a onda su i kuće krenule. Kao da je juče bilo, pomislio je, ali nažalost prošlo je više od godinu dana. A kuće stoje! Ispucalo tlo, pustoš, današnja je slika Kosove.

 

Klizište dugo nekoliko stotina metara uništilo je 18 kuća, oštetilo oko 150 metara magistralnog puta M-17 Maglaj - Doboj, te ugrozilo još najmanje pet stambenih objekata. Svi iz Kosove su ostali bez krova nad glavom. Mnogi su preživljavali od poljoprivrede i stoke koju su imali, a danas samo rijetki mogu barem obrađivati zemlju. Do sada su riješena svega tri vlasnika.  Sve porodice su smještene u alternativne stanove u Kosovi. 

 

  

 

Četrdesetpetogodišnji Salim Rahmanović sa suprugom i dva sina živi u podstanarima. Sa sjetom gleda u kuću koju je napravio prije svega četiri godine. „Za ovu kuću još vraćam kredit, i vraćaću još četiri godine. Danas je samo mogu gledati, ne smijem više živjeti u njoj.“  Salim više nema zemlju na kojoj može sijati baštu, 80% je invalid i živi od 350 KM invalidnine.

 

  

 

Kosova  nije jedino mjesto u kojem je pokrenuto klizište. Kako nam je kazao načelnik Opštine Maglaj Mehmed Mustabašić, na području ove opštine evidentirano je preko 600 manjih ili većih klizišta. Od toga 70 klizišta ugrožava objekte stanovanja. Posebno su izražena nekoliko većih klizišta, kao što su na području mjesta Bradići, Isići, Mladoševica, Kopice, Moševac i dr.  Uslijed klizišta je uništeno 68 objekata, a ugroženo je još oko 200.  

 

Ipak, najviše su stradali objekti na području Donjih Bradića i Kosove. Klizišta na području Kosove, kazao je Mustabašić, djelimično je zaustavljeno sanacijom regionalnog puta M-17, ali samo klizište nije sanirano i to područje nije pogodno za stanovanje i daljnju izgradnju. Sami projekti sanacije klizišta su izuzetno skupi i oni podrazumijevaju izradu geoloških i inzinjerijskih elaborata, ispitivanje tla, izradu i reviziju projektne dokumentacije, a sve da bi se samo pristupilo sanaciji klizišta. Opština Maglaj, ne krije, nema sredstava za ovakvu sanaciju. 

 

  

 

Izvještaj o klizištima u MZ Kosova radio je Federalni zavod za geologiju, a Mr.sc. Hamid Begić  dipl.ing.geologije je kazao „Konstatovano je da postoji klizište koje je ranije bilo fosilno ili potencijalno klizište, klizanje tla gravitacijski sa većih ka nižim hipsometrijskim tačkama.  Ono je starije, dakle nekada je postojalo klizište. Ovako kompleksno klizište po mom mišljenju se ne ispalti sanirati, jeftinije je graditi nove objekte na novim lokacijama koje su geološki i geotehnički ispitane i pripadaju stabilnom do uslovno stabilnom terenu, jer metode koje bi se koristile kod sancije predmetnog klizišta u svrhu nove gradnje ili sanaciju oštećenih objekata zahtjevale bi veoma značajan obim novčanih sredstava, po mom mišljenju to bi koštalo od 5 do 7 miliona maraka, a upitno je i nakon te sanacije da li bi se moglo odmah graditi stambeni objekti koji su oštećeni u toku prirodne nesreće.“

 

Nakon što su dobilii stručno mišljenje da život u Kosovi više nje moguć, u Opštini Maglaj i u Federalnom fondu za pomoć nastradalim područjima od prirodne nesreće dogovorili su da svi mještani dobiju po 35.000 KM za izgradnju kuće na zemlji koju posjeduju, ili na novoj lokaciji za koju bi dobili dodatnih 5.000, ili da im se u toj vrijednosti kupi kuća ili stan.

 

Rahmanovići kao i mnoge druge porodice su tu vijest dočekale sa oduševljenjem, Salim kaže da im je rečeno da će useliti u nove domove do zime. Zahvaljujući prijateljima i poznanicima potpisao je ugovor sa privatnim licem. Dobio je 700m2 zemljišta da izgradi kuću, a plaćanje će biti izvršeno kada dobije novac od Fonda. Zemlju je dobio, kuću je uz isto obećanje počeo graditi, a od novca još nema ništa.

 

 

 „Počeo sam salio sam temelje. Krenuo sam sa radom uz njihovo obećanje, ali ako nas iznevjere u tome, ne znam ni gdje ću ni šta ću! Sad sam u dilemi da li da nastavim, ne znam šta će se dešavati. Ja imam želju da uđem u svoje, pa soba soba.“, kazao je Salim i nastavlja „Nadao sam se da će obećanje biti ispunjeno, no nakon nedavnog razgovora (29. 7. 2015.) sa načelnikom Opštine više nemam čemu ni da se nadam, novca nema. Najteže mi je zbog djece, ne mogu da se naviknu da nemaju svoj dom, teško im je.“ 

 

U istoj situaciji nalaze se i Salimov otac, brat i sestra Ismeta Čolić. Ismetina kuća je pomjerena za 25 m. Nije mogla ništa da izvuče iz nje. Bašta je propala, ovce su pobjegle. Mora krenuti ispočetka, nekako...

 

 

„Mi smo uzeli zemlju i napravili smo ugovor da kada isplatimo zemlju, možemo graditi. Sada ne možemo ništa raditi, jer nismo isplatili zemlju, a para još nema.“ kaže Ismeta. Kao i njen brat Salim i Ismeta sa dvoje djece i suprugom živi u podstanarima. Niko nije zaposlen. Strpljenje je na izmaku. Najviše ih brine što je zima sve bliže, a od obećanog novca iz Fonda ni traga.

 

Ukupna procijenjena šteta u Opštini Maglaj iznosi 166 miliona KM, a Budžet Opštine je 6 miliona. Zbog toga, kako kažu u Opštini, su usmjereni prema donatorima i višim nivoima vlasti. Na donatorskom računu Budžeta Opštine od 15.maja 2014.godine do 9.6.2015. godine uplaćeno je 3.562.233,71 KM. 

 

Zahvaljujući donatorima prije svega UN i implementatoru UNDP-u saniran je najveći broj javnih ustanova i objekata kao što su:dvije osnovne i dvije područne škole,srednja škole, Dom zdravlja, Centar za socijalni rad, zgrada Dječjeg  vrtića, zgrada Opštine. Od ukupno oštećenih 1650 objekata do sada je putem donatorskih organizacija sanirano 717 objekata dok su vlasnici sami sanirali 529 na način da su uložili vlastita sredstva najčešće se kreditno zadužujući. U toku je sanacija još 188 oštećenih objekata, a po obećanju Turske TIKE i ostali objekti će biti obuhvaćeni sanacijom, rekao je načelnik Mustabašić.

 

Sredstva su ulagana i u sanaciju klizišta, ili bar za izgradnju novih domova. Federalni Fond za pomoć nastradalim područjima od prirodne nesreće na teritoriji Federacije BiH je za Opštinu Maglaj je izdvojio ukupan iznos od 1.869.704,98 KM, kazao je direktor Fonda Jasmin Jaganac. No, konkretno za Kosovu novca i dalje nema.

 

Jaganjac je kazao da je 03.09.2015. godine, zajedno je sa načelnikom Opšine Maglaj potpisao 42 ugovora, čija ukupna vrijednost iznosi 1.395.999,00 KM i to: 18 za izgradnju stambenih jedinica čija vrijednost  iznosi 613.270,00 KM, 20 ugovora je potpisano za kupnju stambenih jedinica ukupne vrijednosti 672.729,00 KM i 4 za izgradnju montažnih kuća u iznosu od 110.000,00 KM. U Kosovi jedna porodica je pristala da joj se kupi kuća, 2 da im se kupi stan, 9 da izgrade kući na svom zemljištu, a 4 da im se izgrade kuće na kupljenim lokacijama, rekao je direktor Fonda. 

 

Iako zvuči kao srećan kraj, i nakon potpisivanja ugovora samo je pet porodica iz Kosove dobilo novac za izgradnju kuće (175.000KM, podaci Fonda). U Fondu kažu da su obezbijedili sredstva sa sve stambene jedinice, međutim uplata će biti realizovana sukcesivno. Naglašavaju da Federalni fond nikada nije davao novčana sredstva unaprijed Opštini, nego na osnovu dostavljenog predračuna ili kupoprodajnog ugovora. Kažu i da je važno napomenuti da Fond za izgradnju stambenih jedinica dodjeljuje po 35.000,00 KM u skladu sa standardima koje je donio Upravni odbor Fonda, dok Opšina obezbjeđuje sredstva za infrastrukturne projekte, a u slučajevima gdje krajnji korisnik, zbog klizišta ne može graditi na području gdje je ranije posjedovao kuću, Opšina dodjeljuje i zemljište.

 

Možemo slodobdno reći i tako u krug. Opština čeka Fond, Fond čeka Opštinu, a mještani Kosove sa stahom čekaju zimu.

 

„Strah me da se ne izalovi, po principu – nije do mene!“, kaže Salim. „Mi smo pristali na uslove, koji su dali uz obećanje da ćemo do zime biti u svojim kućama. Kada prođe 10. mjesec, zima kada dođe, nema više radova. Ako se imalo iko razumije u građevinu, zima kada dođe, ništa. Treba iskoristiti ovo lijepog vremena.“

 

 

Predsjednik Mjesne zajednice Kosova Enes Sejmanović, je kazao da je i sam razgovarao sa direktorom Fonda za pomoć nastradalim, ali da konkretne odgovore nije dobio.   

 

„Nama Jaganjac nije rekao da nema para, nego da postoji problem sa novcem i da se budžet puni isključivo od donacija, a nijednog momenta nije rekao da nemaju novca za realizaciju projekta. To je iznos od oko 2 miliona maraka. Glavni problem je što narod osjeća da dobija lažnu nadu, pomirili su se sa štetom koju su pretrpili, ali ne mogu da se pomire sa tim da ih ljudski faktor ponovo dovodi u situaciju da preživljavaju traume. Ja poznajem ove ljude, znam kakvi su bili prije ovoga. Bili su veseli nasmijani, sada propadaju, propadaju pskihički, jer postaju svjesni da više nemaju ništa. Da su ostavljeni i zaboravljeni.“, kazao je Sejmanović.

 

Zaboravljeni od svih mještani Kosove razmišlaju o protestima. Jedne su održali na godišnjicu pokretanja klizišta 17. 5. 2015. kažu bili su mirni, sa porukom da ih ne zaborave, da li će i naredni biti mirni ne znaju. Zaboravljeni, usamljeni, bez krova nad glavom i dalje taže odgovore.

 

„Teško mi je otići u kuću. Djeca ne mogu da se naviknu da nisu u svom, ne može im niko ni doći da se oslobode, da se druže, sve se promjenilo.“, kazala je Ismeta.

 

„Nije jednostavno otići gore, kad vidiš šta imaš, a gdje si sada. Ja sada kad pomislim da moram onakvu kuću rušiti, skidati krov, to mi je najteže.“, kazao je Salim.

 

Strpljen - spašen, rekli bi u narodu, ali da li to važi i Ismetu i Salima, kao i za brojne druge koji su domove izgubili u poplavma, a nove i dalje čekaju? Novca na računu Fonda, prema podacima sa zvanične stranice, ima. Šta se čeka?