Rewriting: zašto je neophodan i kako ga raditi

Rewriting: zašto je neophodan i kako ga raditi

Iako to uglavnom ne rade, rewritingom se trebaju služiti pre bilo kojeg urednika, sami novinari. Ovo je kratko uputstvo za efikasan postupak revizije i, ako je neophodno, rewritinga, koji vode do temeljne provere i najbolje verzije vašeg teksta.

Izvor: Notrain-Nogain.org

Ernest Hemingway je jednom, u intervjuu sa Georgeom Plimptonom, priznao da je 39 puta korigovao kraj za “Zbogom oružje”, dok nije našao zadovoljavajući izraz. Čemu toliko korigovanja? Pitao je Plimpton.Zato, odgovorio je Hemingway, što je želio naći prave riječi.

Bilo bi dobro da ima više Hemingwayja u novinama. Mi, tintom umrljani jadnici, ne možemo 39 puta korigovati kraj svake priče, i pri tom završiti priču na vrijeme. Ipak, za mnoge od nas bi jedan rewriting (vidi objašnjenje pojma na dnu teksta) predstavljao gigantski skok, a naše novine bi učinio neuporedivo boljim.

Pitajte bilo kojeg deskera ili urednika: revizija je vjerovatno najzapostavljeniji dio procesa pisanja. Bez obzira da li se radi o lijenosti, žurbi ili lošem glasu revizije kao nižerazrednom prirepku važnijih poslova, previše nas je koji u svojim pričama ostavljamo suvišni teret drugima na brigu.

To je zato što mnogi pisci ne fajliraju tekstove, nego njihove prve verzije. Misle da je njihov prvi pokušaj istovremeno i posljednji, i da njihov prvi pokušaj, nakon provjere stila, gramatike i pravopisa, može proći kao gotova priča. U rijetkim situacijama kada je pritisak rokova prevelik, on to i može. Ali općenito, takav stav nije pametan jer prilagođava prvu verziju piščevim potrebama (očisti i predaj), ne čitaočevim (jasnost i razumljivost).

A postoji i jedan stari novinski stereotip: dobri novinari otprve urade kako treba. Pretpostavka je da sa prvom verzijom morate proizvesti savršen rad, ili rad koji je blizu savršenog. Kada prihvate takav pogrešan stav, novinari će se preznojavati iznad svake riječi ili rečenice koju napišu, ulažući svu svoju mentalnu energiju u revidiranje, umjesto da stvaraju pišući bez takvih opterećenja. Rezultat su slabi tekstovi. Istina je da ne možete istovremeno i praviti prvu verziju i dotjerivati je. To vam je isto kao da istovremeno polirate svoj automobil, dok mlazom vode skidate sa njega prljavštinu.

Najbolji pisci znaju ono što je znao i Hemingway: pisanje je rewriting. To je u stvari postupak kroz koji se priča oblikuje, upisuju prave riječi, unose slike i pažljivo usmjeravaju izrazi. Sve prije toga je zagrijavanje.

Najbolji su pisci koji neće tek tako ispaliti prvu verziju i odletjeti kući. Oni će se zadržati na njemu neko vrijeme i polirati sirovi dijamant.

Čak i ako je priča dosadna, oni će u nju unijeti neki dio koji je jedinstveno njihov, bez obzira što se možda radi samo o dobro izabranom glagolu.

To znači da oni kritičkim okom pregledaju svoju prvu verziju, tražeći nijanse u značenju i snazi, koristeći njegove jake strane da formiraju završenu priču koja će svidjeti čitaocima, koja je jasna, jednostavna, fokusirana i razumljiva.

Oni se pitaju: Šta djeluje? Šta je potrebno? Šta imam? Šta nedostaje?

Ne možete napraviti kajganu !...

Koliko revidiranja je potrebno nekoj priči, u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta rada u preliminarnoj fazi. Da vas podsjetimo na elemente klasičnog pisanja i njihov uticaj na prvu verziju:

Ideja

Da li je dobro promišljena, ili ste prihvatili prvi koncept koji vam je pao na pamet? Da li ste o njoj razgovarali sa svojim urednikom? Da li ste istražili najjače uglove priče, u namjeri da odredite šta čitaoci najviše žele ili treba da znaju?

Priprema

Da li ste pregledali pokrili sve osnovne aspekte teme? Da li ste proverili balansiranost sagovornika, ili ste tek tako dograbili par izjava?

Organizacija

Da li ste se zapitali: o čemu se radi u ovoj priči? Šta ja želim saopštiti? Da li ste našli vremena da skicirate shemu, ili neki drugi način da iznesete podatke na najprirodniji mogući način?

Prva verzija

Da li ste zaista prvu verziju i cijelu priču napisali slobodno i lako, ne obazirući se na bilješke, ili ste se s mukom probijali kroz nju, popravljajući je dijelovima iz bilježnice?

Revidirajte 

Ako su odgovori na sva gore navedena pitanja “da”, posao će vam sad biti lakši. Ako su “ne”, ovo je trenutak kada ćete otkriti da vam je priča tanka i puna praznina. Korigovanje nije ni od kakve pomoći ako nemate materijala kojim ćete korigovati. Vratite se na “Pripremu” i “Organizaciju”, ili ponovo razmotrite “Ideju”. Ne zadovoljavajte se postignutim.

Zadaci koje treba izvršiti

Dok pregledate svoj završeni draft, pitajte se šta djeluje. U daljnjem tekstu je spisak zadataka za ovu fazu:

Fokus

Da li vam je cilj prenositi jedno dominantno značenje, ili jednostavno praznite svoju bilježnicu? Čitalac će već u prvim redovima opaziti nefokusiranu priču i okrenuti stranu. Ako u ovoj fazi još uvijek tapkate u mraku, postavite sebi pitanje: koja je moja osnovna ideja?

Oblik

Ima li priča prirodan oblik koji je najbolje izražava, i možete li je profiniti? Treba li da to bude kratko izlaganje činjenica u obliku obrnute piramide? Ako pripovijedate o nekom zločinu, da li je potrebno da primijente metod “policija tvrdi da se dogodilo sljedeće”, u formi čaše za šampanjac? Postoji li neki narativni dio koji treba prenijeti?

Čitanje

Stavite se u ulogu čitaoca. Nekog određenog čitaoca. Mnogi pisci najviše vole da to bude njihova mama. Da li bi je ona shvatila? Da li bi joj se svidjela? Da li bi nastavila da je čita? Ako ne bi, kako bi se priča mogla učiniti razumljivijom i privlačnijom?

Redosljed – da li je prirodan? Otkrivaju li se informacije na ugodan način? Ako to nije slučaj, moguće je da niste napravili shemu, pa je potrebno da to sada uradite.

Razvoj 

Da li potrebno da uradite više prikupljanja činjenica? Nalikuje li vaš rad na švajcarski sir više nego na priču? Šta možete učiniti u vremenu koje još imate na raspolaganju?

Uređivanje

Rene J. Cappon postavlja tri korisna pitanja u svojoj epohalnoj knjizi, “Riječ” [The Word]. Predlažem vam da ih i sami postavite i u skladu s tim uradite korigovanje:

Da li sam rekao ono što sam mislio reći?

Da li sam to uradio na najkoncizniji mogući način?

Da li sam pisao na najjednostavniji mogući način?

Šta je potrebno ponovo provjeriti

Nakon rješavanja navedenih pitanja, vrijeme je da se pređe na finije ciljeve. Jedan od njih je ponovna provjera:

Izbor riječi

Oslanjajte se na imenice i glagole, ne na modifikatore; pobrinite se da glagoli budu u aktivu; izbjegavajte klišee i žargon; idiome koristite ispravno po značenju i u skladu sa pričom: na ovom mjestu nije potrebno da izigravate Medvjeda Yogija, osim ako želite nasmijati čitaoce. 

Ton

Izrasta li ton iz same priče, ili forsirate neki vještački? Koristite li humor kada prenosite nešto ozbiljno, čak tragično? Pričate li neku vedru ili sugestivnu priču na jednoličan način? Zvučite li više kao institucija nego kao ljudsko biće? Ako je potrebno, pročitajte je naglas; korigujte ne samo umom, nego i uhom.

Kontekst

Događaji općenito nisu nešto što se odjednom pojavi na radarskom ekranu; svaki od njih ima svoju istoriju. Prenosite li to značenje svojim čitaocima? Objašnjavate li im odakle priča dolazi i kuda ide?

Tačnost

Da li su vaše informacije tačne? Da li su smještene u ispravan kontekst?

Slike

Kada koristite slike (tiho poput mirnog mora, na primjer), da li je to u skladu sa značenjem priče, ili se um mora naprezati da bi shvatio vezu?

Gramatika

Deskeri moraju svakodnevno ispravljati gramatičke greške u pričama. Ali, to nije njihov posao; to je posao pisca..

Greške u pisanju

Prije nego što uručite priču, uvijek bez izuzetka ispravite sve pogrešno napisane riječi.

Kraj

Imajte na umu kraj kada počnete. Tako ćete imati odredište i dati čitaocima osjećaj završene cjeline. Uz to, može vas sačuvati od nepotrebnog dotjerivanja. Ali, ne zavaravajte se: ni najbolji kraj ne može nadomjestiti klimav uvod ili sredinu – što je slabost do koje dovodi loše izvještavanje. (Drugim riječima, dobar prednji dio rada može garantovati dobru završnicu).

Stvoriti vrijeme

Suština revizije je u tome da se shvati da to nije neki nikakav dodatni posao prikačen za kraj radnog vremena; kroz nju ubirate naplatu za ranije uloženi trud, i iz svog rada izvlačite najljepše tonove.

Sa novinama je problem što nemate određeno vrijeme za reviziju, nego ga sami morate stvoriti. Bez obzira imate li rok kojeg se morate držati, ili ne.

Ako to sada ne činite, počnite. Može se dogoditi da na taj način otvorite vrata profesionalnom nivou koji još nikada do sada niste dostigli.

I zaista uradite ono zbog čega i jesmo u ovom poslu: počnete pisati bolje priče.

Objašnjenje pojma:

Rewriting je termin koji se, u nedostatku domaće reeči, odomaćio i u regionu, a označava prekomponovanje teksta od postojećih pasusa i rečenica, dopisivanje delova koji povezuju delove nove verzije, ili nedostaju (prim. red.).

Tekst je preuzet sa Notrain-Nogain.org uz dozvolu uredništva.

URL originalnog teksta: http://www.notrain-nogain.org/Train/Res/Write/rewrit.asp