Oživite rutinsko pokrivanje tema
Oživite rutinsko pokrivanje tema
Postoji puno načina da se dosadne, rutinske, redovne teme pretvore u nešto zabavno za čitaoce, ali i novinara na zadatku. I u najdosadnijim događajima na svetu učestvuju ljudi, a njihovi životi su uvek zanimljiviji od šturih, mehaničkih novinskih vesti o procentima i politici.
Izvor: www.notrain-nogain.com
Kako prevazići priče o sastancima. Zajednička osobina mnogih sastanaka je da su dosadni. Zato ih javnost izbjegava. Osim ako je radnja na sastanku neobično uzbudljiva, potražite izvan samog sastanka neku radnju koja će biti zanimljiva za čitaoce. Za ovo vam je potrebno prethodno planiranje. Pogledajte dnevni red i zapitajte se kako bi eventualne akcije mogle djelovati na čitaoce, i kako bi se neki izvještaj sa sastanka mogao odraziti na neka važna zbivanja u vašoj zajednici. Henry Cordes iz Omaha World-Heralda savjetuje: “Možete unaprijed uraditi par intervjua i tako u čitavu priču uvesti nekoliko stvarnih ličnosti”. Učinite od svog priloga tematsku priču u kojoj će sastanak biti težište, a ne centralna tema. Henry je napravio centralnu temu od jedne stranice priče o rutinskom sastanku članova upravnog odbora, tako što je unaprijed napravio prilog o broju pripadnika manjinskih grupa sa fakultetskom diplomom, o čemu je trebalo biti govora na sastanku.
Zavirite iza fasade. Ako je u sastancima koji su vam stavljeni u zadatak previše rutine, istražite da li ta grupa krši zakone o otvorenim sastancima time što o izvjesnim ključnim pitanjima raspravlja ili odlučuje iza zatvorenih vrata, a rutina joj služi kao fasada za javnost.
Postanite pripovjedač. Kada je neki sastanak sam po sebi vrijedan priče, ispričajte ga kao priču. Ko su njegovi likovi? Ispričajte kakve su njihove životne okolnosti i motivacija. U čemu je zaplet? Opišite okruženje. Postavite konflikt na scenu. Gradite kulminaciju. Pratite rasplet. Koristite dijalog u pričanju dijelova priče.
Pronađite čitavu priču. Ken Fuson iz Des Moines Registera primjećuje da “većina novinskih priloga daje samo kraj priče.” Istražujte dok ne nađete i ispričate čitavu priču. Neka njen kraj bude svrsishodan, a to ćete postići tako što ćete ga predstaviti kao vrhunac ili rasplet čitave priče.
Koristite elemente priče. Koristite elemente priče i u pričanju ostalih vrsta rutinskih tekstova: zločina, parada, festivala, državnih praznika, prvog dana škole, oluja, nagrada, diplomskih svečanosti, sportskih događaja, izbora. Elementi poput likova, okruženja, zapleta, sukoba, vrhunca i dijaloga prisutni su u skoro svakom zadatku. Pisac koji prepozna i razvije ove elemente, pretvoriće rutinsku priču u pravu poslasticu i za čitaoca i za pisca. Jack Hart iz Oregoniana kaže da reporteri “moraju shvatati osnove naracije, uključujući i okvir protagonist-problem-rješenje i strukturu ekspozicija-uspon radnje-vrhunac-kraj. Oni moraju znati razliku između opšte naracije i dramske naracije, direktnog citata i dijaloga, tematske konstrukcije i scenske konstrukcije”.
Vodite detaljne bilješke. Ne možete razviti elemente priče tek kada sjednete da pišete. Morate ih imati u glavi već dok skupljate informacije. Vaša bilježnica mora sadržavati elemente koji će vam omogućiti da razvijete neki lik ili opišete okruženje. U ključnim trenucima morate detaljno zabilježiti dijalog, zajedno sa manirima, akcijom, gestovima i izrazima lica.
Pronađite sasvim novi pristup. Posmatrajte rutinsku priču kao izazov svojim sposobnostima pripovijedanja, a ne kao zadatak koji ćete rješavati rutinski. Fuson je jednom prilikom dobio najprizemniji i najdosadniji zadatak koji neki reporter uopšte može dobiti: prvi dan proljeća. Napisao je priču koja je osvojila nagradu: jedan jedini pasus od 300 riječi koji opisuje šta stanovnici Iowe rade prvog dana proljeća. Može je pročitati na: www.poynter.org/whataday. Ne padajte u iskušenje da rutinsku priču ispričate na rutisnki način. To vas pretvara u rutinskog pisca.
Pronađite sasvim novu perspektivu. Konvencije o naučnoj fantastici se većinom nalaze u lokalnoj rubrici nedjeljnih novina. Daniel Finney iz Omaha World-Heralda je pomakao ovu temu na prvu stranu i uporedio ovaj skup sa godišnjim sastankom korporacije Berkshire Hathaway, koji se održao sedmicu dana ranije. “Reporteri trebaju sebi dozvoliti veći izbor i pokušati nešto novo”, savjetuje Finney. “Ubacite nešto iz pop-kulture. Pokušajte upotrijebiti tekstove pjesama. Oživite svoje pisanje tako što ćete mu dozvoliti da zvuči na vaš način.”
Pronađite analogije. Rick Tapscott iz Des Moines Registera pita: “Na šta vas podsjeća ovaj događaj, situacija, izjava? Liči li na nešto što je čitaocu možda poznato? Guvernorova najnovija taktika sa zakonodavstvom je poput bitke Toma Osborna protiv Oklahome iz 1988, koja se svela na trik smišljen u posljednjem trenutku." Finneyjeva naučnofantastična priča je primjer analogije koja je postala osnova za priču.
Tražite skriveni sukob. Neke organizacije pokušavaju voditi svoje najvažnije bitke iza kulisa, daleko od pogleda javnosti. Pronađite izvore koji možda nisu zadovoljni ovim prividom mira i pitajte ih o čemu se u stvari radi. Pitajte ih gdje se krije sukob. Pregledajte periferiju organizacije i pogledajte ko je isključen iz strukture moći.
Posmatrajte ljude. Skoro svaki događaj o kojem pišete nekome je važan. Koncentrišite se na ljude. Pronađite ličnost čija se priča razlikuje od priče svih ostalih, i ispričajte je. Carol Napolitano je jednom radila subotnju smjenu u Omaha World-Heraldu, kada dobila zadatak da napravi prilog o posjeti Kluba dječaka i djevojčica državnom zatvoru. Ovakav prilog je mogao biti prepun klišea o zlim ljudima koji ipak urade i nešto dobro kada kažu djeci da ne rade ono što su oni radili. Ona je posmatrala ljude. U grupi je pronašla jednog dječaka čiji je otac bio u zatvoru. Njen prilog je bila njegova priča, i umjesto da bude rutinska, bila je veoma snažna.
Pronađite ugao koji nije rutinski. Mnogi događaji koje vi smatrate rutinom nekome drugom nisu rutina. Svaki zločin, požar ili udes je traumatičan doživljaj koji njegove žtrve teško zaboravljaju. Svake godine, vaše novine pišu o državnom vašaru i prvom danu škole, pa oni vama izgledaju kao rutina. Međutim, svaki vašar je prvi vašar nekom od izlagača, i svaki prvi dan škole je nekim nastavnicima i đacima prvi dan u školi, a nekim nastavnicima je on prvi dan posljednje školske godine. Svaki godišnji poslovni sastanak je prvi (ili posljednji) sastanak nekima od njegovih učesnika. Pronađite osobu za koju ovaj događaj nije rutina i pomoću nje osvježite svoju priču.
Potražite priče iz života u rutinskim pričama. Svake godine, svaka srednja škola daje predstavu, nekada i više njih. Fuson je osvojio nagradu ASNE za pisanje bez vremenskog ograničenja za vrijeme svog rada u listu Baltimore Sun, za opise ljudskih drama iz života učenika koji su učestvovali u jednoj školskoj predstavi. Ovu seriju možete pročitati na: http://www.asne.org
Lisa Pollak iz lista Baltimore Sun je pronašla divnu priču o stvarnom životu kada je dobila zadatak da piše o mjesnim pobjednicima na takmičenju iz slaganja kolača u Oreu. Tu priču možete pročitati na: http://legacy.poynter.org
U svakoj rutinskoj priči se nalaze ljudi koji se bore da izađu na kraj sa dugovima, bolestima, razvodom, smrti i raznim drugim nedaćama. Da li rutinski sastanak predstavlja ostrvo mira za nekog zabrinutog učesnika? Da li susret između rutine i haosa, ili između bola i svakodnevnog posla nosi u sebi priču? Postoji li je neko ko se oporavlja od operacije, zahvalan što je smogao snage da dođe na taj dosadni sastanak, ili mu predstavlja napor da na njemu ostane? Da li neki zvaničnik propušta važan porodični skup da bi prisustvovao ovom saslušanju?
Pronađite veću priču u seriji rutinskih događaja. Koferencije nastavnika u većini novina predstavljaju godišnju priču. Reporteri vjerovatno sa zahvalnošću prihvataju činjenicu da se većina sastanaka održava iza zatvorenih vrata. Carol Pitts, koja je nekada radila u Des Moines Registeru, napravila je snažnu priču kada je dobila pristup svim pregovorima koji su se održavali te godine, s tim što su materijali bili pod embargom do zaključenja ugovora. Mada je svaki sastanak ponaosob bio rutinski i potencijalno dosadan, kolektivna priča se pretvorila u fascinantni prilog sa zapletom i potpuno razvijenim likovima. Nije se fokusirala na postepeni tok nego na širi sukob.
Saznajte opštu sliku, ali se nemojte u njoj izgubiti. Mike Reilly iz Omaha World-Heralda savjetuje: “Pregledajte sve ranije priče na tu temu, tako da se upoznate sa kontekstom i prepoznate novost. Što je moguće ranije, raščistite sa izvorima svoja tumačenja tehničkog jezika i žargona, čime ćete smanjiti broj osnovnih činjenica i učiniti ih jasnijim. Tako će vam ostati više mjesta i vremena da priču ispričate na najefektniji mogući način”.
Potražite kontradikcije. U profilima kandidata, ili u profilima ljudi iz vijesti, potražite one dijelove iz njihove prošlosti koji su u suprotnosti sa njegovom sadašnjom pozicijom: da li je kandidat koji sada skuplja glasove, uopšte glasao na ranijim izborima? Da li se neki zvaničnik koji sada traži reizbor, svojim ranijim glasanjem svrstao na neku od strana u sukobu? Da li je neki zagovornik reda i zakona odležao kaznu za vožnju u pijanom stanju?
Kradite ideje. Kada pročitate priču koja je uspjela dati posebno značenje nekom rutinskom zadatku, pitajte reportera kako je došao na tu ideju. Ne učite samo iz priče i ideje, nego i iz procesa mišljenja koji je doveo do njih.
Težite superlativima. Tapscott napominje da superlativi, kada su tačni, mogu uzdići priču iznad rutine. “Može li se ovaj događaj, situacija ili izjava predstaviti kao prvi, posljednji, najnoviji, najagresivniji do sada; najveći, najskuplji, završnica trke...?"
Fokus. Bill Dedman iz Chicago Sun-Timesa savjetuje: "Ne pokušavajte ispričati istoriju Cinco de Mayo (etnički praznik meksičke populacije, prim. red.), ili iscrpno opisati čitavu priču o Danu planete zamlje u onome što i tako treba da bude samo kratki prilog. Pronađite jednu osobu koja će ispričati ovu priču. Na primjer, na kraju školske godine, pronađite jednog učenika ili njegovog roditelja, ili osobu koja se divi govorniku. Na Dan planete zemlje pronađite nekog đaka petog razreda koji drži svojim roditeljima lekcije o recikliranju."
Koristite sva čula. Laura Coleman iz Memphis Commercial Appeala kaže da će reporteri koji pokrivaju rutinske događaje “bolje uraditi svoj posao i prenijeti čitaoca na mjesto događaja, ako mu ispričaju ne samo ono što se može vidjeti, nego i ono što se može čuti, namirisati, dodirnuti, čak i kušati."
Proširite svoju definiciju vijesti. Fuson kaže da reporteri ne bi pisali toliko rutinskih priča kada bi se više koncentrisali na stvari srca, a manje na državna pitanja.
Personificirajte statističke podatke. Izvještaji koji se odnose na statistiku spadaju u klasične priče koje su dosadne, ali važne. Ne dozvolite da budu dosadne. U prenošenju statističkuh podataka, grafikoni su daleko efektniji od pisanog teksta. Pronađite neku osobu, porodicu, grad ili organizaciju koja ilustruje nalaze izvještaja. Koncentrišite se na ono što brojke prikazuju, a ne na same brojke. Prilozi o popisu stanovništva su dobri za ovaj pristup. Ili, upotrijebite statističke podatke da opišete neku mitsku, 'tipičnu’ ličnost.
Zabavite se pišući priču. Pronađite zanimljivi dio priče. Pišite je zabavnim tonom. Kelley Benham iz St. Petersburg Timesa je predstavio iz zabavnog ugla jednu priču o incidentu, koja je mogla biti napisana i kao šturi izvještaj, da reporter nije prihvatio pravi pristup. Bila je to policijska priča u kojoj nije počinjen nikakav zločin, niti je iko povrijeđen. Ipak, priča o napadu dvojice iz Rockadoodle-a je izvanredna zato što je reporter u njoj pronašao elemente zabavnog: http://www.sptimes.com
Težite inovaciji. Mnogi reporteri iz državnih kuća unaprijed napišu rutinski izvještaj o zakonodavnim sesijama, navodeći ključna pitanja koja će, prema mišljenju lidera, dominirati predstojećim sastankom. List Kansas City Times je jedne godine uradio drukčije, i ispitao nove zakone koje su prihvatile druge države. Ove novine su krenule suprotno od rutine i pisale o pitanjima koja vjerovatno, ali ne i sigurno, neće biti problematična u državnim zakonima.
Zaskočite događaj. Unijećete više kreativnosti u rutinsku priču ako prije samog događaja počnete razmišljati o izazovu koji on predstavlja. “Razradite ideju prije odlaska," sugeriše Kevin McGrath iz novina Wichita Eagle. "Dobre priče i dobro pripovijedanje ishode iz dobrih ideja. Jedan od najboljih savjeta koje sam čuo je potražiti osnovni ljudski element. Zapitajte samoga sebe i svoga pisca: o čemu se stvarno radi u ovoj priči? U posjeti milionera, naglasak je na snovima o velikom bogatstvu, ili na petnaestak minuta 'ukradene' slave. Priče Cinco de Mayo obično govore o porodici i identitetu ličnosti. Jedan od novinara iz moga tima je prošle godine pisao o završnoj godišnjoj izložbi plivačkog tima, i u njoj pronašao priču o životnim promjenama. Pišući o zaključenju poslovanja, pronašao je priču o ženi koja ne dozvoljava da neuspjeh uništi njen san. Na ovakve stvari nailazimo svuda i svakodnevno u onome o čemu pišemo. Ako se mentalno na njih usmjerimo prije nego što krenemo, veća je vjerovatnost da ćemo naći bolju piču kada stignemo na mjesto događaja, čak i po cijenu promijene fokusa ili teme." Jedno upozorenje: ne dozvolite da vas ova prethodna razmišljanja privežu za unaprijed smišljeni pristup. Morate ipak prikupiti činjenice o događaju, koristiti svoj razum i biti spremni slijediti put kojim niste planirali ići.
Potražite iznenađenja. Čak i rutinski zadatak nosi u sebi mogućnost iznenađenja. Pogledajte ima li izjava ili akcija koje izlaze iz okvira rutine, a koje sačinjavaju uzbudljivu priču.
Više o autoru: www.poynter.org/profile/profile.asp?user=1795
Više izvora na ovu temu:
Savjeti Davida Herzoga za pisanje o budžetu:
http://www.projo.com/words/tip408.htm
Laurie Hertzel: "Covering Spot Features, or Stop Looking for Rosa Parks":
http://www.notrain-nogain.com/Train/Res/Report/spot.asp
"Making the Most of Meetings," od Newslaba:
http://www.newslab.org/meeting.htm
Čitalački institut: “The Value of Feature-Style Writing”:
http://www.readership.org/content/editorial/feature-style/main.htm
Steve Rubenstein on a funeral for a rat: