Zajednica je mnogo više od jednog masovnog ubistva ili katastrofe. To treba da se vidi iz novinarskih izveštaja o tragičnom događaju.

Pročitajte 1., 2., 3. i 4. deo priručnika Trauma i novinarstvo – vodič za novinare, urednike i menadžere. Priručnik je objavio Dart centar za novinarstvo i traumu.

IZVJEŠTAVANJE O TRAUMATIČNIM DOGAĐAJIMA U ZAJEDNICI

Uz izvještavanje o činjenicama o onome što se dogodilo i o reakcijama u zajednici i u politici, ako možete – nađite način da ispričate ko su ustvari bili ti ljudi i kako su živjeli.

To mogu biti kratke priče o pojedincima, o njihovim porodicama, o tome po čemu su bili posebni i kako su uticali okolinu. U mnogim slučajevima, srodnici žrtava rado razgovaraju kada uvide da je reporter odabrao ovakav pristup.

Nakon bombaškog napada u Oklahoma Sitiju u Sjedinjenim Državama 1995. godine, list The Oklahoman je ove priče nazvao „Profilima o životu“. Nakon napada na Svjetski trgovački centar 11. septembra, The New York Times je svoje kratke priče o žrtvama nazvao „Portretima žalosti“. Kratke priče sličnog formata mogu se objavljivati svakodnevno kako bi se odala počast svakoj žrtvi. One, takođe, ponekad dovedu do većih priča.

Saznajte kako ljudi pomažu jedni drugima i izvještavajte o njima tokom cijelog procesa oporavka. Iskoristite svoje izvještaje za povezivanje sa izvorima na kojima vaši slušaoci, čitaoci ili gledaoci mogu pronaći dodatne informacije i pomoć. Ne želimo da budemo sentimentalni, ali nema ništa loše u tome da novinari zajednici pruže ne samo vijesti, već i nadu.

Kada pravite intervjue sa predstavnicima zajednice, budite oprezni kada se pojednici izdvoje kao glasnogovornici. Rječitim preživjelima, svjedocima, članovima porodice i kolegama može biti neugodno ako su stavljeni iznad ostalih pogođenih tragičnim događajem. Takođe, ostali u zajednici se mogu uvrijediti što jedan pojedinac ili porodica dobijaju lavovski dio pažnje. U malim zajednicama ovo može nanijeti dugoročnu štetu međuljudskim odnosima.

Postavite sljedeća pitanja: Šta javnost treba da zna i koliko izvještavanja je previše? Kada izvještači postaju opsjednuti određenom pričom kojom javnost nije opsjednuta? Zajednica je mnogo više od jednog masovnog ubistva ili katastrofe. To treba da se vidi iz novinarskih izveštaja.

IZBOR NAJGORIH KLIŠEA O TRAUMI

Kada izvještavate o traumi, posebnu pažnju posvetite frazama i riječima. Da li jezik koji koristite omogućava javnosti bolje razumijevanje? Da li se izražavate sa poštovanjem, ali bez pretjerane sentimentalnosti? Nemojte reći, naprimjer, sljedeće:

•  „Ova šokirana zajednica oplakuje smrt...“ Ovo je površno i očigledno... Umjesto toga, jednostavno opišite šta se dogodilo i kako ljudi reaguju.

•  „Seljani još uvijek pokušavaju da se pomire sa tragedijom...“ Naravno da je tako. Ponavljamo, usmjerite svoje izvještaje na ono što ljudi rade i govore.

•  „Čak i danas, ova zajednica je u žalosti“, ili „Roditeljima/braći/sestrama već nedostaje njihov sin/brat...“ Na ovaj način se implicira da žalost ima definisano trajanje, da počinje u datom trenutku, da treba brzo završiti, te da je produženje tog perioda neobično ili neprirodno.

•    „Obučeni savjetnici su pri ruci...“ Da nisu obučeni, to bi možda bila vijest. U svakom slučaju, oni koji su dovedeni da pruže podršku preživjelima i žrtvama ubrzo nakon tragedije vjerovatno u tom trenutku ne nude prave savjetodavne usluge, već nešto što je praktičnije i jednostavnije, a to je slušanje i pomoć.

•  „Tom i tom pomaže savjetnik.“ Provjerite sa stručnjacima kakva vrsta emocionalne podrške se nudi – to obično nije formalno savjetovanje ili terapija. Ono se preporučuje samo za one koji nisu u stanju da se prirodno oporave od traumatičnog događaja – što se obično ne vidi dok ne prođe nekoliko sedmica.

•  „Ova zajednica/škola/porodica se nikada neće oporaviti od ovoga.“ Većina osoba i zajednica se uspiju oporaviti, i to ponekad zapanjujuće brzo. Ono što je važnije je da ih je to iskustvo promijenilo, a to je suština priče.

•  Budite oprezni sa izrazom „okončanje žalosti“. Ponekad taj izraz koriste oni koji su u žalosti; obavezno ih upitajte šta tačno misle pod tim. Ako neka osoba ne koristi taj izraz, nemojte ni vi. Takođe, izrazi i predodžbe o fazama žalosti se razlikuju u zavisnosti od starosti, kulture, itd.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

www.dartcentre.org

© 2007 Dart centar za novinarstvo i traumu. Materijal se može umnožavati za vlastitu upotrebu, pod uslovom da se tekst ne mijenja, da se pozovete na Dart centar i da se ne naplaćuje.