Mjesto i uloga Žalbene komisije u izbornoj kampanji

Mjesto i uloga Žalbene komisije u izbornoj kampanji

Mjesto i uloga Žalbene komisije u izbornoj kampanji

Bh. medijski samoregulator u izbornom zakonodavstvu

foto: Screenshot / Vijeće za štampu i online medije u BiH

Odredbe o nadležnostima Vijeća za štampu integrisane su u Izborni zakon Bosne i Hercegovine (BiH) još u martu 2006. godine. U julu 2022. Visoki predstavnik Christian Schmidt je svojom odlukom u Izborni zakon uveo online medije, a ove godine je integrisao odredbe o javnosti informacija o vlasništvu online medija koji izvještavaju o izborima i proširio nadležnosti Vijeća, imajući u vidu činjenicu da je Vijeće u međuvremenu također obuhvatilo i online medije i posljedično promijenilo svoj naziv. Prema ovim izmjenama politički subjekti svoje primjedbe na sadržaj u štampanim i online medijima u vezi s praćenjem izborne kampanje upućuju Vijeću.

Puko propisivanje mogućnosti obraćanja Vijeću u Izbornom zakonu BiH, međutim, nije dovoljno kako bi se afirmisao rad Vijeća za štampu i online medije u izbornom okruženju i potaknulo građane i političke subjekte da iskoriste sve prednosti postupka pred samoregulatornim medijskim tijelom. Prednosti takvog odlučivanja uključujući brzo odlučivanje, odlučivanje bez troškova za stranke i bez strogih formalnih procesnih pravila.

Dominantan je zbog toga teret na Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) i Vijeću da u javnosti promoviraju rad Žalbene komisije, tijela koje odlučuje o žalbama na sadržaje online i štampanih medija, i potencijal koji ima u izgradnji i zaštiti integriteta medijskog i izbornog sektora i ulozi koju sami građani mogu imati u tom procesu, posredstvom postupka pred Žalbenom komisijom.

Vijeće za štampu i online medije u Izbornom zakonu

U izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH iz marta 2006. godine, Parlamentarna skupština BiH je u poglavlje broj 16, koje je nosilo naziv „Mediji“, integrisala odredbu o nadležnostima Vijeća za štampu u izbornom procesu.

Taj potez Parlamentarne skupštine BiH je bio intrigantan jer Vijeće nije organ javne vlasti, već nevladina medijska organizacija, pa posljedično ne može izricati sankcije. Tom prilikom je propisano da Vijeće odlučuju o primjedbama (u vezi s tim, Statut Vijeća govori o žalbama, a ne o primjedbama) političkih subjekata na sadržaj u štampanim medijima, a glede praćenja izborne kampanje.

Zakonom je također propisano da će mediji „pravično, profesionalno i stručno pratiti izborne aktivnosti uz dosljedno poštivanje novinarskog kodeksa, te općeprihvaćenih demokratskih principa i pravila, posebno osnovnog principa slobode izražavanja.“

Ovdje se zakonodavac po prvi put referisao na novinarski kodeks, obavezujući medije da se istog pridržavaju, a u slučaju da to propuste uraditi, građani i politički subjekti ih mogu držati odgovornim u postupku pred Vijećem, odnosno njegovim specijaliziranim organom.

Interesantno je primijetiti da je državni zakonodavac, samostalno, bez upliva međunarodne zajednice, prepoznao značaj i ulogu nacionalnog samoregulatornog tijela u medijskom sektoru i to tokom izborne kampanje.

Međutim, Parlamentarna skupština BiH je istovremeno propustila da osigura adekvatna finansijska sredstva iz budžeta za rad i funkcionisanje Vijeća. Nejasno je kako je zakonodavac zamislio da jedna nevladina organizacija obavlja društveno značajne poslove koji su joj nametnuti zakonom, bez alokacije adekvatnih budžetskih sredstava kojim bi se to omogućilo. Takav propust državnog zakonodavca proizvodi negativne posljedice i u 2024. godini, jer je rad Žalbene komisije uslovljen finansijskih resursima Vijeća, a ono se finansira putem grantova odobrenih za projektne aktivnosti. Takvi grantovi su ad hoc prirode i ovise o uspješnosti projektne aplikacije Vijeća. Shodno tome, upitno je da li se može osigurati siguran i stabilan rad Žalbene komisije kao i potpuno ostvarenje njenog mandata.

Žalbena komisija, osim što postupa po žalbama građana, političkih subjekata i drugih pravnih lica, može postupati i po službenoj dužnosti. Komisija ima obavezu da i javno reaguje na kršenje odredbi Kodeksa, posebno u slučaju sistemskih i kontinuiranih kršenja etičkih i profesionalnih novinarskih kodeksa kodificiranih u Kodeksu, kao što je to bilo u slučajevima femicida, 2024. godine, odnosno podsjeti stručnu i opću javnost na novinarske standarde u susret važnim i značajnim društvenim dešavanjima, kao što su, naprimjer, bili Opći izbori 2022. godine.

Treba napomenuti da Žalbena komisija ima nadležnost da postupa po žalbama i protiv medija koji nisu članovi Vijeća, imajući u vidu da su novinarski standardi primjenjivi na sve medije, neovisno o njihovom članstvu u Vijeću.

Jačanje uloge Vijeća kroz izmjene Izbornog zakona

CIK je u maju 2024. godine donio Pravilnik o medijskom predstavljanju i javnom oglašavanju političkih subjekata u izbornom periodu, kojim je pobliže uređena primjena poglavlja o medijima i poglavlja o ponašanju tokom izbora Izbornog zakona.

CIK je pojasnio da se žalbe političkih subjekata na sadržaj u medijima odnose na kršenje Kodeksa za štampane i online medije. Pored Kodeksa, CIK je istakao kako se politički subjekti mogu žaliti i na kršenje smjernica Vijeća za izvještavanje o izborima. Smjernice, koje je izradio Mediacentar Sarajevo uz učešće drugih aktera i koje je usvojila Skupština Vijeća, imaju poseban značaj u tumačenju i primjeni Kodeksa u predmetima koji se odnose na izborni proces, s obzirom na to da Kodeks ne sadrži posebne odrebe o pravilima ponašanja medija tokom izbora.

U Smjernicama je, naprimjer, izričito propisana obaveza medija – naspram obaveze političkih subjekata da ne iznose lažne informacije – da odbiju svaku vrstu pokušaja društvenih aktera da putem medija šire dezinformacije. Smjernice također ukazuju na štetnost divljih portala; obavezu novinara da verificiraju vjerodostojnost izvora svojih informacija; obavezu provjere činjenica, a posebno online sadržaja.

Visoki predstavnik nije propisao sankcije za online medije koje prate izbornu kampanju a ne objave informacije o svom vlasništvu, a BiH još uvijek nije donijela zakon o transparentnosti medijskog vlasništva. Prema tome, u slučaju takvih medija, građani mogu jedino upućivati žalbu Žalbenoj komisiji. Tada Komisija može samo konstatovati povredu Kodeksa, pa je na članovima Vijeća i na medijskoj zajednici u cjelini teret prokazivanja takvih medija, čiji integritet je upitan u nedostatku informacija o njihovom vlasništvu.

CIK je Pravilnikom propisao i kako Žalbena komisija treba u hitnom postupku odlučiti po žalbi političkih subjekata tokom izborne kampanje. Hitnost u postupaju Žalbene komisije je od posebnog značaja ako imamo korektivnu i preventivnu funkciju samoregulacije u medijskom izvještavanja, a posebno u kontekstu ograničenog trajanje izborne kampanje, te nužnosti da se blagovremeno osigura pravo na demanti kao i poštivanje drugih odredbi Kodeksa, uključujući saslušanje druge strane.

Hitnost u postupanju znači da bi se medijima protiv kojih su podnesene žalbe trebao odrediti kratak vremenski rok za izjašnjenje, a Žalbena komisija bi trebala biti u stalnom zasjedanju, barem u online formatu, te odlučivati revnosno po žalbi, ukoliko predmet ne bude riješen u medijaciji.

U konačnici, prilikom procjene šta znači hitno postupanje Žalbene komisije, treba imati u vidu da je Izbornim zakonom BiH rok za odlučivanje izborne komisije osnovne izborne jedinice /CIK BiH, po prigovoru/žalbi, radi zaštite izbornog prava najduže 72 sata kao i da Apelaciono odjeljenje Suda BiH odlučuju po žalbama u roku od tri dana od dana prijema žalbe. Pored toga, Izbornim zakonom BiH je propisano kako Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) donosi obavezujuće mišljenje o sadržaju političkog oglašavanja i o odbijanju emitiranja političkog oglašavanja, po hitnom postupku. Pravilnikom je CIK precizirao i odredio kako hitnost u postupanju znači da je RAK dužan izdati mišljenje u roku od 48 sati.

Zaključno, Vijeće bi trebalo odrediti rok od jednog dana za izjašnjenje medija po žalbi, te tri dana za odlučivanje Žalbene komisije od dana prijema žalbe (tj. dva dana poslije izjašnjenja medija) u žalbama koje se odnose na izbore. Upitna je svrsishodnost odlučivanja po žalbama u dužem roku ili čak po okončanju izborne kampanje, jer je potencijalna šteta nepopravljiva.

Žalbe na medijsko izvještavanje u izbornoj kampanji: siromašna praksa iz 2020. i 2024. godine

Autoru ovog teksta nisu dostupne tačne i precizne informacije o broju primljenih žalbi na medijsko izvještavanje tokom ove izborne kampanje, osim da se radi o “velikom broju”. Žalbe su iskomunicirane sa medijima, pa su pojedini predmeti okončani u postupku medijacije, dok u drugim Žalbena komisija tek treba da odluči u meritumu. Još uvijek nije poznato kada će se to desiti. U svakom slučaju, na Žalbenoj komisiji je i teret postupanja po službenoj dužnosti, ukoliko medijsko izvještavanje tokom izbora grubo naruši novinarske standarde.

U nedostatku prakse Žalbene komisije povodom Lokalnih izbora u 2024. godini, kao i  godišnjeg pregleda žalbi građana za prethodnu izbornu godinu – 2022., u nastavku ćemo se osvrnuti na praksu Žalbene komisije u izbornoj 2020. godini. Ukupno je registrovano 915 žalbi na uredničke sadržaje i komentare posjetilaca internet portala, od čega se tek nekoliko odnosilo na postupanje medija tokom izbora.

Pregled za 2020. godinu, nažalost, ne sadrži, za ovaj tekst iskoristiv pregled žalbi, na način da su posebno evidentirane žalbe koje se odnose na izborni proces. To čini izuzetno teškim prepoznavanje relevantnih žalbi i odluka Žalbene komisije (a što je posebno izazovno glede žabi koje se odnose na komentare objavljene na web portalima), pa je jedino moguće putem primitivnog pretraživanja ključnih riječi prepoznati potencijalno relevantne odluke. Pored toga, pronađene odluke Žalbene komisije nisu dostupne na njenoj web stranici, pa se nije moguće osvrnuti na njihova obrazloženja, odnosno shvaćanja i zaključke koje je usvojila Komisija.

Kratki pregled žalbi ukazuje da je broj žalbi relevantnih za izbore prije četiri godine bio 21, uz ogradu da ovaj broj ne uključuje žalbe građana na komentare postavljene ispod objavljenih tekstova u online medijima. Na osnovu pregleda je vidljivo da su članovi izborne administracije (članovi općinske izborne komisije) uputili tad 18 žalbi, a CIK, politički subjekti i jedan političar, po jednu žalbu.

Žalbe građana, koje su se ticale govora u komentarima, riješene su samoregulacijom u cijelosti, i to na način da su sporni komentari uklonjeni, a profil putem kojih su objavljeni, banovani. Preostale žalbe su također, u pravilu, rješavane samoregulacijom (18 žalbi), dok je u dvije žalbe Komisija utvrdila kršenje Kodeksa zbog propusta medija da objave demanti, a postupajući po jednoj žalbi nije utvrdila kršenje Kodeksa.

Žalbena komisija je određeni broj žalbi odbacila jer navodi iz žalbe nisu pokretali pitanja kršenje Kodeksa, već Izbornog zakona BiH (preciznije izborne šutnje), odnosno jer Žalbena komisija nije bila nadležna. Žalbena komisija je odbacivala žalbe u predmetima u kojima se tražilo da postupa po zahtjevima za „iznošenje stava Vijeća“ zbog objava na YouTubu kanalu jednog portala (jedna žalba) i objava na Facebook stranici web portala (jedna žalba).

Teret učinkovite samoregulacije: građani, politički subjekti, Žalbena komisija

Ako imamo u vidu broj žalbi u 2020. godini (915), broj od ukupno 21 žalbe (ne računajući žalbe građana zbog govora mržnje u komentarima objavljenim na web stranicama) je minoran i zanemariv.  

Uspješna samoregulacija zahtijeva uspješno ispunjenje nekoliko kriterija i to: 1) društveno odgovornog i osvještenog građanina; 2) političke subjekte iskreno posvećene izgradnji demokratskog, pluralističkog, društva i poštivanja slobode izražavanja i slobode medija; 3) medije koji poštuju esnafske standarde i kontinuirano unapređuju svoj rad i izvještavanje sukladno odlukama Žalbene komisije; te 4) Žalbenu komisiju koja ujednačeno primjenjuje Kodeks i  javno objavljuje i općoj i stručnoj javnosti kvalitetno i razumljivo obrazlaže svoje odluke.

Praksa iz 2020. i 2024. godine ukazuje da nijedan od ovih zahtjeva nije ostvaren ili je pak djelomično, zbog čega nas čeka izazovan put u ostvarenju cilja efikasne i učinkovite samoregulacije, posebno u periodu izborne kampanje.  

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.