Retorika o nacionalnoj ugroženosti i strah za egzistenciju za dobijanje glasova.

foto: Pixabay

Protekla izborna kampanja, iako je većim dijelom okarakterisana kao prilično bezidejna, nekreativna i manje skandalozna u odnosu na ranije, ipak nije protekla bez štetnog narativa, ali i skandala. Istražili smo čime su se tokom, a i prije početka zvanične izborne kampanje za Opće izbore u Bosni i Hercegovini (BiH) predstavnici političkih stranaka služili. U istraživanju koje smo proveli bazirali smo se na zastrašivanju, odnosno plašenju potencijalnih birača te javnosti tokom izborne kampanje uoči Općih izbora u BiH, a sve kako bi se mobilizirali glasači i to mahom oni u vlastitim etničkim grupama.

Na kartu izazivanja emocija straha igrale su uglavnom stranke koje imaju manje-više nacionalistički narativ i koje su na državnom ili entitetskom nivou na vlasti, a to su Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i Stranka demokratske akcije (SDA).

Svoje su potencijalne birače, pored zastrašivanja drugim i drugačijim, pojedini predstavnici političkih partija plašili i siromaštvom i socijalnim i ekonomskim krizama koje će se dogoditi ako baš oni ne dođu na vlast, jer su upravo oni ti koji mogu građanima obezbijediti bolji životni standard i sveopšte dobro za cijele zajednice.

Poticanje straha od drugog i drugačijeg, od onih drugih koji su u tim pričama uvijek „zli”, jer baš oni hoće da ukinu Republiku Srpsku (RS), podijele Bosnu i Hercegovinu, da diskriminišu nas i naše, prema mišljenju Dejana Lučka iz Centra za ljudska prava iz Banje Luke je standardan "ukras" političke borbe.

Upravo je narativ o ugroženosti određene nacije, vjere ili tradicije, kao i u prethodnim izbornim ciklusima bio najčešći. Korištene su imaginarne slike iz budućnosti koje sugerišu da će sve "propasti" ako određena stranka ne dođe na vlast, a u svrhu prikupljanja političkih poena korištene su i žrtve iz prethodnih ratova. Krajnja poruka je već više puta dobro iskorištena -  mobilizacija biračkog tijela kroz etničko, nacionalno ili vjersko.

Svoje potencijalne glasače, tako kandidat za Skupštinu Kantona Sarajevo Haris Zahiragić, predizbornim spotom plaši od budućnosti, ukoliko na vlast ne dođe SDA, partija čiji je član. U izmišljenom TV dnevniku iz 2032. godine Zahiragić sugeriše, između ostalog, da će za deset godina sarajevski Univerzitet biti ukinut i prodat privatnim, prognozira postavljanje spomenika vojniku Republike Srpske (RS), na mjestu gdje se danas nalazi Spomenik ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, te da u vrtićima više neće biti razlika između dječaka i djevojčica i da će sva djeca nositi "rodno neutralne uniforme" aludirajući na Paradu ponosa koju je u dva navrata podržala sadašnja kantonalna vlast. 

No, Zahiragićev predizborni spot nije jedini koji asocira na strahove. U nekim, poput njegovog, zastrašuje se budućnošću, dok se drugi poput video spota kandidatkinje za predsjednicu Republike Srpske Jelene Trivić podsjeća na prošlost, dalju, ali i onu bližu koja je iza sebe u BiH ostavila stotine hiljada mrtvih.

Trivić je u svom promotivnom spotu govorila o tome da su "granice RS omeđene grobovima heroja", dajući do znanja da se, iz njene perspektive, za RS borila u ratu i da će se po potrebi isto učiniti.

Trivić je svoju poruku vizuelno upotpunila kadrovima sa Vojnog groblja na Sokocu kao i sa Jasenovca, gdje i ona polaže cvijeće te odgovarajućom muzikom sa željom da se probude emocije kod birača. 

Predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS) Mario Karamatić proklamovao je 20 dana izborne kampanje da mu je cilj da dijelovi BiH budu u sastavu „Banovine Hrvatske“ i da je potrebna radikalizacija situacije u ovoj državi, čime je nesumnjivo igrao na kartu izazivanja straha razbijanja države BiH odnosno pripajanja njenih dijelova susjednoj državi.

"Projekt kojeg je nekada uspio postići HSS i kojeg se ja nadam da će ponovo uspjeti nekada u budućnosti se zove banovina Hrvatska. Međutim, Čović sve vrijeme priča o nekoj Bosni i Hercegovini, o očuvanju BiH. Ja nisam siguran da trebamo ići u tom pravcu", izjavio je između ostalog Karamatić gostujući u emisiji N1 televizije.

Inače, "Banovina Hrvatska" kojom teži Karamatić bila je autonomna teritorijalna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije nakon sporazuma Cvetković-Maček iz 1939. Uključivala je osim Hercegovine i dijelove srednje Bosne (Travnik, Fojnica) kao i Posavinu i Brčko.

U istoj ovoj emisiji Karamatić je, odgovarajući na pitanje voditeljice, rekao da u BiH ne postoje Ostali, te da su to osobe koje se ne izjašnjavaju kao konstitutivni narodi što je, po njemu, zanemariv postotak. Time je građanima koji se izjašnjavaju kao Ostali poslao poruku da su, praktično, minorni ili za njega nebitni.

Sociolog Esad Bajtal kaže kako se političke borbe u normalnim, građanskim, demokratski uređenim i civiliziranim društvima vode argumentima i da se građanima predočavaju planovi i programi kako rješavati postojeće probleme i kakvu budućnost mogu očekivati na osnovu onoga što im se nudi.

"U društvima koji to nisu i politikama koje nemaju argumente preostaje jedino emocija, da se oslonjanjaju na provokacije, na emocije koje izazivaju strah, na instiktivnu reakciju samoodržanja čovjeka. Oni uvijek iznova izlaze na tu vrstu terena i borbe koju praktikuju već od devedesetih godina. Očito je da se radi o nesposobnim, nepoštenim i nedemokratskim politikama", rekao je Bajtal. 

Strah kao socijalna kontrola

Retorika zastrašivanja i političkih govora čiji je cilj zarad političkih poena zastrašiti javnost, u Bosni i Hercegovini ne prestaje posljednjih 30 godina. Upravo takav narativ je ono što nacionalne stranke njeguju kako bi pridobile što veći broj glasača, smatraju sagovornici. 

Predsjednici SNSD-a i SDA Milorad Dodik i Bakir Izetbegović ovakve metode nisu koristili samo tokom zvanične izborne kampanje za Opće izbore 2022.  već i znatno ranije u toku ove godine. Podsjetit ćemo, naprimjer, na Izetbegovićevu izjavu "prebrojali smo se" od 26. jula tokom obraćanja simpatizerima SDA na skupu u Hadžićima, mnogo prije početka izborne kampanje. Ova izjava do danas nije "izašla iz etera" jer je izazvala ogromne reakcije javnosti. Osudili su je i međunarodni zvaničnici poput Visokog predstavnika u BiH i američkog ambasadora.

Izetbegović i Dodik najviše su i znatno prije, ali i tokom same izborne kampanje, vodili svojevrsnu utrku u porukama koje imaju za cilj izazivanje straha kod potencijalnih birača, pa je tako Dodik, da podsjetimo i to, Izetbegoviću na njegovu izjavu o prebrojavanju odgovorio u sličnom maniru poručivši mu "trebaju da znaju da nas je dovoljno".

Samo dan kasnije visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, koristeći se bonskim ovlastima, nametnuo je izmjene Izbornog zakona BiH koje se uglavnom tiču integriteta izbora, a u preambuli ove odluke je napisao:

"Podsjećajući da je ton proteklih kampanja u velikoj mjeri bio negativan i polarizirajući, s naglaskom na nacionalizam, lične napade, pozivanje na ratnu prošlost Bosne i Hercegovine i izazivanje straha, što je zasjenilo socio-ekonomska pitanja, poput npr. pitanja korupcije, nezaposlenosti, migracija i obrazovanja...".

Psihologinja Dželila Mulić-Čorbo kaže da se strah oduvijek koristi pri socijalnoj kontroli pojedinaca i zajednice. Kaže da se u tom kontekstu treba osvrnuti i na posljednjih 30 godina u BiH.

"Osjećanje straha je prisutno u kontinuitetu, s malim periodima izuzetaka. Osjećanje straha je postalo vodilja preživljavanju jer to i jeste njegova primarna funkcija. Strah nam omogućava da se zaštitimo od potencijalnih opasnosti i čini da budemo budni pod adrenalinom kako bi se zaštitili od smrti. Ako to znamo, što znaju i političari u BiH već 30 godina, onda nas ne bi trebale ni čuditi kampanje usmjerene prema osjećanju straha. Posebno ne jer smo kao društvo ranjivi od posljedica Covida, a i sam rat u Ukrajini je potaknuo nove strahove i to nacionalističke stranke jako dobro iskorištavaju", ističe Mulić-Čorbo.

Kako navodi, u psihologiji je poznato da mnogi autoratitivni režimi koriste upravo taktike zastrašivanja i represije kako bi ugušile neposlušnost. Upravo to, kaže, možemo vidjeti i kod istupa pojedinih političara u BiH tokom izborne kampanje.

Kontinuitet zastrašivanja

Dodik i Izetbegović, koji su kako smo naveli, i u mjesecima prije zvaničnog početka izborne kampanje vodili kampanje u okviru kojih su se koristili metodama koji su predmet ovog teksta, nastavili su to činiti i tokom septembra. Pri tome su koristili ne samo stranačke skupove, već i govornice u institucijama vlasti.

Tako je Dodik, kao član Predsjedništva BiH, 14. septembra tokom obraćanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS), tokom tačke dnevnog reda o izjašnjavanjem o vitalnom entiteskom interesu na davanje agremana novom ambasadoru Njemačke u BiH, poslao nekoliko uznemirujućih poruka za stanovništvo BiH.

"Moramo da odustanemo od BiH koja nije ustavna i dogovorena među tri njena naroda. Današnja BiH je nametnuta, nije ustavna i nije dogovorena. Za takvu BiH se ne smijemo vezivati, da ne bi žalili za bilo čim onda kada odlučimo da odatle odemo. BiH kakvu su danas stvorili stranci mora da nestane", rekao je Dodik na sjednici NSRS-a.

Iako Dodik ovdje ponavlja njegove ranije prijetnje o "nemogućoj BiH" i potrebi da se "iz takve BiH izađe", on ovom prilikom zloupotrebljava institucije vlasti jednog entiteta gdje poziva na secesionističko djelovanje, a ujedno, znajući da je vrijeme izborne kampanje, šalje poruke i svojim biračima kao i svima ostalima govoreći im kakvu budućnost mogu očekivati.

Od Izetbegovićevih uznemirujućih izjava odaslanih tokom izborne kampanje podsjećamo na one koje je biračima i javnosti saopštio 9. septembra tokom obraćanja na skupu SDA u Šerićima kraj Zenice. U prvih 40-ak sekundi govora mogu se čuti Izetbegovićeve poruke da se protiv Bošnjaka vodi specijalni rat, da Bošnjak osjeća da mu se nešto radi, da ima intuiciju, ali da ne vidi šta je.

Izetbegović ovdje u više navrata spominje riječ "rat" uz opasku da je usmjeren protiv Bošnjaka, te očito pokušava probuditi emocije u vlastitom korpusu, biračkom tijelu, istovremeno namećući se kao lider koji treba da vodi narod ili u rat ili protiv toga rata.

No, nisu samo stranački lideri slali ovakve poruke, činili su to i nižerangirani stranački kandidati. U tome su, primijetno, prednjačili kadrovi SNSD-a.

Danijela Đukin, kandidatkinja SNSD-a za NSRS i direktorica Doma zdravlja, u Bijeljini je 10. septembra na predizbornom skupu birače plašila siromaštvom i neimaštinom ukoliko ne glasaju za Milorada Dodika i Željku Cvijanović.

"Da ja ne bih dužila, da bi vi mogli da večerate i da se družimo poslije toga, i da bi mogli da jedete svih idućih godina i da hranite svoje porodice molim vas da 2. oktobra glasamo za Milorada Dodika za predsjednika RS i Željku Cvijanović kao člana Predsjedništva BiH", izjavila je Đukin igrajući na kartu egzistencijalnih strahova. 

Vlado Đajić, koji je aktuelni direktor Kliničkog centra u Banjoj Luci, i nosilac liste SNSD-a u tom gradu, 24. septembra se tokom govora pridružio onima, koji koriste emociju straha, kako bi osigurao glasove na izborima.

"Dobro razmislite. 2. oktobar može biti propast za nas, a 2. oktobar može biti i progres. Možemo izgubiti sve što imamo - i kuće i njive i profesiju i ned'o Bog djecu. A 2. oktobra možemo sve spasiti, unaprijediti i ljepše živjeti. Pa vi sada razmislite", izjavio je Đajić, koji je, za razliku od Đukin, pokušao utjecati na potencijalne birače prijetnjom da će izgubiti ono što im je najmilije-djecu. U ovom slučaju je vidljivo da granica za pojedince, u kontekstu plašenja ili poticanja straha, uopće ne postoji.

Igra sa emocijama

Dejan Lučka iz Centra za ljudska prava iz Banje Luke navodi da partije i političari stvaraju sliku tame koja će da nastane kod nas ukoliko mi, kao sila dobra "ne uzmemo ove izbore".

"Sam taj narativ govori u prilog tome koliko su u stvari ovdašnje politke isprazne, kako nemaju šta da ponude sem mržnje i straha, i da političare uglavnom i ne zanimaju problemi običnog čovjeka, nego samo to da se dokopaju vlasti. Nažalost, ljudi i dalje prihvataju takve priče, jer je kod nas strah od ugroženosti i diskriminacije nešto što dolazi prije bilo koje druge teme u javnosti, pa čak i prije problema koje građani stvarno imaju u svakodnevnici", navodi on.

Direktor Koalicije "Pod lupom" Dario Jovanović kaže da su u prve tri sedmice izborne kampanje kod 38 slučajeva primijetili elemente kršenja u kampanji koji se najčešće odnose na neprimjeren govor, govor mržnje ili govor koji potiče na nasilje.

"Stječe se dojam da se izborna kampanja više vodi po nekim stranačkim linijama prijepora nego nužno po etničkim što je prije bio slučaj. Naravno to ne znači da je sijanje straha u kampanji izostalo. Imamo te slučajeve, pogotovo ako se uzme u obzir duži kontekst, a to je da politički subjekti svoj rad promovišu i mimo 30 dana kampanje. Kada govorimo o emocijama mislim upravo na ovo što je segment vašeg istraživanja a to je da ljudi najčešće emotivno biraju za koga će glasati na bazi određenih društvenih podjela, osjećaja koje imaju gdje je osjećaj straha svakako jedan od faktora. Dakle taj postkonfliktni element svakako da igra ulogu, a strah se najčešće sije upravo po pitanju podjela ili ratnih narativa ili nekog oblika neprimjerenog govora. Posebno po etničkim linijama", ističe Jovanović.

Ekrem Dupanović, regionalni marketing stručnjak s višedecenijskim iskustvom u oblasti medija i marketinga, smatra da veliki broj medija i dalje neselektivno prenosi poruke političara, a time i one kojima se širi mržnja i potiče na strah.

"Nažalost i neki mediji su pod utjecajem političkih partija. Imamo i medije koji su osnovani da bi promovirali jednu političku ideju ili stranku. Imamo medije koji su čak kupljeni da bi tako razmišljali. Medijska industrija je u krizi i mediji nažalost često odlaze u zagrljaj svakome ko ponudi novac", smatra on.

Podsjeća kako pojedini mediji čine štetu tako što neselektivno prenose gotovo svaku izjavu Milorada Dodika.

"Sarajevski mediji, naprimjer, svakog dana ga imaju u vrhu svojih vijesti i na naslovnim stranama. On svako jutro razmišlja šta će taj dan da kaže da bi zauzeo prostor u medijima. Ti mediji misle da ga na taj način kritikuju. Naprotiv, čine mu uslugu, promoviraju ga i jačaju nacionalizam", navodi Dupanović.

Da je medijska industrija zaista u krizi, kada govorimo o kvalitetu izvještavanja i produkciji, najbolje ilustruju primjeri neselektivnog prenošenja poruka političara tokom izborne kampanje. Želja za "klikovima", odnosno što većoj posjećenosti, čitanosti ili gledanosti, u drugi plan stavlja kritički odnos medija prema huškačkim porukama političara, kandidata na izborima, a samim time i prema onima koji svjesno plaše građane ratom ili njihovom egzistencijom. A takvih poruka je, nažalost, i tokom ove izborne kampanje bilo dosta. 

Članak je nastao na osnovu monitoringa online sadržaja tokom Općih izbora 2022, koji provodi Mediacentar Sarajevo.

Tekst je prvo objavljen na interent portalu Fokus.ba.

___