U Bosni i Hercegovini raste broj napada na novinare, a prema podacima OSCE-a, od početka godine novinari, a posebno novinarke, bili su meta napada 42 puta. Podaci Linije za pomoć novinarima bilježe 61 slučaj kršenja prava novinara/ki u BiH (napadi, pritisci, cenzura, zabrana pristupa informacijama) od početka godine.

“Naša pretpostavka je da je taj broj mnogo veći, iako su i ovi podaci zabrinjavajući”, kazao je predsjednik Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić tokom panel diskusije koju je organizovao Mediacentar Sarajevo, povodom Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima koji Ujedinjene nacije obilježavaju na 2. novembar.

Razlog za to je što novinari, smatra Vukelić, zbog izostanka reakcije istražnih i pravosudnih organa odlučuju da ne prijavljuju sve napade.

Novinarka “EuroBlica” iz Banjaluke Milkica Milojević misli da mnogi novinari nisu svjesni šta ustvari znači napad na njih.

“Olako prelaze preko toga i tako kreiraju društvo u kojem je nasilje dopušteno, smatrajući da je novinar na neki način dužan da trpi budale i nasilnike. A to nije tačno”, kaže ona za Media.ba.

I sama je bila žrtva verbalnog napada putem telefona. Napad je prijavila, a napadač je kažnjen.

“Jedino mi je krivo što sudija nije uvažio moj zahtjev da se taj čovjek, koji mi je prijetio, psovao me i vrijeđao, javno izvini, i to ne Milkici Milojević, nego cijeloj novinarskoj zajednici. Ja naprosto neću da živim u društvu u kojem je psovanje majke i prijetnja ubistvom djeteta dio folklora i nešto što se 'novinarima dešava'“, kaže Milojević i dodaje da su joj se kolege čudile što je prijavila prijetnje i što je insistirala na sankcijama za napadača.

Napadi na novinara Nikolu Vučića i urednicu e-trafike Vanju Stokić samo su neki od napada koji su za sada nekažnjeni, o čemu su govorili na panelu. Vučić je uvrede, etiketiranje, ali i prijetnje smrću, prijavio još u junu prošle godine kantonalnom Tužilaštvu u Sarajevu koje je formiralo predmet obećavši da će biti prioritetan. Do danas, istraga nije okončana.

“Još je ta istražna faza, koliko znam saslušana je osoba koja mi je prijetila, sada se razmatraju okolnosti da bi se donijela konačna tužilačka odluka. Dakle, godinu i po dana je prošlo, Tužilaštvo u Sarajevu još nije donijelo Odluku o podizanju optužnice”, kazao je Vučić.

Stokić objašnjava kako uvrede, mrzilačke komentare i napade toliko često dobija da ne može da razlikuje pohvalu od skrivenog zamjeranja. Iskustva s prijetnjama ima mnogo, najradikalnije je bilo u maju prošle godine kada je dobila prijetnju smrću. Nepoznat muškarac joj je na Facebooku napisao da bi joj odsjekao glavu zbog njenog senzibiliteta tokom izvještavanja o ljudima u pokretu.  Slučaj je prijavila policiji, a dodaje da tužilaštvo nije pokrenulo istragu “jer su odlučili da to nije ugrožavanje sigurnosti već izražavanje ličnog stava i nezadovoljstva mojim radom”.

Isti muškarac koji joj je prijetio je nastavio sa mrzilačkim komentarima i prijetnjama, a posebno ga je ohrabrila vijest da neće biti istrage protiv njega, naglašava Stokić. Po savjetu inspektorice drugi put ga je prijavila zbog proganjanja.

“On je tada odmah saslušan i sada čekamo šta će tužilac da kaže. Prošlo je godinu dana od tada, ja nemam informaciju šta se dešava. Povremeno se sjetim toga, pišem  Tužilaštvu, kažu da je predmet u toku”, dodala je Stokić. 

Šta je razlog čestih napada na novinare/ke?

Tokom 2021. godine, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini zabilježila je 42 različita incidenta koja se odnose na novinare, pratila 10 sudskih postupaka u predmetima klevete i četiri krivična postupka koja se vode protiv novinara i medijskih kuća u BiH, odnosno pojedinaca pravosnažno osuđenih zbog počinjenja krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti i izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti u odnosu na novinare.

Iz misije OSCE-a naglašavaju da postoji tendencija rasta broja incidenata kao i načina putem kojih se otežava rad novinara i medija u BiH.

“Od svih kategorija incidenata koji se tiču novinara, posebno bi izdvojili verbalne i online napade na novinare koji su sve češći i brutalniji. Evidentna je upotreba jezika mržnje, uvreda, ciljanja pojedinaca zbog njihovog novinarskog posla, kao i kampanje diskreditovanja. Većina incidenata odnosi na rad nezavisnih i kritičkih medija, novinara istraživača, a naročito novinarki”, kazali su iz misije OSCE u BiH za Mediacentar Sarajevo.

U trenutku kada postoji tendencija rasta broja napada na novinare, pravo je pitanje šta je uzrok toj pojavi. Milojević smatra da su napadi na novinare dio “sveopšte vašarizacije” i kulta nasilja iniciranih od političkih moćnika.

“Ko lupi veću uvredu i psovku, pogotovo ako je ista upućena 'toj dosadnoj novinarskoj žgadiji, koja stalno nešto propitkuje i rovari', taj je veći baja. To su ponašanja koja, na našu veliku žalost i razočarenje, bivaju nagrađena na izborima”, kazala je Milojević za Media.ba i dodaje kako političari nisu jedini, ali da oni određuju trendove.

“Pa po ugledu na njih svaka šuša, od najkorumpiranijeg tajkuna do posljednje radničke sirotinje, diže motku na novinare/ke”, dodaje Milojević.

Ne želi odgovornost za napade prebaciti na novinare, ali smatra da odgovor novinara pojedinaca, pa i medijske zajednice nije adekvatan. “Znanje, profesionalni integritet, dosljednost i solidarnost vrijednosti su koje novinare najbolje mogu odbraniti od raznih zala, pa i od napada nasilnika. Međutim te se vrijednosti u stvarnom životu rijetko sreću”.

Sociološkinja i profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sarina Bakić na pitanje o uzrocima čestih napada na novinare/ke govori da je vrlo važno da novinari imaju uslove za svoj rad te da im društvena atmosfera daje prostor i slobodu za njihovo izražavanje, rad, i što je najvažnije, slobodu za istraživačko, kritičko novinarstvo.

“Upravo ovaj segment jeste i lakmus papir nivoa demokratskog razvoja jednog društva. Nažalost, bosanskohercegovačko društvo je daleko od razvijenog i u ovom pogledu obzirom da novinarske profesionalce i druge radnike u medijima ostavlja nezaštićenim i veoma vulnerabilnim. Ovdje mislim i na fotoreportere, snimatelje, i druge”, kaže Bakić.

Nerješavanja napada na novinare odgovara strukturama moći, ocjenjuje Bakić, jer se tako stvara slika nesigurnosti i straha “jer ako novinari nisu sigurni, onda nije niti jedan građanin“.

Posljednjih godina istraživanja govore da veliki broj građana BiH opravdava napade na novinare. Bakić ipak vjeruje da građani ne podržavaju napade nego su samo nezainteresovani. Novinari su spona između građana i političara, korektivi vlasti i čuvari demokratičnosti društva, pa bi to društvo trebalo da se zainteresuje za njihov status.

___