U kontekstu online medija, za građane medijska pismenost nekada može biti od presudne važnosti, naprimjer kada donose odluku o tome za koga glasati, da li podržati neku inicijativu ili svakodnevno – da li pokrenuti promjene u svom gradu ili ulici.

Pod medijskom pismenošću se podrazumijeva upravo sposobnost osobe da prepozna i razumije određeni sadržaj i da na osnovu toga donese kvalitetnu i informiranu odluku. Bilo da se radi o tekstu, fotografijama, videu ili nekom drugom formatu u kojem je prenesena informacija, razumijevanje osnovnih formi direktno utiče i na kvalitet postupaka na osnovu tih informacija.

Tako vijest treba biti informativna, nepristrasna i sažeta informacija o nekom događaju ili pojavi. Izvještaji o važnim događajima – osim ako čitamo komentar urednika, kolumnu ili nečiji blog – ne trebaju sadržavati subjektivni osvrt ili ličnu refleksiju, postavljati pitanja ili davati moralnu ocjenu o određenoj temi. Zvuči banalno, ali metode dezinformisanja rade upravo to – od tačne informacije, dodavanjem opisa, komentara, pitanja i izjava dođu do primamljivog, intrigantnog teksta ili videa koji nas ubijedi u potpuno novi aspekt priče ili baci sumnju u kredibilitet profesionalnih medija.

Osim što je važno razlikovati profesionalne medije od anonimnih portala, važno je razumjeti i da i u prvima ima mnogo neprofesionalizma. Politički uticaji, brzina izvještavanja, netransparentno vlasništvo, neiskusni i nestručni novinari – sve to ostavlja traga na medijsko izvještavanje. Dodatna opasnost današnjeg digitalnog doba je dalekosežnost netačnog izvještavanja, ali i mogućnost zloupotrebe ove profesije i uopšte sfere komuniciranja.

Tako usljed nerazumijevanja konteksta u kom određeni medij radi (vlasništvo, kvalitet izvora, temeljitost i profesionalnost novinarstva) moguće da i sami učestvujemo u kreiranju iskrivljene slike svijeta gdje cvjeta korupcija i gdje nas je lako držati u zabludi.

Svrha novinarstva je da za građane prikupi, otkrije, analizira i tačno prikaže šta se to dešava oko nas. Mnogo je profesionalnih novinara koji to i rade, ali značajan je i broj onih koji dezinformišu.

Zato je nužno da sebi postavimo pitanja kada čitamo, gledamo i slušamo medijske sadržaje: ko izvještava i zašto? Ko su izvori i da li me ovaj tekst ili video informišu ili i pokušavaju da promijene moje mišljenje? Da li me ovo usmjerava na donošenje važne odluke? Na koji način je ovo napisano – da li je potkrijepljeno činjenicama i snažnim argumentima? Da li važni aspekti nedostaju u ovom izvještaju i zašto?

Provjeri, uprati i uporedi!

#NeVjerujNaPrvu je projekat Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stajališta Evropske unije.

Članak prenesen sa stranice EU u BiH.

___