Intervju sa Dunjom Mijatović, predstavnicom OSCE-a za slobodu medija otvorićemo prigodno - čestitkom. Dunji Mijatović upravo je ovih dana u Achenu dodijeljena Médaille Charlemagne koja se od 2000. godine dodjeljuje osobi koja je dala izniman doprinos u području medija, u procesu europskih integracija i razvoju europskog identiteta. Među ranijim dobitnicima su ruske novine Novaya Gazeta (2012), Reporteri bez granica (2009), poljska glumica Krystyna Janda (2006) i izdavač lord George Weidenfeld (2000).

Bez sumnje velika čast. A sada posao:

Kako biste ocijenili prethodnu godinu na polju medijskih sloboda u svijetu? Gore, bolje, bez većih promjena?

Na moje veliko razočarenje nema niti jednog tjedna a možda ni dana kada ne reagiram na kršenje sloboda u jednoj od 57 zemalja članica OSCE-a. Prethodnu godinu je obilježio konflikt u Ukrajini. Nažalost, prva meta su bili mediji i novinari. Osam novinara je ubijeno, oko 300 napadnuto, 80 nasilno privedeno ili zatvoreno, a preko 30 RTV studija i kancelarija je uništeno. U martu sam bila na Krimu gdje sam se sastala s novinarima koji su bili napadnuti i čiji su mediji već bili pod pritiskom ili ugašeni. Kako se konflikt širio novinari su bili prva meta napada i zastrašivanja. Konflikt i rat su ekstremne situacije gdje se krše skoro sve slobode, no razočaravajuće je da moram stalno reagirati na slučajeve kršenja sloboda u mirnodopskim situacijama i to u zemljama koje sebe smatraju demokratskima.

Prethodnu godinu obilježili su brojni napadi i ugrožavanja medijskih sloboda u zemljama naše regije: od ukidanja emisije "Utisak nedelje" u Srbiji, preko upada u redakciju portala Klix.ba pa sve do nedavnog slučaja prisluškivanja novinara u Makedoniji? Šta je najveća prijetnja za slobodu izražavanja u zemljama Zapadnog Balkana? Gdje vidite najveće izazove?

Moj prioritet je uvijek sigurnost novinara. I u tom pogledu stalno radim pritisak na vlasti kako bi se svaki napad osudio, istražio i počinioci i nalogodavci priveli pravdi. Ako gledamo regionalno, jedan od najvećih problema je utjecaj politike i moćnika na medije. To se najbolje vidi činjenicom da niti jedna od zemalja nije izvršila reformu sistema javnog emitiranja, što znači da su ti veliki emiteri još uvijek u rukama politike.

U januaru ove godine pisali ste Predsjedništvu BiH povodom sve učestalijih napada i pritisaka na medije. Da li ste dobili odgovor? Da li vidite volju u vladajućim strukturama da se radi na poboljšanju stanja medija u BiH?

Ne, još nisam dobila odgovor na moje pismo Predsjedništvu, a i nedavno sam pisala Vijeću ministara kako bi ih upozorila na daljnja kršenja medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini. Nažalost, Bosna i Hercegovina je jedina zemlja koja do sada nije odgovorila niti na jedno pismo. Što se tiče volje za poboljšanjem slobode medija, pošto je izvršna vlast relativno nova, mislim da je prerano da dajem ocjene.

Šta je, prema vašim podacima najveći uzrok kršenja medijskih sloboda. Kada i gdje dolazi do najčešćih ugrožavanja prava novinara dok obavljaju svoj posao?

To je teško definirati jer jedan napad može prestrašiti veliki broj novinara u jednoj zemlji, a jedan loš zakon ih može ušutiti. Učestalo kršenje medijskih sloboda je obično pokazatelj da se tu radi o jednoj široj krizi, tako da je važno pratiti sva kršenja medijskih sloboda.

Foto: Dodjela nagrade u Achenu

Sloboda govora se ponekad, naročito u korisničkim komentarima u online medijima, zloupotrebljava u korist govora mržnje. Da li ovaj trend ocjenjujete alarmantno?

Zabrinjavajuće je da neki ljudi koriste mogućnost anonimnih komentara kako bi napadali ili prijetili. Mislim da veliki broj takvih komentara jednostavno treba ignorirati, no, gdje postoje ozbiljne prijetnje, pogotovo prijetnje nasilju, to nije sloboda govora i tu vidim ulogu pravosudnih institucija. Također, vidim potrebu za obrazovanjem populacije oko interneta i socijalnih mreža, kako bi bolje razumjeli što čitaju i na koji način su uključeni u diskusije/razgovore. Jedan od novijih trendova su napadi na novinarke preko interneta i društvenih mreža. Zapanjena sam rastućim brojem takvih napada, koji obično nisu fokusirani na temu članka ili reportaže, nego na prijetnje silovanjem ili seksualnim nasiljem. Ova tema će biti u fokusu rada mog ureda i nedavno sam objavila preporuke zemljama OSCE-a kako da se počnu boriti protiv ovakvih napada.

Koji su mehanizmi koje možemo iskoristiti kako bismo osigurali pravo na slobodu govora i izražavanja u BiH medijima?

Insistirajte na svojim pravima, lobirajte političare, i pokažite više solidarnosti kada su novinari napadnuti, ne samo u BiH nego i šire.

Koji su najzanimljiviji oblici "odbrane" koje koriste mediji i autori u zemljama koje se suočavaju sa ugrožavanjem slobode medija?

Najjači i najbolji način da se novinari zaštite je solidarnost. Gdje nema solidarnosti puno je lakše zastrašiti novinare i manipulirati medijima. Kod svakog napada na novinare gledam da li su se relevantna udruženja novinara oglasila i osudila napad. Strašno je kad vidim da se u nekim slučajevima počne raspravljati "čiji" je novinar, da li je "zaslužio/la"...  Strašno.

Koja je vaša poruka za medije povodom 3. maja?

To je dan kada trebamo obilježiti i potvrditi našu predanost borbi za prava novinara da su slobodni i sigurni kada rade svoj posao.

No, u posljednjih nekoliko godina sigurnost novinara se znatno pogoršala. Situacija za novinare koji su naše oči, uši i savjest u zonama sukoba diljem svijeta je zabrinjavajuća. Sukob u Ukrajini nas podsjeća  kako novinari mogu biti ugroženi ili napadnuti.

U isto vrijeme, u digitalnoj sferi novinari su više izloženi i ranjivi nego ikada prije. Novinarke i blogerke su žestoko napadnute na internetu. Za neke, on-line prijetnje silovanjem i seksualnim nasiljem postale su dio svakodnevice.

Sigurnost novinara je jedan od temelja slobode medija. Moramo učiniti više da zaštitimo novinare kako bi bili sigurni i slobodni izvještavati o bilo kojim pitanjima. Bez sigurnosti, sloboda medija je ugrožena.

Dunja Mijatović: Poruka za dan slobode medija