Kako o samoubistvu u zajednici ili u slučaju slavne osobe pisati na etičan i odgovoran način? Medijska udruženja i medicinske asocijacije nude određene smjernice.

Foto: Pixabay/PublicDomainPictures

Izvještavanje o samoubistvima jedno je od osjetljivih područja novinarske etike. Problem koji se ovdje najčešće navodi je tzv. Verterov efekat, oponašanje samoubistva u lokalnoj zajednici ili slučaja samoubistva o kojem izvještavaju mediji, a kojem su posebno skloni adolescenti. Termin je dobio naziv po navodnom valu oponašajućih slučajeva samoubistava nakon objavljivanja Goetheovog djela "Jadi mladog Vertera" 1774. godine.

Američka asocijacija za suicidologiju navodi da više od 50 naučnih studija potvrđuje da određeni tip izvještavanja o samoubistvu može povećati šanse za njegovo imitiranje kod ranjivih osoba, a na umu treba imati i moguću stigmu i psihičku bol porodice preminulog.

Ipak, izvještavanje o slučajevima samoubistva je često medijski interesantno, pogotovo kada se radi o slavnim osobama, te je nerealno očekivati potpuni izostanak ovih sadržaja iz medija. Odgovorno izvještavanje je potrebno i često može pokrenuti korisnu javnu debatu o pitanjima mentalnog zdravlja i prevencije suicida, te potaći ranjive osobe da potraže pomoć.

Potencijalno štetni načini izvještavanja o samoubistvu uključuju:

• Simplificirano izvještavanje - predstavljanje samoubistva kao rezultata jednog događaja (teška materijalna situacija, prekid ljubavne veze) ili kao "neobjašnjivog čina bez znakova upozorenja". Suicid je rezultat kompleksne interakcije niza faktora. 
• Produženo i ponovljeno izvještavanje o slučaju - velika medijska pažnja posvećena slučaju samoubistva može proizvesti pojačano razmišljanje o suicidu kod ranjivih osoba
• Senzacionalističko izvještavanje - izvještavanje o suicidu na isti način kao o slučajevima kriminala, navođenje bombastičnih komentara i izjava očevidaca
• Detaljni opisi metoda samoubistva - opisi mehanizama i načina na koji je osoba sebi oduzela život mogu olakšati oponašanje čina
• Predstavljanje samoubistva kao načina postizanja određenog cilja - formulacije koje zvuče kao da je osoba samoubistvom postigla izlaz iz određene situacije
• Glorificiranje suicida ili osoba koje su izvršile samoubistvo - romantični prikazi života i smrti preminulog, slike velikih pogrebnih procesija i slično mogu ostaviti utisak da je samoubistvo način postizanja popularnosti i skretanja pažnje na sebe

Stručnjaci Američkog instituta za mentalno zdravlje preporučuju uzdržanost pri izvještavanju i daju sljedeće smjernice:

• Umjesto senzacionalističkih naslova, koristiti minimalističke formulacije ("Kurt Cobain preminuo u 27. godini" umjesto "Kurt Cobain se ubio sačmaricom")
• Za ilustraciju koristiti fotografije iz svakodnevnog života, izbjegavati fotografije s lica mjesta, fotografije uplakane porodice i ilustracije metoda smrti
• Pravilno i nesenzacionalistički interpretirati statistike o samoubistvima - ukoliko se izvještava o povećanom broju samoubistava, koristiti riječi poput "porast" umjesto bombastičnih "epidemija samoubistava", "eksplozija" itd.
• Izbjegavati formulacije poput "neuspješan pokušaj samoubistva" koje ostavljaju utisak da samoubistvo može biti "uspješno"
• Umjesto policije i očevidaca, intervjuisati stručnjake za mentalno zdravlje i suicidologiju
• Uz tekst je preporučljivo uključiti prilog pod nazivom "znaci upozorenja" ili "kome se obratiti" sa kontaktima SOS telefona i organizacija za mentalno zdravlje. Iskoristite priču da svoje čitatelje informišete o uzrocima suicida, te mogućim tretmanima za depresiju i resursima za pomoć.
• Online medijima se preporučuje oprez kod moderacije komentara - brzo širenje sadržaja na internetu ove preporuke čini još važnijim. Društvene mreže često postanu mjesta svojevrsnih online memorijala za preminule, te je potrebno uspostaviti procedure za nadgledanje potencijalno neprimjerenih i štetnih komentara korisnika.

Dodatne preporuke i resurse za izvještavanje o suicidu možete pronaći na stranicama Dart centra za novinarstvo i traumu.