“Nažalost, kod nas i javni mediji sve više posrću i svoju serioznost kompromitiraju plasiranjem sadržaja niskog kvaliteta i upitnog društvenog morala” komentira dr. Dennis Gratz, advokat i publicista iz Sarajeva u anketi povodom 3.maja, Međunarodnog dana slobode štampe realiziraju Mediacentar Sarajevo i Udruženje BH novinari. 

1. Kako danas tržiste utiče na koncept zastupanja interesa javnosti u bh. medijima? Na koji način tržišni imperativi danas guraju na marginu društveno- relevantne teme iz bh. medija? Ključne tendencije?

Ja ne mislim da je uticaj tržišta na koncept zastupanja interesa javnosti u bh. medijima velik, barem ne kad je riječ o društveno-relevantnim temama. Nažalost, kod nas je odnos tržišta i medija uglavnom definiran kroz zadovoljavanje interesa najšireg (i najplitkijeg) spektra čitateljske/gledateljske/slušateljske publike tj. tržište diktira priliv tek onih informacija koje sadržajno zadovoljavaju najprostije potrebe (jeftin senzacionalizam, estradizam, manipulacije osjećajima, crne hronike). Nasuprot ovome, medijima je "prepuštena" sloboda da u kontekstu društveno relevantnih tema kreiraju "stvarnosti" i  patroniziraju javnost, tj. bez ograničenja utiču na stvaranje svijesti o društvenoj relevantnosti određenih tema, što uvijek predstavlja opasnost za demokratske tekovine društva (upitno je sada koliko su one u BiH uopće razvijene, a koliko se postuliraju kao takve). Dakle, ovaj odnos tržišta i medija jeste dvosmjeran, ali u različitim sadržajima i snažnim oscilacijama u kvaliteti i relevantnosti istih.

2. Kako mediji u BiH, privatni i javni, mogu danas zastupati interese javnosti? Postoji li javna odgovornost privatnih medija?

Interesi javnosti se već uveliko zastupaju (tržište to tako diktira), ali neselektivno i uz pretpostavku njihovog niskog stepena satisfakcijske vrijednosti. Naši ljudi vole čitati crnu hroniku i analizirati ilustracije jezivih nesreća, to je činjenica. Ali to ne znači da se takav oblik ljudske znatiželje treba (i mora) bezrezervno zadovoljavati. Posebno javni mediji moraju imati snažniji "edukativni" karakter, najviše iz razloga pretpostavljenog povjerenja u vjerodostojnost informacija kojima oni opskrbljuju javnost. Nažalost, kod nas i javni mediji sve više posrću i svoju serioznost kompromitiraju plasiranjem sadržaja niskog kvaliteta i upitnog društvenog morala. Ovakav razvoj predstavlja poraz pred masom gladnom zabave i senzacionalizma. Umjesto uticanja na unapređenje i svojevrsno "vaspitanje" javnosti, naši javni mediji se u potpunosti predaju istoj, iako ne zavise od nje.

S druge strane, javna odgovornost privatnih medija mora se kretati isključivo u okvirima zakonskih propisa. Bilo kakvo uplitanje u njihov prostor značio bi grubo kršenje prava slobode izražavanja i slobode misli. Ko voli tračeve i ogovaranja ima pravo da bude zadovoljen takvim vidom medijskih sadržaja, sve dok se time ne krši Ustav i drugi relevantni zakonski propisi.

3. Kako zahtjev za profitabilnošću medija na tržištu danas utiče na novinarsku profesiju u BiH? Koliko je danas informacija u bh. medijima roba, a koliko javno dobro? Da li profitabilno novinarstvo automatski znači i loše novinarstvo?

Profitabilno novinarstvo ne znači loše novinarstvo. Primjera za profitabilno ali i visokokvalitetno novinarstvo je na našoj javnoj sceni još uvijek dosta (recimo emisija "60 minuta", da navedem barem jedan primjer), iako postoji tendencija da informacija sve više postaje roba, a manje javno dobro, i da novinari sve više gube predikat boraca za istinu, a sve se više etiketiraju plaćenicima ili neobjektivnim zastupnicima tuđih ideja i interesa.

4. Kakva može biti uloga javnog servisa u BiH u odbrani interesa javnosti i profesionalnog novinarstva pred imperativom profitabilnosti?

Mislim da javni servis u BiH mora definirati i kontinuirano provoditi najviše standarde profesionalnog novinarstva, prije svega zbog svoje finansijske nezavisnosti. Ne mislim da zadovoljavanje tih standarda pritom ne može biti i profitabilno. Medijski sadržaji mogu biti atraktivni i pritom zadovoljavati visoke standarde profesionalnog novinarstva. To je najbolji i najbrži put ka efektivnom obrazovanju naše javnosti i podizanju nivoa njihovih potreba, što će se odraziti i na poboljšanje kvaliteta sadržaja drugih, privatnih medija.