Stopa nezaposlenosti među novinarima veća je nego u drugim sektorima u EU, a uslovi rada su teži. Honorarci, novinari sa ugovorima o djelu, napuštanje novinarske profesije – nisu samo balkanski specijalitet.

Više od 5.500 novinara je ostalo bez posla u Španiji 2010. godine, a prema zvaničnim podacima 25% španskih novinara ostalo je bez posla od početka recesije. Situacija nije bolja ni u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je broj nezaposlenih novinara porastao za 140% u periodu od aprila 2008. do aprila 2009. godine. U Danskoj je procenat nezaposlenih novinara dostigao maksimalnih 15%, u poređenju sa opštom nezaposlenošću od 6%.

Jasno je da je ekonomska recesija ostavila traga na svim sektorima, ali ove brojke ukazuju na to da je stopa nezaposlenosti među novinarima veća nego u drugim sektorima.

Zbog čega su baš novinari izloženiji novonastaloj krizi?

25 evropskih novinara iz različitih medija koji su se specijalizirali za ekonomske i društvene teme pohađali su početkom marta u Briselu seminar na temu ˝Nove vještine i poslovi˝ u organizacijili Evropske komisije i Evropskog centra za novinarstvo.

Ovaj događaj je bio prilika da se razmijene mišljenja i iskustva u vezi sa uslovima rada sa kojima se suočavaju novinari iz različitih zemalja Evropske unije. Koje promjene na evropskom tržištu rada najviše pogađaju novinare iz različitih evropskih zemalja? Kakve su društvene i profesionalne posljedice tih promjena?

Prije nego pokušamo pružiti odgovore na ova pitanja, veoma je važno da sagledamo cjelokupno stanje u oblasti zaposlenosti u Evropi.

U prezentacija pod nazivom ˝Budućnost evropskog tržišta rada˝, koju je pripremila Evropska komisija, predstavljeni su inherentni problemi evropskog tržišta rada, te politike koje DG EMPL predlaže kako bi se oni prevazišli.

Prema riječima Lászla Andora, povjerenika DG EMPL-a, Evropska komisija procjenjuje da broj nezaposlenih u EU danas iznosi 23 miliona, što znači da se naglo povećao za 7 miliona od prvog tromjesečja 2008, odnosno prije krize. Nakon 12 mjeseci stagnacije, stopa nezaposlenosti polako opada, ali ekonomski oporavak još uvijek nije doveo do otvaranja novih radnih mjesta.

Maria Jespen, direktorica Odjela za istraživanje Evropskog sindikalnog instituta, objašnjava da su se problemi koji su danas povezani sa krizom počeli oblikovati još prije 20 godina. Tu spadaju niska stopa otvaranja novih radnih mjesta, nezaposlost mladih (20 %), trećina radnika je na rubu siromaštva, a imamo i stalno prisutni problem nejednakosti koji uglavnom pogađa žene i manjine, te sve veću razliku u primanjima u većini zemalja.

Fleksigurnost

Evropska komisija je na nezaposlenost u Evropskoj uniji reagovala tako što je promovisala sprovođenje takozvane fleksigurnosti – danskog modela – u svim zemljama članicama. Ideja je sasvim jasna: ovaj model će radnicima obezbijediti sigurnost, a poslodavcima omogućiti fleksibilnost, i to tako što će povećati kapacitet poslodavaca za prilagođavanje promjenjivom stanju u ekonomiji, a uposlenike zaštititi od neizvjesnog finansijskog tržišta i tržišta rada.

Međutim, kako ističe profesor Juan José Dolado sa Univerziteta Caros III, stvar je u tome da se u praksi fleksigurnost ne implementira podjednako u većini evropskih zemalja jer neki uposlenici imaju korist od sigurnosti koju ovaj model nudi, dok drugi osjećaju teške društvene posljedice onoga što fleksibilnost omogućava. Obično u prvu grupu spadaju radnici u stalnom radnom odnosu, dok u drugu spadaju radnici zaposleni na određeno vrijeme.

Novinari u mnogim evropskim zemljama prepoznaju sličnosti unutar svojih profesija. Kako tvrdi Pablo Rodríguez Suanzes, urednih španskih dnevnih novina El Mundo, ˝Novinari se svugdje dijele na one sa ugovorom o djelu i one sa ugovorom o radu. Mladi uposlenici, dvadesetogodišnjaci i oni koji tek uđu u tridesete, rade po ugovoru o djelu, dok radnici koji imaju između 30 i 60 godina imaju ugovor o radu. Razlika između ove dvije grupe je jasna po pitanju plate – radnici koji rade za El País, naprimjer, i zaposleni su na neodređeno, imaju početnu platu od 35.000 eura godišnje, dok radnici koji za iste novine rade na određeno godišnje zarađuju oko 15.000 eura.˝

Kako je prokomentarisao Nikolaos Chrysoloras, koji radi za grčke novine Kathimerini, i u Grčkoj vlada slična situacija.

˝Novinari predstavljaju najbolji primjer segregacije između radnika prvog i drugog reda. Čak i zdravstveno osiguranje radnika zavisi od vrste ugovora koji imaju. Sve se svodi na to da li je radnik član sindikata novinara ili ne. Ukoliko niste član, onda vam je i plata značajno niža. Ne podliježete nikakvoj zaštiti radnika i poslodavac ne ulaže u vaše dalje obrazovanje i obuke. Međutim, ukoliko jeste član sindikata, što je slučaj samo sa 7% grčkih novinara, primate minimalne plate koje se za grčke standarde smatraju visokim. A poslodavca bi previše koštalo da vas otpusti, pa čak i ako loše obavljate svoj posao.˝

Kada razrađuju strategiju za svoju firmu, poslodavci su svjesni činjenice da je privremene radnike mnogo lakše otpustiti, ali i da treba računati na stalno zaposlene radnike. Za Rodrígueza Suanzesa ovo znači da novine trebaju usvojiti novi trend zapošljavanja u kojem se ˝korak po korak stari uposlenici [sa ugovorom o radu] otpuštaju i na njihovo mjesto dovode mlađi radnici sa ugovorom o djelu˝. Poslodavcima koji ovako razmišljaju, fleksibilnost se svodi samo na povećanje broja radnika koji će imati ograničenu sigurnost zaposlenja.

Profesor Tito Boeri sa Univerzita Bocconi tvrdi da ovakav sistem koji se bazira na dvije klase uposlenika ne predstavlja samo samo problem društvene nepravde, već i uzrokuje nestabilnost na tržištu rada. Vodi do ˝brzog smanjenja nezaposlenosti ´u dobrim godinama´, te visoke stope otpuštanja radnika u vrijeme recesije, gdje radnici zaposleni na određeno ispaštaju najviše.˝

Ovo je glavni razlog zašto Komisija pokušava da promovira ideju jedinstvenog ugovora na neodređeno vrijeme za sve radnike. Prema ovom prijedlogu, u ugovoru se neće navoditi dužina radnog odnosa, tako da to više neće biti povod za nejednakost u zapošljavanju. Međutim, ovaj prijedlog se smatra tabu temom u većem dijelu Evrope i većina zemalja članica odbija bilo kakvu raspravu na tu temu.

Stalne muke nezaposlenosti

Kada su evropska tržišta ušla u recesiju, većina sektora je nazadovalo, a novinarska profesija je bila naročito pogođena. Prema riječima Rodrígueza Suanzesa, ˝u prethodne tri godine novinari iz svih medija – televizija, novine, radio - su dosta propatili. Zarada od reklama je pala za 50% u regionalnim novinama, a za 40% u državnim dnevnim novinama. Nećemo iznositi tačne cifre, ali sa sigurnošću možemo reći da je među novinarima nezaposlenost bila veća nego u većini drugih sektora.˝

U Danskoj, koja je i smislila model fleksigurnosti i gdje procenat nezaposlenosti iznosi tek nešto više od 6%, novinarima se budućnost baš i ne smiješi. Kako kaže René Deichgraeber, iz danskog Morgenavisen Jyllands-Posten, model fleksigurnost već decenijama dominira danskim tržištem. ˝Da li je djelotvoran? Pa, danas se i Danska bori sa sve slabijim razvojem i sve većom stopom nezaposlenosti.˝ Što se tiče novinara, čini se da su njihovi uslovi rada teži nego u drugim sektorima. Iako se model fleksigurnosti primjenjuje u medijskom sektoru, kao i u ostalim sektorima, i dalje je stopa nezaposlenosti 2,5 puta veća u sektoru novinarstva nego u ostalim sektorima na tržištu rada i iznosi oko 15%. Većina novinara rade honorarno, a najveće novine ili emiteri zaposle tek mali broj njih. Zbog toga mnogi novinari napuštaju medije i pokušavaju stvoriti nove poslove za sebe, te se, naprimjer, pretvaraju u stručnjake za komunikacije.

Intervju sa René Deichgraeberom sa Danish Morgenavisen Jyllands-Posten na temu ˝Uslovi rada danskih novinara˝ (transkript na bhs jeziku)

Teško je dati generalnu sliku evropskih trendova uslova rada jer se situacija značajno razlikuje od zemlje do zemlje i to ne samo zbog različitih ekonomskih uslova, već i zbog ogromnih razlika u tome kako različite zemlje doživljavaju novinarstvo, zbog razlika u njihovim društvenim strukturama, kao i da li imaju sindikate i kolika je njihova moć.

U studiji koja je nedavno objavljenja uz podršku Evropskog centra za novinarstvo, oko 62% novinara je izjavilo da imaju stabilnu radnu okolinu. Ipak, ukoliko trendovi evropskog tržišta predstavljaju standard koji svi prate, postoji rizik da će novinari svoju profesiju sve više smatrati nesigurnom i nekorektnom.

Nije nužno u potpunosti revidirati status novinara, već jednostavne, aktivne politike tržišta rada koja će zadovoljavati potrebe i osigurati jednaka prava za sve radnike. Kako tvrdi Jespen, to znači stvaranje novih radnih mjesta za mlade, omogućavanje radnicima da poboljšaju kvalitet svog posla, osiguravanje javnih usluga koje bi pružale podršku zapošljavanju (kao što su socijalna zaštita i prevoz), te jednaka prava za sve radnike. A na duge staze – ključno je obrazovanje.

---------------------------------------------------------------------------------------------------
Originalni tekst ‘The economic recession in Europe rampages the newsroom' dostupan je na web sajtu European Journalism Centre-a www.ejc.nl gdje je objavljen 30.03.2010.

 

Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje European Journalism Centre-a. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja koji su u cjelosti dostupni na web sajtu www.ejc.nl.

 

Oprema teksta: redakcija MC Online.