Menadžeri, urednici i kolege treba da preuzmu na sebe rješavanje prvih posljedica traume kod medijskog osoblja.

Tekst je deo priručnika Trauma i novinarstvo – vodič za novinare, urednike i menadžere koji je objavio Dart centar za novinarstvo i traumu, a Mediacentar Online ga prenosi u nastavcima.

ŠTA AKO TRPITE PSIHIČKU BOL?

Osnovne predodžbe o reakciji na traumu sadržane u ovom poglavlju u skladu su sa uputama koje je 2005. godine izdao Britanski nacionalni institut za kliničku izvrsnost (NICE).

Suština preporuka, zasnovanih na dokazima, čija je svrha donošenje planova liječenja i potrošnje u Britanskoj nacionalnoj zdravstvenoj službi je očekivanje da se, uz podršku društva i razumijevanje onoga što su doživjeli, većina ljudi nakon doživljenog traumatskog stresa oporavlja prirodno i sopstvenim tempom.

•    Ne treba rutinski koristiti pojedinačne debriefing sastanke sa pojedincima izloženim traumi. Ni lijekovi se ne preporučuju kao prvi način liječenja PTSP-a, iako imaju svoje mjesto u liječenju drugih stanja.

Ovo nije argument za to da se ništa ne uradi. Ali jeste jasan savjet da se ne žuri sa neefikasnim, neprovjerenim ili čak eventualno kontraproduktivnim odgovorima na stanja pojedinaca izloženih traumatičnim događajima.

•    Preporučuje se nešto što se zove „Čekanje uz nadgledanje“. Ono podrazumijeva da se provjerava kako se pojedinci osjećaju tokom sedmica i mjeseci nakon izlaganja traumatičnom događaju, kao i da im se pomaže da razumiju posljedice onoga što su proživjeli, te da se nadgledaju radi uočavanja simptoma duševne boli izazvane traumom.

To je i svrha pristupa koji se ovdje preporučuje.

•    Umjesto predavanja odgovornosti za reakciju na traumu ljudima izvana i stručnjacima za traumu, menadžeri, urednici i kolege treba da preuzmu na sebe rješavanje prvih posljedica traume.

•    Potrebno je organizovati obuku i definisati procedure koje će ljudima pomoći da shvate sa čime imaju posla kada izvještavaju i suočavaju se sa traumom. Ispoljavanje (ili neispoljavanje) duševne boli treba da bude prihvaćeni obrazac ponašanja. Treba prepoznati ko su oni koji se teže oporavljaju i potaknuti ih da potraže odgovarajuću pomoć, a ako je potrebno - i liječenje.

•    Novinari, menadžeri ili kolege koji bi željeli da potraže terapeuta da im pomogne da izađu na kraj sa posljedicama traume treba da provjere da li su odabrani stručnjaci specijalizovani za traumu i, ako je moguće, da li imaju iskustvo u radu sa novinarima i medijima.

NA KRAJU

Izvještavanje o traumi može biti jedno od najzahvalnijih novinarskih iskustava. Živite na rubu i bavite se egzistencijalnim pitanjima života i smrti.

Važno je – za one o kojima izvještavate, za one za koje izvještavate, te za vas – da posao bude dobro urađen.

Kod izvještavanja o izuzetnom psihičkom bolu i psihološkoj traumi vrijeme je za promjenu u kulturi novinarstva 21. vijeka.

Ta promjena se događa i vi ste dio nje.

Želimo vam mnogo sreće.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

www.dartcentre.org

© 2007 Dart centar za novinarstvo i traumu. Materijal se može umnožavati za vlastitu upotrebu, pod uslovom da se tekst ne mijenja, da se pozovete na Dart centar i da se ne naplaćuje.