A sada riječ-dvije (ili 14) o urednicima

A sada riječ-dvije (ili 14) o urednicima

Podsjetnik onoga što sve urednici jesu, čine i znače za jednu redakciju, namjenjen onim novinarima koji su upravo pomislili da ih "piskaralo iz ćoška" bespotrebno gnjavi sitnicama, problematizuje jasne stvari i ponižava traženjem dlake u jajetu. Ali, i urednicima koje je potrebno podsetiti da rade u 21. vijeku.

Travanj/April 2006

Kada sam radio kao urednik u desku, moj san je bio da novine odu jednom -- samo jednom -- na štampanje, bez da su prošle kroz desk. Ovaj san proizašao je iz moje frustracije preovladavajućim stavom u novinskim redakcijama, kako su urednici u desku "ona piskarala tamo u uglu koja kasape naše priče."

Bilo bi zabavno, u ovakvom snu, gledati užas na licima reportera i urednika rubrika kada bi vidjeli greške koje su njima promakle, kako skaču sa lista i udaraju ih u lice. Tada bi nam pripalo novonastalo uvažavanje, možda čak i poštovanje.

Naravno, ovo samo može biti san. Naš osjećaj za integritet i potreba da ostanemo vjerodostojni prema našoj publici nikada to ne bi dopustili.

Dok sam nedavno razmišljao o ovome, moje misli su se okrenule ulozi urednika, dok sve više i više medijskih organizacija nastavlja pokušavati da sa manje napravi više, i pokušava požuriti priče na internet da bi ispunile potrebe ovog zahtjevnog svijeta. Kako je integritet novinarstva stalno na udaru, vrijeme je da se istakne profil urednika i njihov značaj u novinarskom procesu. Imajući to na umu, počeo sam sastavljati listu pojedinačnih riječi koje opisuju ko su urednici:

• Čuvari. Na najosnovnijem nivou, urednici su čuvari -- čuvari načina na koji komuniciramo. Ne mislim pri tome na neku vrstu fašističkog nametanja pravila gramatike i stila. Mislim to u smislu da u novinarstvu, moramo koristiti ono što je opisano u PBS-ovoj seriji Roberta MacNeila "Govorite li Američki?" kao "američki standard" – obični jezik kojim svi možemo komunicirati na istom nivou. Ovo znači da bi se urednici trebali pripaziti pomodarskih ili prolaznih riječi koje će samo nekolicina razumjeti.

To da su čuvari znači da su gramatički principi dosljedno praćeni, da su riječi pažljivo odabrane, da je stil publikacije ispoštovan (ali ne slijepo) i da su riječi tačno napisane. Urednici su čuvari.

• Historičari. Urednici su historičari. Redakcije, naročito one manje, često vide dosta fluktuacije radne snage, posebno u redovima reportera. Ovo predstavlja ozbiljan problem za novinska izdanja. Ako reporteri tako dolaze i odlaze, kako mogu shvatiti kontekst u kojem se vijest događa?

Urednici moraju poznavati svoje zajednice i države, moraju znati šta se tamo nedavno desilo i šta se davno dešavalo, i moraju u tu perspektivu unijeti u svoje novinske izvještaje. Javnost neće vjerovati niti poštovati novinsko izdanje koje ne razumije historiju koja je oblikovala njihovu zajednicu. Urednici su istoričari.

• Ispitivači. Zato što je u novinarstvu najvažnija tačnost, urednici su ispitivači. Iako postoji implicitno povjerenje između urednika i reportera, urednici moraju neprekidno postavljati pitanje "Kako ovo znamo?"

Ako reporter razumije da ovo dolazi iz stajališta koje cijeni potrebu za tačnošću, radije nego iz atmosfere nepovjerenja, on ili ona će se radovati takvim razmjenama. Čak i u desku, urednici moraju uvijek podvrgnuti sumnji tačnost činjenica. Je li Ulica hrastova, ili Avenija hrastova? Zar se Joe Smith nije povukao sa te pozicije prije par mjeseci? Zar ta cesta ne mijenja ime na toj raskrsnici?

Biti urednik koji postavlja pitanja također podrazumijeva da imate ono što je Ernest Hemingway nazivao "ugrađeni detektor za sranje." Urednik mora biti u stanju da osjeti kada neko zauzme nedirektan ili sebičan stav. Urednici su ispitivači.

• Treneri. Urednici su treneri. Davno su prošli dani kada su urednici gradske rubrike mogli zaurlati kroz redakciju, mašući novinskim tekstom u ruci, "Ko je napisao ovo smeće?!" (Ili kojigod vlastiti živopisni eufemizam vam padne na pamet.)

To kako urednici rade kao treneri je prilično dobro opisano u knjizi Dona Frya i Roya Petera Clarka, "Coaching writers" ("Treniranje pisaca"). Suština treniranja uključuje dozvoljavanje reporterima da zadrže vlasništvo nad svojim radom. Ponašajući se kao trener, radije nego kao autokratski menadžer, urednik pomaže reporteru da napravi koncept priče i prolazi s njim ili njom kroz izvještavanje, pisanje i uređivanje priče. Korištenje takvog pristupa može – nedajbože! –- pomoći reporteru da bude bolji. Urednici su treneri.

• Učitelji. Ruku pod ruku sa tim da su urednici treneri ide činjenica da su urednici i učitelji. Većina urednika započinju svoju karijeru kao reporteri. Ono što su usput naučili, oni prenose novim ljudima koji dolaze. Mnogi urednici su mentori mladim reporterima –- kao i novim urednicima, takođe. Urednici su učitelji.

• Vođe. Urednici su vođe u svojim redakcijama. Oni određuju ton. Oni formuliraju misiju i trude se da je svako zna. Oni su primjer drugima. Oni inspirišu novinare i novinarke da daju sve od sebe i da shvate značaj onoga što rade. Na neki način, oni su vizionari, jer znaju gdje redakcija stoji i u kojem pravcu žele da se ona kreće. Urednici su vođe.

• Vratari. Urednici su vratari. Vani ima toliko mnogo, toliko mnogo, toliko mnogo informacija da neko treba odlučiti šta je prikladno za objavljivanje ili emitiranje, a šta ne. To je vratarska funkcija urednika – odlučivati o tome šta je vrijedno da se objavi kao vijest. Urednici su vratari.

• Mislioci. Urednici su mislioci. Iako bi reporteri specijalizirani za određenu oblast trebali generirati većinu ideja za priče u svojim publikacijama, sami urednici su uvijek radoznali. O čemu javnost treba ili želi da zna? Kako događaji iz vijesti utiču na javnost? Šta se to nalazi ispod površine, a što moramo dokučiti? Urednici su mislioci.

• Zagovornici. Urednici su zagovornici svojih novinara, redakcija, slobode izražavanja, važnosti novinarstva u američkom društvu. Urednici su zagovornici.

• Autori. Urednici su autori, bilo da pomažu reporterima da prerade svoje priče, pišu naslove ili rade potpise za fotografije ili grafike. (U stvari, možete slobodno ustvrditi da su urednici iz deska najčitaniji autori u bilo kojoj publikaciji. Čak i ako se ne pročita priča, naslovi i potpisi ispod fotografija vjerovatno hoće.) Urednici su autori.

• Umjetnici. Urednici su umjetnici. Oni ne rade samo sa riječima, nego sa čitavom prezentacijom. Oni koordiniraju sa foto-reporterima i grafičkim dizajnerima. Oni biraju slike i uređuju informativne grafike. Oni dizajniraju stranice. Da bi se ispričala priča potrebno je više od riječi. Urednici su umjetnici.

• Menadžeri. Urednici su menadžeri. Oni prate budžet i bore se za što je moguće više sredstava da bi "pokrivali" vijesti. Oni zapošljavaju i procjenjuju uposlenike i određuju radne rasporede. Bilo to dobro ili loše, urednici su menadžeri.

• Etičari. Urednici su etičari. Oni su konstantno spremni za potencijalne probleme koje izvještavanje može kreirati, ili za mogućnost štete koju novinarstvo može izazvati. Urednici rade na tome da takva šteta bude svedena na minimum i da osiguraju da njihove kolege prate norme profesije. Urednici su etičari.

• Demokrati. Urednici su demokrati – to se piše malim slovom "D". Urednici razumiju važnost novinarstva u samo-upravnom društvu kao što je naše. To je svijest o pružanju informacija ljudima koje su im potrebne da bi izabrali javne dužnosnike i donijeli druge odluke u vezi svojih života. To je svijest da se oni koji su na vlasti – bilo da se radi o politici ili ekonomiji – trebaju pozivati na odgovornost. Urednici su demokrate.

Ova lista nipošto nije iscrpna. Šta biste Vi dodali?

Izvor – Poynter Online: http://www.poynter.org/dg.lts/id.89723