Kako obučavati svoje kolege novinare

Kako obučavati svoje kolege novinare

Kako obučavati svoje kolege novinare

Instruktor Steve Buttry vas uči složenoj vještini obučavanja skeptičnih ljudi koji već misle da su sjajni u onome što rade. Pobrinite se za tehničke detalje, razjasnite ciljeve predavanja, osvojte njihovu pažnju, natjerajte ih da se uključe, vježbajte naučeno...

Razmislite o svojim ciljevima

Odredite primarnu svrhu obuke. Moguće je da su vam ciljevi višestruki, ali potrebno je da odredite primarne, koji će uticati na sadržaj i način predstavljanja. Neki od uobičajenih ciljeva sesija obuke su:

Vještine. Ako poučavate u nekoj praktičnoj vještini, potrebno je da suštinske ideje iznesete verbalno i u pisanom obliku, i da uključite praktične vježbe za polaznike. Morate naglasiti kako i zašto će se koristiti vještina koju poučavate. Biće vam potrebno dosta vremena za odgovaranje na pitanja polaznika, a morate uzeti u obzir i skepsu učesnika, koji su sasvim zadovoljni načinom na koji su do sada obavljali stvari, i planirati vrijeme da na nju odgovorite.  

Znanje. I ako predajete znanje, biće vam potrebno vremena da suštinske ideje iznesete verbalno i u pisanoj formi. Učesnici neće odmah usvojiti sve što im kažete, zato često naglašavajte i ponavljajte glavne tačke, uključujte polaznike u rasprave, igre ili vježbe koje potcrtavaju glavnu poentu. Pisani materijali su važni, oni pomažu učesnicima da obnove i zadrže znanje i nakon što se radionica završi.

Inspiracija. Ako pokušavate motivisati ljude na bolje izvršavanje svojih poslova, morate pokazati energiju i strast koji će učesnicima biti potrebni za dostizanje višeg stepena. Pisani materijali mogu pomoći, ali nisu toliko neophodni. Mada će vaša prezentacija biti uglavnom inspirativna po tonu, posebnu pažnju posvetite sadržaju. Cilj vam je da učesnici pamte korisne savjete i nakon što prvo uzbuđenje vašom prezentacijom izblijedi.

Zadovoljstvo. Obuka može, i treba da bude zadovoljstvo. Zabavna ili humoristična prezentacija treba biti lagana po sadržaju, ali u njoj ipak treba naglasiti jednu ili dvije važne ideje. Mada kroz nju učesnici možda neće naučiti toliko koliko bi naučili iz drugih vrsta prezentacija, ona može pomoći učesnicima da lakše zapamte ključne tačke.

Priprema za radionicu

Postavite ciljeve. Izaberite znanja i/ili vještine koje želite da ljudi nauče iz radionice. Ovo podrazumijeva više od biranja teme. Vaša tema se može, na primjer, odnositi na elemente priče, ali to nije ono što želite da učesnici nauče. Možda želite da učesnici uče o elementima priče. To bi bilo znanje koje želite prenijeti. Možda želite da učesnici nauče kako da upotrijebe elemente priče u novim pričama. To bi značilo da želite prenijeti vještinu. Možda želite predavati oboje, prvo znanje a zatim vještinu njegovog korištenja.

Analizirajte svoj materijal. Organizujte materijal kojem želite poučavati, bez obzira da li se radi o znanju ili vještini, tako što ćete ga razložiti na manje cjeline. Ako razvijate radionicu o vještini intervjuisanja, razložite je na ove kategorije: priprema, uspostavljanje odnosa, pitanja, slušanje, hvatanje bilješki i kasniji rad. Razradite nekoliko tačaka unutar svake od kategorija. Na primjer, pod “uspostavljanjem odnosa” možete raspravljati o okruženju za intervju, iskrenosti, uspostavljanju lične veze i izvjesnoj podjeli kontrole sa tom ličnošću.

Pripremite list sa naznakama. Uradite kratki handout (Handout – Pisani materijali koji se dele polaznicima i učesnicima različitih kurseva i seminara, u vezi sa predmetom njihove obuke, u formi lekcija, vežbi, podsetnika ili zaključaka) za radionicu u kojem ćete rezimirati osnovne ideje iz oblasti znanja i vještina o kojima namjeravate govoriti. List sa naznakama će biti vrijedan dodatak vašoj prezentaciji. Pored toga, njegova priprema će vam pomoći da bolje organizujete svoje misli.

Odredite vrijeme za podjelu handouta. Razmislite želite li podijeliti handout prije početka radionice. Na primjer, ako imate vježbu u kojoj će ljudi možda pisati po handoutu, moraju ga dobiti na vrijeme. Ili možda želite da učesnici pišu zabilješke u radnoj knjizi, ili da prate zapisani material. Možda ćete shvatiti da će handout omesti rad, jer će ljudi pročitati tekst unaprijed, pa vaš impresivni komentar na nekoj određenoj tački neće biti toliko djelotvoran. U tom slučaju se pobrinite da na svojim bilješkama označite da ćete handoute podijeliti pred kraj radionice. Ili odredite nekoga ko će ih podijeliti na kraju.

Pronađite pomoćni materijal. Kada se pozivate na knjige, članke, web strane i material koji ste čuli na predavanjima, uvijek navedite izvore koje citirate ili parafrazirate. Razmislite da li biste mogli upotrijebiti (uz odobrenje i zahvalu) primjerke nekog članka kao dodatni handout. Ili bi možda vaš handout mogao preporučiti material za daljnje čitanje, ili sadržavati spisak web-strana na kojima učesnici mogu naći više informacija.

Vodite računa o publici. Iskustva, znanje i interesi vaše publike će dati oblik vašoj prezentaciji. Na primjer, drukčije ćete je planirati za grupu medicinskih izvještača, nego za novinare koji izvještavaju o različitim oblastima. A različit od ovo dvoje će biti plan za grupu studenata novinarstva ili za publiku koja se sastoji od ne-novinara. Pokušajte unaprijed saznati što je moguće više o publici, tako da u skladu s tim možete skrojiti svoju prezentaciju.

Razmislite o dužini prezentacije. Mjesecima ste proučavali ovu temu. Ne možete o svemu tome govoriti u svojoj kratkoj prezentaciji. Zato je skratite na odgovarajuću mjeru. Koliko opštih ideja je potrebno da prikažete? Nešto od ovih prikaza je neophodno u većini prezentacija, ali prezentacija koja se samo od njih sastoji neće biti privlačna. Koje ideje želite naglasiti? Koje zaslužuju da ih prikažete najdetaljnije?

Pripremite bilješke. Napravite bilješke koje će vam pomoći za vrijeme radionice. One se ne moraju odnositi na iste tačke kao handout. Vaš handout može sadržavati neke tačke o kojima nećete govoriti u prezentaciji, osim ako neko ne postavi pitanje na tu temu. Moguće je da ćete tokom radionice iznijeti neke ideje koje nisu toliko efektne u pisanom obliku. Svrha vaših bilješki je da vas podsjete na ključne ideje, primjere i vježbe koje namjeravate upotrijebiti. Označite vrijeme kada želite preći na neku pojedinu tačku. Ako vam je završnica posebno značajna, označite kada želite preći na nju. Pišite krupnim slovima, tako da možete čitati, a da pri tom ne morate tražiti po bilješkama. Neka budu dovoljno sugestivne da vas odmah, na prvi pogled podsjete na vaše ideje.

Planirajte primjere i ilustracije. Izaberite anegdote, novinske priče, analogije i ostala sredstva koja će pomoći učesnicima da shvate šta želite reći.

Skupite materijale. Napravite listu svega što želite predstaviti u radionici. Ako planirate demonstraciju, pobrinite se da nabavite sve što će vam biti potrebno. Ponesite sa sobom sve priče koje ćete upotrijebiti kao ilustraciju i sva pomagala ili kostime koje namjeravate koristiti. Ako planirate prezentaciju u PowerPoint-u ili Internet prezentaciju, pobrinite se da sala za sastanke ima sve potrebne konekcije i opremu. Obavezno napravite spisak opreme koju morate donijeti.

Razmislite o mjestu. Možda ćete imati priliku birati mjesto održavanja radionice. Razmislite koje bi mjesto moglo najviše pomoći učesnicima da ovladaju vještimana i usvoje informacije koje im namjeravate prenijeti. Za neke radionice je učionica ili sala za sastanke idealno mjesto. Ili će možda kompjuterska laboratorija bolje odgovarati? Ili izlet na teren? Ili neko drugo okruženje? Bez obzira možete li birati mjesto održavanja, saznajte o njemu sve što možete. Kakvom audio/vizuelnom opremom je snabdjeveno? Ima li flip kartu ili tablu za pisanje markerom? Kolika je prostorija? Koliko je učesnika? Ako ćete imati na raspolaganju veliku sobu i/ili veliku grupu, hoćete li imati na raspolaganju i mikrofon? Ako je odgovor potvrdan, da li će to biti mikrofon koji se zakači za odjeću, ili bežični mikrofon koji ćete nositi u ruci? Ili ćete morati stajati za govornicom sa fiksnim mikrofonom? Obavezno obiđite mjesto prezentacije prije njenog održavanja. Provjerite da li je oprema ispravna, i znate li raditi s njom. Testirajte akustiku. Izaberite gdje ćete postaviti svoje bilješke i eventualna pomagala.

Pazite na vrijeme. Vi, ili organizatori programa, ćete saopštiti učesnicima vrijeme trajanja. Nemojte prekoračiti propisano vrijeme, u protivnom će učesnici početi da izlaze prije vašeg snažnog zaključka. Ako u prostoriji nema sata ili ako se on nalazi na mjestu na kojem ga ne možete lako vidjeti, postavite ručni sat ili mali budilnik tako, da uvijek lako možete vidjeti koliko je sati. Ne gledajte na sat koji vam je na ruci. Tako će se očigledno vidjeti da provjeravate vrijeme. Podesite završnicu tako da znate kada treba da pređete na nju.

Probajte. Uvježbavajte svoju radionicu, bar njene ključne dijelove, naročito početak i završnicu. Mjerite vrijeme završnice, tako da znate koliko vremena morate odbojiti za nju. Predvidite pitanja koja bi se mogla postavljati i vježbajte odgovore. Ne možete u potpunosti isprobati svaki dio svoje prezentacije, koji uključuje učešće polaznika. Međutim, možete vježbati uvod u interaktivni dio i predvidjeti vjerovatnu reakciju učesnika, kao i svoj odgovor na nju. Ako dosta vremena provodite u vožnji, za to vrijeme možete vježbati.

Pripremite se. Dobro se naspavajte prije prezentacije. Ne zaboravite uzeti sve lijekove koje redovno koristite, naročito one protiv alergija. Dobro se najedite za večeru uoči prezentacije, i za doručak na dan njenog održavanja. Ako se prezentacija održava u poslijepodnevnim satima, onda bar pojedite lagan ručak. Međutim, vodite računa da ne pojedete nešto što izaziva nadimanje ili bilo koju drugu neugodnu reakciju. Popijte dovoljno vode ili bezalkoholnih pića za doručak ili ručak, da vam se grlo ne bi osušilo, ali ne pretjerujte u tome, da vam mjehur ne bi bio pun za vrijeme prezentacije. Uoči same prezentacije obavezno obavite fiziološke potrebe. Pored sebe postavite čašu vode, da biste mogli pokvasiti grlo kad vam se usta osuše. Ako ste jako nervozni, prije početka uradite nekoliko sporih, dubokih udisaja. Šalama rastjerajte napetost.

Skrenite njihovu pažnju

Razvijte uvod koji će odmah skrenuti pažnju grupe i vezati je za predmet o kojem govorite. Postoji nekoliko stvari koje morate postići u uvodu:

Predstavite se. Ovo možda neće biti potrebno ako obučavate svoje kolege koji vas poznaju, ili ako vas neko drugi predstavi grupi. Međutim, čak i u tim slučajevima će vam možda biti potreban mali lični uvod, u kojem ćete reći zašto govorite o tom predmetu i kako ste naučili to što znate.

Predstavite svoju materiju. Potrebno je da, u ranijim fazama radionice, date pregled glavnih ideja i saopštite učesnicima o čemu ćete govoriti. Ovo će pomoći učesnicima da se koncentrišu, a može i preduprijediti pitanja ili kometare koji izlaze iz okvira predviđenog.

Izazovite radoznalost učesnika. Pažnju grupe možete skrenuti i tako što ćete izazvati njihovu radoznalost, uvođenjem neke ideje ili anegdote koju nećete objasniti sve do samog kraja radionice. Ovim se možete poslužiti kada predstavljate svoj materijal ili samoga sebe.

Uključite učesnike. Razmislite o mogućnosti da odmah u uvodnom dijelu uključite učesnike. Možete tražiti da podignu ruke kao odgovor na neko vaše pitanje. Ili, tražiti verbalne odgovore koji nabrajaju predmete u vezi sa glavnom temom. U početku, ljudi mogu oklijevati u davanju odgovora. Ako je tako, probijte led sa malo humora. Ako je rano jutro, možete se naglas zapitati da li je njihova jutarnja kafa već počela da djeluje. Možete im duhovito objasniti koncept učešća publike: “Reći ću vam kada vi pričate. Kad odgovarate na moja pitanja”. Nakon što je nastala neugodna tišina, možete se našaliti: “Nemojte svi u isto vrijeme, svi ćete doći na red”. Ljudi će obično učestvovati ako ih malo podstaknete na to. Ili, možete izdvojiti nekoga i postaviti mu pitanje.

Koristite dramski efekat. Možda će neka anegdota ili video ili muzički odlomak, ili kratki pasus pročitan naglas dati izvjesni dramski efekat vašem uvodu, i voditi u preliminarni materijal, ili uslijediti neposredno za njim.

Pobrinite se za snagu prezentiranja

Govorite jasno. Ako niste naviknuti da govorite pred publikom, vježbajte na mjestu na kojem ćete održati prezentaciju, sa nekim povjerljivim kolegom u dnu sale kao publikom. Govorite sa mikrofonom i bez mikrofona. Saznajte koliko glasno morate govoriti, da li vam je potreban mikrofon i, ako jeste, koliko mu se morate približiti. Ako inače govorite tiho, vježbajte projekciju glasa iz dijafragme. Svjesno se obraćajte osobi u zadnjem redu (i pitajte čuje li vas, naročito ako nemate mikrofon). Ako ste skloni govoriti brzo, namjerno usporite govor, naročito na ključnim tačkama. Ako je potrebno, u svoje bilješke unesite napomene “uspori” i “govori glasno”.

Mijenjajte ton zbog efekta. Monotoni glas će proizvesti u publici stanje sanjivosti ili gubitka koncentracije na ono o čemu govorite. Ubjedljivim, angažovanim tonom možete zadržati njihovu pažnju. Mijenjajte snagu, modulaciju i brzinu da naglasite neke ideje, promijenite raspoloženje, koristite krešendo ili tišinu.

Izaberite riječi moći. “Koristite pozitivne, uvjerljive izraze i riječi gdje god je to moguće. Ne dozvolite da izgleda da ste nesigurni ili nezainteresovani,” savjetuje Alan Weiss, predsjednik Summit Consulting Group. Na primjer, kaže on, umjesto izraza koji izražavaju nesigurnost kao: “Mislim da bismo...” ili: “Možda bi bilo dobro da...”, koristite izraze “govora moći” kao: “Moramo...” ili: “Dobra je ideja da...”

Održavajte kontakt pogledom. Sa svakim članom grupe održavajte stalne, kratke kontakte očima. Pomjerajte svoje vidno polje tako, da svaka osoba iz grupe osjeća da se obraćate njoj lično.

Krećite se sa lakoćom. Osim u slučaju da govorite sa fiksnog  mikrofona, kretanje može dati snagu vašem predavanju i zadržati pažnju publike. Međutim, neka to ne bude besciljno koračanje. Hodajte svrhovito, da odgovorite na nečije pitanje, da pomjerite fokus na neki drugi dio grupe, da naglasite ideje na flip karti.

Gestikulirajte s razlogom. Gestovi mogu naglasiti ideje koje saopštavate i doprinijeti angažovanosti publike. Oni mogu i odvratiti od neslaganja sa vašim porukama, ili mu doprinijeti. Ako podignete neki predmet s razlogom (na primjer marker, neko pomagalo ili bocu vode), izbjegavajte mahati njim. Kada iscrpite njegovu svrhu, spustite ga. Gestikulirajte s ciljem naglašavanja, ali izbjegavajte negativnu gestikulaciju, ili je smanjite na najmanju mjeru. Kada pokazujete ispruženim prstom da biste na nešto stavili naglasak, vama može izgledati kao da ne pokazujete ni na šta određeno, nego u vazduh. Međutim, osoba na koju pokazujete može se osjetiti nelagodno. Dajte do znanja da ćete primiti pitanja i kometare gestovima pozivanja, a ne upiranjem prstom.

Držite pri ruci bilješke. Bilješke ne držite stalno u rukama. Nađite mjesto na koje ćete ih spustiti tako da ih lako možete vidjeti i pročitati, a da vas to ne prekida u izlaganju. Učesnici često izbjegavaju sjesti u prvi red ili za stolove koji su postavljeni naprijed, tako da ćete ih možda moći postaviti na sto ili stolicu namijenjene za učesnike, ako u prostoriji ne postoji podijum sa stolom ili govornicom za vas.

Čuvajte se grubog jezika. Vi se obraćate novinarima. Često slušate, a možda i sami koristite nezvanični redakcijski jezik. Kada se publika sastoji od novinara, 'začinjeni’ jezik može biti umjesan i unijeti humor ili naglasak. Međutim, on isto tako može uvrediti neke slušaoce. Bolje je da napravite grešku pretjeranog čistunstva u vezi s tim, i potpuno se uzdržite od njegovog korištenja. Nikada ne koristite uvredljivi jezik u vezi sa rasnim, etničkim ili polnim razlikama ili seksualnom orijentacijom.

Ponovite važne ideje. “Ponavljanje može predstavljati snažnu tehniku za buđenje interesovanja, jer sistematski podsjeća publiku na ključnu ideju”, savjetuje Weiss. “Najbolje se postiže pomoću prostih, jednostavnih rečenica koje će publika lako zapamtiti”. Na primjer, sjetite se samo onih snažnih ponavljanja u govoru Martina Luthera Kinga: “I have a dream”.

Smijte se. Ako ste nervozni, možete ostavljati depresivan utisak za vrijeme prezentacije. Svjesno se više puta nasmijte. Možda je potrebno da, tu i tamo, u svoje bilješke unesete podsjetnik o tome. Koristite izvjesnu mjeru humora, a kada se vi smijete, i vaša publika će se nasmijati, što će svima pomoći da se opuste.

Izbjegavajte nervoznu gestikulaciju. Ako ste svjesni da imate nervoznu gestikulaciju, potrudite se da je svjesno izbjegavate. Zamolite nekog prijatelja kojem vjerujete da vam kaže primjećuje li se ona kod vas, ukoliko je sami niste svjesni. Nervoza često postaje vidljiva kada nešto držite u rukama. Izbjegavajte to (držati olovke, spajalice za papir, markere, bocu s vodom), osim kada te predmete koristite.

Pojačajte ideje vizuelno

Razmislite na koji način biste mogli predstaviti svoje ideje i vizuelno, a ne samo izgovorenom riječju. Ovo možete postići na više načina:

Handout. Kao što je opisano u gornjem tekstu, izradite handout koji će ponoviti glavne ideje radionice. Vaš handout može osigurati i izvjesni pomoćni material, izvan onoga što trenutno obrađujete u radionici. Ili, handouti se mogu sastojati od objavljenih priča koje ilustruju ideje radionice. U zavisnosti od vašeg materijala, budžeta i veličine publike, možete snimiti handout materijal na CD. Bez obzira što im je cijena viša od cijene kratkih handouta na papiru, CD-i su ipak relativno jeftini, i mogu nositi duge članke, kao i baze podataka koje se mogu pretraživati i ostale materijale koji bi bili nezgrapni, skupi, ili potpuno nedjelotvorni na papirnim handoutima. Ipak, imajte na umu da će većina ljudi prije pročitati štampani handout, nego ubaciti CD u kompjuter i koristiti materiale koji su na njemu snimljeni.

Flip-karte, marker-table. Možete zapisati glavne ideje na flip-karti ili marker-tabli. Kada nešto zapišete, time to naglašavate, a veća je i vjerovatnost da će ga i učesnici zapisati. Ipak, pisanje može omesti tok prezentacije, a i okreće vas od grupe pri čemu se gubi kontakt očima i dovodi do toga da vas je teže čuti. Ako je moguće, napišite material prije predavanja. Kada dođete do tog mjesta, možete okrenuti stranu i otkriti zapisani material. Ili, ako su ideje već zapisane na marker-tabli, kada dođete do te tačke, možete je podvući drugom bojom, ili je 'štrihirati’ drugom bojom. Općenito, tekst ćete pisati crnom, a naglašavati ga nekom drugom jakom bojom, kao što su crvena ili plava. Pišite čitko. Ako ne znate pisati čitko, ne koristite ova sredstva vizuelne pomoći. Ljepše ćete pisati ako unaprijed zapišete što je potrebno. Kada žurno pišete za vrijeme radionice, možete pogriješiti u pisanju riječi. Ako se to dogodi, napravite šalu na svoj račun i idite dalje. Nemojte prekrižiti riječ i pokušavati je ponovo napisati, ili flip-kartu pretvoriti u haos od škrabotina.

PowerPoint. Isto to, i mnogo više, možete uraditi sa prezentacijom u PowerPointu. PowerPoint pruža izvjesne prednosti: sav material može biti čitljiv. Možete ga pripremiti unaprijed, tako da nećete morati okretati leđa učesnicima i time ih ometati u radu. Možete provjeriti da li su riječi napisane ispravno. Možete koristiti grafike i ilustracije. Možete veoma efektno naglasiti bitne dijelove materije. Ipak, PowerPoint ima i nedostataka: animacija može skrenuti previše pažnje na sebe, i time omesti rad. Vi se osjećate vezani za redosljed predstavljanja, pa ako neko postavi pitanje o nečemu što je tema nekog od kasnijih slajdova, možda nećete moći pokazati onoliko fleksibilnosti i uviđavnosti koliko biste željeli. (U stvari, obično je efikasnije biti fleksibilan i uviđavan, i odmah govoriti o tom pitanju bez slajdova, a zatim brzo preći preko njega kad do njega dođete.) Previše rječite prezentacije u PowerPointu mogu biti neefikasne i teške za čitanje. PowerPoint se koristi pretjerano mnogo, i nečija tuđa neefikasna prezentacija može nanijeti štetu vašoj efikasnoj. Razmislite o mogućnosti da razbijete prezentaciju u PowerPointu sa nešto razgovora i grupnih vježbi. PowerPoint zahtijeva i prethodnu pripremu, pri čemu morate provjeriti ima li prostorija u kojoj ćete je održati na raspolaganju LCD projektor i kompjuter (osim u slučaju da nosite sopstveni).

Pomagala, kostimi. Razmislite da li će neko pomagalo ili komad odjeće pomoći učesnicima da lakše zapamte poentu. Čak i ako oni dodaju sasvim malo humora i zanimljivosti vašoj prezentaciji, učiniće je privlačnijom i doprinijeti većoj angažovanosti učesnika u prezentaciji.

Grafike, ilustracije. Razmislite na koji bi način grafike i ilustracije mogle pomoći učesnicima da shvate material ili zapamte glavne tačke. Brojeve je često najlakše predstaviti grafički, naročito ako koristite prezentaciju u PowerPointu. Međutim, možete ilustrovati i pomoću crteža na flip karti, pri čemu se možete našaliti na svoj račun ako ne crtate dobro.

Video. Video insert može pomoći pri naglašavanju ideja. Međutim, neka taj insert bude kratak. I muzika vam može pomoći da izrazite ideju. U oba slučaja, adekvatno se pripremite, tako da imate na raspolaganju potrebnu opremu, podesite jačinu zvuka tako da odgovara prostoriji, i izaberite sadržaj sa videa ili CD-a koji želite.

Uključite učesnike

Uključite učesnike na vrijeme. Učešće publike zahtijeva više od pukog poziva na postavljanje pitanja. Pozovite na pitanja, i može vam se dogoditi da dobijete mučnu tišinu i prazne poglede. Ako aktivno uključite ljude u ranim fazama radionice, publika će se pretvoriti u učesnike. Prekidaće vas svojim pitanjima i komentarima, i predavanje pretvoriti u diskusiju. Nakon ili za vrijeme početnog dijela, odmah uključite polaznike u diskusiju.

Uvodi mogu uključiti polaznike. U ranoj fazi tokom prezentacije, možete uključiti grupu tako što će predstaviti sebe ili materijal ili oboje. U maloj grupi, možete zamoliti ljude da kažu kako se zovu, odakle su i još neku informaciju o sebi. Pokušajte povezati ove informacije sa temom. U radionici o pisanju samostalnih projekata, možete zamoliti učesnike da se predstave i opišu samostalni projekat na kojem rade ili na kojem bi rado radili.

Reagujte na pitanja. Nametljiva pitanja mogu poremetiti tok vašeg izlaganja, ali ona u suštini predstavljaju učestvovanje na koje morate odgovoriti. Ako neko postavi pitanje o predmetu koji niste namjeravali obraditi, ili niste spremni odgovoriti detaljno, odgovorite bar ukratko prije nego što se vratite na temu koju ste planirali u prezentaciji. Ako se postavljeno pitanje odnosi na predmet o kojem niste planirali govoriti, ali to možete učiniti detaljno, odgovorite na njega u skladu sa zanimanjem grupe. Ako se za njega zanima samo jedna osoba, neka vaš odgovor bude kratak. Ako vam se čini da je grupa zainteresovana za njega, pričajte o njemu onoliko detaljno koliko vam se čini prikladnim. Vi možete podesiti svoje planove na dužinu koja odgovara interesovanju grupe i vašoj kompetenciji u vezi sa datim predmetom: odgovorite ukratko i vratite se planiranoj prezentaciji, odgovorite sa umjerenom količinom detalja i malo skrešite planiranu dužinu trajanja prezentacije ili otkažite ostatak planirane prezentacije i govorite o predmetu koji zanima grupu. Ako neko postavi pitanje o kojem ste namjeravali govoriti kasnije, možete uraditi dvije stvari: promijeniti plan i govoriti o njemu odmah, ili reći da ćete o tome uskoro govoriti. Kada ga počnete obrađivati, napomenite čovjeku koji je to pitanje ranije postavio da ćete sada na njega odgovoriti.

Ponovite, odgovorite, revidirajte. Weiss predlaže ovaj trodjelni process pri odgovaranju na pitanja:

Ponovite pitanje, ne obavezno riječima kojima ga je izrekao polaznik, nego onako kako ste ga vi shvatili (pod uslovom da je pitanje bilo dugo). Nakon što ga ponovite, pitajte da li ste ga ispravno shvatili. Ovaj proces ponavljanja će vam dati par trenutaka da razmislite o svom odgovoru. Čovjeku koji je postavio pitanje, on pruža mogućnost da razjasni ili potvrdi pitanje. Ako ostali učesnici nisu dobro čuli pitanje, ovo će im pomoći da ga shvate u kontekstu vašeg odgovora. Ako izvlačite pitanje iz duge, složene izjave, ovo će vam pomoći da potvrdite da ste shvatili poentu.

Odgovorite. Dajte odgovor na pitanje ili komentar.

Revidirajte. Pitajte čovjeka koji je postavio pitanje da li je vaš odgovor zadovoljavajući. Ako nije zadovoljan ili ima još pitanja, pokušajte na njih odgovoriti. Ako se diskusija otegne, a vi osjetite da zanimanje grupe nije tako jako kao zanimanje ovog pojedinca, pozovite ga da porazgovarate o tome kasnije, nakon prezentacije.

Održavajte pozitivni feedback. Morate reagovati na odgovore publike. Ako neko da impresivno tačan odgovor, zahvalite mu se ili mu aplaudirajte ili na neki drugi način izrazite zadovoljstvo nad savršenim odgovorom. Ako neko da klimav ili pogrešan odgovor, ne kritikujte ga i ne odbacujte odgovor. Možete pitati zašto bi uradio to što predlaže. Možda će objašnjenje dati više smisla početnom odgovoru. Ili, možete ostaviti to pitanje otvorenim za ostale učesnike: “Ima li neko neku drugu ideju u vezi sa ovim?” Ako neko drugi da jači odgovor, možete raspravljati o dobrim stranama ovog pristupa, a da ne diskreditujete prethodni. Međutim, ako neko predloži nešto neetično, opasno ili na bilo koji način neprihvatljivo, tu se morate direktno umiješati. Objasnite zašto je to neprihvatljivo, a zatim zamolite osobu koja je to predložila da razmisli o drukčijem pristupu, tako da će na kraju vaša reakcija prema učesniku ipak biti pozitivna.

Ne morate uvijek odgovoriti. Ostali učesnici, a ponekad i sama osoba koja postavlja pitanje, mogu imati bolji odgovor od vas samih. Ponekad možete odbaciti pitanje pravo natrag učesniku, sa pitanjem: “Šta biste vi učinili?” ili: “Šta vi mislite?” i izazvati kratki razgovor u kojem ga navodite da sam odgovori. Ili možete pokušati sa onim što Weiss naziva tehnikom “odbojke” i prebaciti pitanje na grupu: “Da li je iko imao ikakvo iskustvo sa ovim?” Ovakve metode su posebno efikasne kada ne znate odgovor ili vam treba nešto vremena da ga smislite. A sasvim je u redu i priznati da ne znate odgovor. Publika će cijeniti vašu otvorenost. A ako pokušate odgovoriti na nešto što ne znate, neko će sigurno primijetiti prevaru. Tehnika odbojke je efikasna čak i ako imate dobar odgovor. Možete pozvati grupu da odgovori, i dodati i sopstveni odgovor, ako neko drugi već nije dao sličan.

Zaustavite duge govore. Ovo je vaš program. Ako neko pokušava preuzeti dominantnu ulogu ili počne sa dugom anegdotom koja nema veze sa temom, umiješajte se ljubazno, ali odlučno i vratite radionicu na njenu temu. Kada ta osoba zastane da udahne, pitajte da li iko drugi ima išta reći o tome (ako je osoba na pravoj temi, ali je nadugačko diskutuje). Ili, ako se radi o promašenoj temi, zahvalite mu se na doprinosu i pređite natrag na temu. Ako u njegovom monologu primijetite maker i djelić teme, možete reći: “Dozvolite da rezimiram”, a zatim rezimirajte i krenite dalje.

Ilustrujte primjerima

Koristite sopstveno iskustvo. Pronađite primjere iz priča koje ste napisali ili istraživanja koja ste uradili, kao ilustraciju ideja koje iznosite. Vama su ova iskustva najbolje poznata i možete o njima govoriti detaljno. Primjeri mogu pomoći učesnicima da shvate kako treba koristiti pojedine tehnike. Mogu im pomoći da shvate kontekst. Mogu pomoći učesnicima da shvate zašto treba koristiti neku određenu tehniku. Mogu im pomoći da sagledaju rezultate. Lični primjeri će vam pomoći da ojačate svoj kredibilitet, a učesnicima će omogućiti da bolje shvate znanje i autoritet koji stoje iza vaše prezentacije. Međutim, pažljivo koristite lične primjere. Ne želite da izgleda kao da se hvalite ili kao da pričate niz ratnih priča. Ispričajte priče o uspjesima tamo gdje one ilustruju glavnu ideju, ali na način koji naglašava ono što ste iz njih naučili, a ne da bi istakli svoju novinarsku veličinu. Takođe, ispričajte par ličnih primjera pouka koje ste izvukli iz sopstvenih grešaka. Koristite izvjesni nivo samokritičkog humora.

Navedite iskustva drugih. Koristite i primjere iz iskustva svojih kolega. Ako vam je neki kolega ispričao korisnu anegdotu koja može poslužiti kao ilustracija neke ideje, pomenite tog kolegu po imenu i ispričajte priču. Ili ste možda samo vidjeli neku priču koja vam se svidjela i želite je upotrijebiti kao primjer.

Koristite iskustva grupe. Pitajte učesnike imaju li oni primjera. Ne zaboravite ih pitati o tehnikama koje su koristili, ili ukazati i na tehniku. Želite da ostali učesnici vide kako im ti primjeri mogu pomoći.

Vježbe pomažu da se lekcije prime

Praktični rad pomaže ljudima više od samog slušanja i čitanja. Razvijte vježbe koje će ljudima pomoći da provode u praksi ono čemu ih učite.

Angažujte publiku međusobno. Podstaknućete grupnu diskusiju i grupno učenje ako podijelite ljude u grupe od dvije ili više osoba. Na primjer, Miguel Morales, urednik Campus Ledgera na društvenom koledžu Johnson County, u prvoj sedmici škole je svrstavao svoje osoblje u parove, u kojima su ljudi jedan drugog intervjuisali o zanimljivostima koje su im se dogodile u životu. Zatim bi svaka osoba morala napisati naslov o svom partneru i pročitati ga grupi. Grupa je odlučivala želi li da se pročita čitava priča. U slučaju da je to željela, ta osoba je morala ispričati priču o svom partneru. Ako naslov nije bio dovoljno privlačan, cijela grupa je radila na jačem. Ova vježba je služila za probijanje leda, dok je istovremeno predstavljala i vježbu iz vještine intervjuisanja, kao i priliku da se naglasi važnost naslova.

Pokušajte sa igranjem uloga. Igranje uloga može pomoći učesnicima da vježbaju različite vještine, kao što su intervjuisanje i trenerski rad. Ograničite vježbe sa igranjem uloga na samo nekoliko minuta, i recite grupi kad je vrijeme za zamjenu uloga. Ako vodite dužu sesiju obuke sa više vježbi, mijenjajte položaj grupe tako da ljudi ne dobijaju uvijek iste partnere.

Vježbajte pisanje. Veliki dio umijeća pisanja može se zahvaliti praktičnim vježbama, sa korištenjem kompjutera ako ih ima u prostoriji, ili korištenjem bilježnica. I ovdje ograničite vježbe na par minuta. Poslije, neka neki od učesnika pročitaju dio onoga što su napisali (ovo se može raditi u parovima ili u grupi kao cjelini) i razgovaraju o onome što su naučili iz ove vježbe.

Takmičenje pojačava interes. Podijelite grupu u timove, koji će učestvovati u igri ili takmičenju. Možete smisliti neka teška pitanja o materijalu i pratiti rezultate kod dva ili tri tima. Možda ćete svima zadati da rade na leadovima za priču, sve ih ispisati na ekran i glasanjem odlučiti koji je najbolji. Kod trenera za pisanje Jima Stasiowskog, učesnici iznose ideje za priče iz onoga što vide u hotelu u kojem se održava sastanak i u susjedstvu. Ako koristite takmičenje, pobrinite se da imate više pobjednika ili bar pobjednički tim. Uz to, više naglašavajte suštinu i izazov igre nego samu pobjedu.

Ne zaboravite nagrade. Kesica slatkiša ili komični pokloni mogu dati više zanimljivosti i pojačati učestvovanje. Redakcijski instruktor John Hatcher nagrađuje svakog ko govori u njegovoj radionici sa nekoliko slatkiša iz svoje “kese sa mitom”. Nagrade su jako važne ako se služite takmičenjem. Stasiowski dodjeljuje zabavne darove svima koji izađu sa idejama za najbolju priču.

Koncentrišite se na budućnost. Možete naglasiti vrijednost svoje radionice ako se fokusirate na vježbe iz neposredne budućnosti. Ako je moguće, neka se vježbe ili razgovor koriste pričom na kojoj učesnici trenutno rade, na ličnom izazovu sa kojim su trenutno suočeni, na nekom predstojećem zadatku.

Ostavite ih u razmišljanju

Vi želite snažnu završnicu koja naglašava vašu osnovnu ideju ili ideje. Ovo nije Loony Tunes. Ne dozvolite da vaša prezentacija nestane sa “To je sve, narode!” Ovi pristupi bi mogli efikasno uokviriti vašu radionicu:

Rezimirajte. Ako niste smislili neki pametan ili kreativan način da završite svoju prezentaciju, rezimiranje će biti efikasno. Napravite kratki pregled glavnih tačaka, podsjetivši učesnike na njihovu moguću primenu. Ako izaberete neki drugi način da uokvirite svoj program, biće pametno da rezime prethodi zaključku.

Pazite na vrijeme. Vježbajte završnicu da biste utvrdili koliko vremena vam je za nju potrebno. Počnite završnicu dovoljno rano, da biste radionicu mogli okončati u planirano vrijeme. Efikasnost vaše završnice će se izgubiti ako ljudi počnu izlaziti iz prostorije prije njenog kraja.

Zadovoljite radoznalost. Ako ste otvorili radionicu nekom pričom koja je izazvala radoznalost, završnica može biti pravo vrijeme da uokvirite tu priču. Međutim, vodite računa da se ta priča odnosi na tematiku radionice. Uz to, mora biti vrijedna čekanja. Ne želite da do bude nešto što iritira ili zbunjuje.

Odvojite vrijeme za pitanja. Kroz cijelo vrijeme trajanja radionice, pozivaćete na postavljanje pitanja, i odgovarati na njih. Ako to ne budete činili, a ponekad i ako budete, potrebno je da na kraju radionice odvojite nešto vremena za pitanja. Odredite koji je najbolji način da to učinite: pozvati na pitanja i na to odvojiti nekoliko minuta, a zatim preći na završnicu, ili dati završnicu, a potom odgovarati na pitanja. Ako se odlučite na ovo drugo, uokvirite pitanja zahvalivši se grupi. Ako imate jaku završnicu, biće vam cilj da je učesnici ponesu sa sobom, pa je obično bolje prvo planirati pitanja, a zatim završnicu.

Vježba. Vježba ili igra u kojoj se primjenjuju znanja ili vještine o kojima se govorilo u radionici, mogu predstavljati efektnu završnicu, ili efektan uvod u završni rezime.

Koristite dramu. Kao i u otvorenju, anegdota ili video ili muzički odlomak, ili kratki pasus iz neke priče pročitan naglas, mogu dati dramski efekat, bilo prije ili nakon rezimea.

Suočite učesnike sa izazovom. Završite stavljajući izazov pred svoje polaznike da novostečeno znanje upotrijebe nakon radionice. To može biti pisani rad koji treba uraditi kod kuće kao vježbu u sveskama koje ćete podijeliti ili svojim bilježnicama i radnim knjigama. Zatražite od njih da razmisle kako bi mogli naučenu vještinu praktično upotrijebiti u radu tokom naredne sedmice, i da to zapišu. Dajte im minutu ili dvije za pisanje, a zatim ih podstaknite da ostvare taj plan i jave vam kako im ide.

Zahvalite se učesnicima. Bez obzira kakvu završnicu izaberete, zahvalite se grupi na pažnji i učešću.

Daljnji rad

Ne želite da vaša lekcija izblijedi čim se učesnici ponovo nađu u svakodnevnoj pometnji svojih radakcija. Pokušajte im pomoći da svoja novostečena znanja i vještine primijene na poslu. Možete nastaviti sa nadgradnjom radionice uz pomoć više raznih tehnika:

Tražite feedback. Dajte učesnicima svoj broj telefona i e-mail adresu, tako da se mogu konsultovati s vama u vezi sa svojim pokušajima primjene naučenog.

Šaljite podsjetnike. Skupite e-mail adrese učesnika voljnih da održavaju kasniju komunikaciju (to možete uraditi tako što ćete poslati po prostoriji list papira na koji će sami učesnici upisati svoje adrese). Pošaljite nekoliko naknadnih poruka, sa podsjećanjem na ideje radionice, i pitajte kako im polazi za rukom primjena novih umijeća.

Navedite izvore. Na svom handoutu i/ili za vrijeme diskusije, preporučite web strane, knjige, članke i ostale izvore koji bi učesnicima mogli pomoći da nastave sa učenjem.

Fokusirajte se na budućnost. Kao što je već pomenuto, morate razmisliti na koji način biste mogli pomoći učesnicima da primijene stečeno znanje, tako što će se koncentrisati na vježbe ili ga primjenjivati pri suočavanju sa izazovima na koje nailaze u svojim redakcijama.

Priznanja

Citirane riječi i konkretne koncepte dugujem ljudima od kojih sam ih svjesno posudio, a čija sam imena naveo u tekstu. Veliki dio ovdje predstavljenog materijala odraz je lekcija naučenih kroz sopstveno iskustvo sa preko 150 radionica za novinare. Međutim, moram napomenuti da je i mnogo savjeta čije autore nisam naveo, a koji vjerovatno ne potiču od mene lično. Mada ih prenosim sopstvenim riječima i dodajem im sopstveno iskustvo, mnogo sam naučio kroz savjete koje sam dobio od svojih redakcijskih kolega i organizacija za obuku novinara. Oni kojima naročito mnogo dugujem u svom trenerskom razvoju su Chip Scanlan, Roy Peter Clark i Karen Dunlap iz Poynter Instituta; Alan Weiss i Anne Miller, koji su vodili program obuke za instruktore Američkog institute za štampu; i desetine redakcijskih instruktora koji ova pitanja redovno raspravljaju na “Newscoach” mail-forumu i konferencijama za instruktore, među kojima su Rosalie Stemer, Michael Roberts, Joe Grimm, John Rains, Jack Hart, Dolf Els, Cindy Stiff, Tamara O’Shaughnessy, Miguel Morales, Laurie Hertzel, Kate Parry, Michael Schwartz, Brant Houston, Leisa Richardson, Debbie Wolfe, John Hatcher, Denise Williams, Kevin McGrath, Joe Hight i Sue Burzynski. Učio sam i prateći izvanredne prezentacije ovih, i nekih drugih ljudi, kao što su Don Fry, Eric Nalder, Jacqui Banaszynski, Jim Stasiowski i Michael Quintanilla. S obzirom na moje pamćenje sredovječnog čovjeka, sumnjam da je ovaj spisak potpun. Pozivam vas da mu dodate i svoje ime, tako što ćete podijeliti sa mnom svoje tehnike, koje ste razvili kroz prezentacije u svojim sopstvenim radionicama.

 

Prevedeno i objavljeno uz dozvolu uredništva sajta Notrain-Nogain.org.