Josh Friedman, professor na Univerzitetu Columbia, o budućnosti novinarstva u SAD.

Tokom nedavne posjete Sajmu medijskih nevladinih organizacija koji je Evropski novinarski centar organizovao u Maastrichtu, u Nizozemskoj, Josh Friedman, professor na postiplomskim novinarskim studijama na Univerzitetu Columbia, podijelio je svoja razmišljanja o budućnosti novinarstva u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kakva je, po vašem mišljenju, budućnost novinarstva u Sjedinjenim Američkim Državama?

Budućnost novinarstva u SAD-u nije jasna i nije veoma svijetla jer su medijske kuće izgubile ogromnu količinu profesionalnog talenta. Morali su da otpuštaju ljude, a ne zapošljavaju nove talente. Zemlja je pretrpjela ogroman gubitak zbog sve manjeg broja istraživanja, a medijsko izvještavanje je mnogo slabije i tanje. Problem je što postoji manija kupovanja medijskih institucija od strane drugih medijskih kompanija. Oni su 90-ih godina prošlog vijeka i početkom ovog vijeka posuđivali novac, kao da nisu mogli pretpostaviti da će imati problema s otplatom dugova. A kada je ekonomija posrnula, nisu mogli plaćati dugove, pa je prvo što su uradili bilo da srežu kvalitet otpuštanjem novinara. Ne znamo kakva će ona [budućnost novinarstva] biti dugoročno, zbog tehnoloških promjena u budućnosti. Moguće je da će za mnogo godina digitalno novinarstvo biti odlično i mnogo bolje od novinarstva u štampi, ali za sada još niko nije smislio način da to plati.

Znate li koji bi mogao biti najodrživiji poslovni model u SAD-u?

Tu ima mnogo lutanja i mnogo očaja. Murdoch, koji je pronašao način da zaradi mnogo novca tokom ovog perioda, govori o naplaćivanju pristupa vijestima koje objavljuje njegova firma, a iz New York Timesa kažu da će i oni pokušati tako nešto. Kada bi to uspjelo, pretpostavljam da bi to bio jedan od načina da se opstane i da se novinari plate, ali imam utisak da većina mlađih ljudi ne shvata da bi trebali plaćati pristup sadržaju, pa to neće ni uraditi. Neće koristiti taj model, dobijaće vijesti negdje drugo, tako da nisam siguran da će taj model uspjeti. Zapravo, vjerovatno neće uspjeti.

Gdje predviđate da će se novinarstvo nalaziti za 10 godina u SAD-u?

Ono će biti potpuno drugačije. Novine i štampani mediji će biti mnogo manji. Imaće osnovno osoblje i kupovaće mnogo materijala koji proizvode druge firme. Neke od tih firmi će podržavati filantropi, kao što je slučaj sa ProPublicom, koja se bavi istraživanjima. Postojaće konzorciji grupacija specijalizovanih za istraživanja, poslovno izvještavanje i sport i oni će prodavati sadržaj ovim «prerađivačkim firmama» koje posjeduju novine, a takođe će imati i digitalne medije. Nisam siguran odakle će novac dolaziti. Nema sumnje da će u zemlji kao što je SAD, koja ima ogromne količine robe, postojati prihodi od oglašavanja. Ali, za sada se čini da oglašivači žele da plate mnogo manje za digitalno nego za štampano. Zbog toga mislim da će postojati dva nivoa: lokalne i poluregionalne novine u štampanom i digitalnom obliku će vjerovatno zarađivati novac jer nemaju konkurenciju, ali na nacionalnom nivou neće biti mnogo dobrih izdanja. Postojaće nekoliko web kompanija kao što su Google i Yahoo koje prave vlastite vijesti i one će ih prodavati drugima po sniženim cijenama; to će biti nešto nalik AP-u [Associated Press], ali AP je kooperativa, dok će oni [Google,Yahoo] više imati za cilj sticanje profita.

Kakve nove medijske vještine, odnosno alate pokušavate da savladate?

To je kao da pišete perom, a daju vam pisaću mašinu! Mlađi odrastaju s digitalnim medijima, osećaju se prirodno koristeći ih, dok su starijim ljudima nepoznati, ali su takođe i jedina stvar koja će zasigurno trajati. Morate znati kako da ih koristite. Moj savjet novinarima koji su na sredini karijere je da ulože nešto novca, da pohađaju kurs nekoliko sedmica i da nauče kako da koriste Flash i sve one različite programe koji su potrebni za rad na digitalnoj platformi.

Šta biste jedino zadržali iz ‘starog novinarstva’?

Staro novinarstvo može biti novo novinarstvo, samo što se drugačije pravi i isporučuje. Tek u proteklih 40 do 50 godina u SAD-u imamo ovako visok nivo objektivnog novinarstva gdje su novinari dovoljno plaćeni da mogu da žive i da ne moraju da primaju mito od drugih. Nikako ne bih volio da se to izgubi jer bismo se tada vratili u stara, loša vremena.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prevela: Kanita Halilović

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Originalni tekst ‘Like a person with a quill learning to operate a typewriter’ dostupan je na web sajtu European Journalism Centre-a www.ejc.nl, gdje je objavljen 21.06.2010.

Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje European Journalism Centre-a. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja koji su u cjelosti dostupni na web sajtu www.ejc.nl.

Oprema teksta: redakcija MC Online.