Tarik Jusić: „Medijski diskurs i politika etničkog sukoba: jugoslovenski slučaj“

Posljednji tekst koji donosimo iz zbornika „Intima javnosti“ objavljenom u izdanju beogradske izdavačka kuće „Fabrika knjiga“ nosi naslov „Medijski diskurs i politika etničkog sukoba: jugoslovenski slučaj“, autora Tarika Jusića. Knjiga predstavlja jedan od rezultata projekta „Spinning out of Control: Rhetoric and violent conflict. Representation of „self“ – „other“ in the Yugoslav successor states“ koji realiziraju Univerzitet iz Osla, Medicentar Sarajevo i Institut za filozofiju i društvenu teoriju iz Beograda.

Centralna tema kojom se autor bavi jest uloga medijskog diskursa u etničkim sukobima. Pri tome u fokusu istraživanja nisu samo načini na koje je kreiran određeni medijski diskurs niti pitanje ko je uopće napravio dati diskurs, već se prije svega traže odgovori na pitanja međusobne povezanosti diskursa i konflikta, odnosno istražuje se na koji je način diskurs utjecao na specifični konflikt i kako je taj konflikt utjecao na njega. Pored toga, Jusić se u svom tekstu bavi i vezom između medija i šireg konteksta jugoslovenskih sukoba.

U tom smislu, autor naglašava da je za objašnjenje ovog fenomena potrebno razmotriti teorije etničkih sukoba, teorije diskursa, konceptualizaciju predstavljanja identiteta i etničkih grupa u medijskim tekstovima, te objasniti veze između diskursa i moći, konteksta i medijskog diskursa, kao i veze između masovnih medija i diskursa u konfliktu. Pored toga, potrebno je izvrišiti i longitudinalnu analizu medijskih tekstova i diskursa u specifičnim konfliktima koji su predmet analize.

Pozivajući se na različite autore (Wolsfeld, Bratić, Reljić, itd) koji su objašnjavali veze između medijskog diskursa i konflikta, Jusić se fokusira na istraživanje dva vida odnosa između medijskog diskursa i konflikta, i to: (1) varijable koje oblikuju način na koji mediji funkcioniraju tokom konflikta, i (2) utjecaj medija na konflikt.

Varijable koje oblikuju medijski diskurs u konfliktu jesu (1) varijable okruženja, (npr.  priroda krize, odnos između elita, vrsta kontrole nad medijima, itd.); (2) priroda medija (prisustvo senzacionalizma, postojanje zajedničkih medija, profesionalni novinarski standardi, postojanje alternativnih glasova, medijsko monopoliziranje javnog prostora, itd.); i (3) priroda publike (obrazovni nivo, rasprostranjenost publike u odnosu na teritoriju, jezičke barijere, obrasci segregacije, itd.).

Utjecaj koji medijski diskursi mogu imati na konflikt jesu: (1) stvaranje općeg  diskursivnog okvira unutar koga se odvija javna debata, čime se ograničavaju moguće opcije za djelovanja i tumačenja događaja i procesa; (2) definiranje društveno važnih i legitimnih političkih aktera; i (3) utjecaj specifičnih medijskih poruka u okviru datog konteksta znanja, stavova, mišljenja, vjerovanja i ponašanja publike.

Kada stvari krenu loše

Kada se pogledaju Jusićeva objašnjenja varijabli koje determiniraju medijski diskurs u konfliktu, može se zaključiti da su mediji u Bosni i Hercegovini još uvijek pod dominantnim utjecajem konfliktnog okruženja. Jedina varijabla koja se donekle promijenila jest nivo političke kontrole nad medijima, koji je posebno u Sarajevu, i to najviše zahvaljujući snažnom prisustvu međunarodne zajednice, u velikoj mjeri splasnuo. No, ako se pogledaju ostale determinante medijskog diskura (konsenzus elita, složenost krize, medijski senzacionalizam, podjeljenost publike, ne/postojanje zajedničkih medija), može se uočiti da se malo toga promijenilo u odnosu na ratni period. Isto kao i tokom rata ne postoji konsenzus na nivou države već se jedino može govoriti o konzenzusu unutar partikularnih nacionalnih elita, te o polarizirajućim medijskim diskursima na bh. nivou; složenost krize je konstanta u bh. stvarnosti od '90-tih naovamo i teško je izdvojiti neko razdoblje iz bliske prošlosti koje bi se moglo okarakterizirati kao period razumijevanja među zavađenim političkim akterima; senzacionalizam u medijima bi se mogao ocijeniti i kao izraženiji negoli u godinama sukoba jer su novinari i urednici, ako ništa drugo, postali bolji majstori zanata; mediji koji bi se obraćali cjelokupnoj javnosti Bosne i Hercegovine su izuzetno rijetki i nedovoljno prihvaćeni na tržištu, štaviše takvi mediji nalaze se pod konstantnim političkim pritiscima nacionalističkih lidera; podjeljenost publike po etničkim linijama još uvijek je više nego izražena i, iako joj toliko ne doprinose jezičke razlike, različiti pogledi na prošlost, sadašnjost i budućnost gotovo u istoj mjeri su zastupljeni među različitim etničkim publikama kao što su bili i tokom rata.

Okvir za sliku naših medija

Jusić koristi teoriju framinga/uokvirenja (Theory of Framing) kako bi objasnio koncept značenja u medijskom diskursu. Framing u tom smislu „podrazumeva selekciju i isticanje. Dati okvir nečemu znači izabrati neke vidove opažene stvarnosti i učiniti ih istaknutijim u komunikacijskom tekstu i to tako što se promovira pojedinačna definicija problema, kauzalno tumačenje, moralno procenjivanje i/ili preporučeni tretman opisane stavke. Uokvirivanjem se obično dijagnostikuje, procenjuje i propisuje“. Okviri, koji organiziraju značenje oko fenomena o kojem se govori, odnose se na najmanje četiri oblasti, i to: (1) Selekcija i proizvodnja informacija u okviru medijskih institucija svijesno ili nesvijesno vođene su okvirima koji organizuju sisteme uvjerenja i znanja novinara i urednika; (2) Okviri su umetnuti u medijske tekstove; (3) Okviri također rukovode procesom primanja i konceptualizacije a način na koji recipijent tumači diskurs ne mora nužno odslikavati pozadinu uokvirenja i namjere komunikatora (npr. novinara), kao i samog teksta; (4) Kultura i širi društveno-kulturni kontekst predstavljaju bogat izvor zajedničkih teorijskih okvira za tumačenje događaja, postupaka i, općenito, stvarnosti.

Istovremeno, okviri koji djeluju u ove četiri oblasti povezani su i neprestano utječu jedni na druge u stalnoj borbi za definiranje značenja i to putem različitih tumačenja stvarnosti u okviru medijskog diskursa povezanog s konfliktom. U ovom smislu, kada se postavi pitanje kako je sukob uokviren u medijskom diskursu potrebno je odgovoriti na pitanja kako je sukob definiran (ko su akteri, kakvi su utjecaji i kakve posljedice), kako su uzroci određeni, kakvi moralni sudovi o sukobu su doneseni, i kakvi su lijekovi za prevazilaženje sukoba na raspolaganju?

Politika-mediji-politika

Ističući složenost i dvosmjernost veza između medijskog diskursa  i konflikta, dr. Jusić koristi Walsfeldov koncept nazvan „krugom politika–mediji–politika“, koji podrazumijeva da promjene u političkom okruženju vode promjenama u medijskom predstavljanju a koje često vode daljim promjenama u političkom okruženju. Jusić navodi da je u tom krugu politika najčešće inicijator promjena, no mediji također imaju značajnu ulogu jer nakon što dođe do promjena u političkoj sferi, uloga medijskog diskursa ogleda se u uokvirenju konflikta redefiniranjem uloga, odnosa i legitimiteta aktera. Kako kaže Jusić „medijski diskurs deluje kao pojačivač političkog procesa. Mediji oblikuju opštu atmosferu u kojoj se konflikt odvija, prirodu javne debate, a utiču i na postupke aktera i obezbeđuju legitimitet za specifične aktere u procesu. Takav okvir onda definiše ko može a ko ne može da govori, šta može da se kaže a šta ne, o čemu može da se pregovara a o čemu ne može i koje su prihvatljive a koje neprihvatljive posledice i opcije povezane sa konfliktom“.

Kompletan tekst Tarika Jusića na srpskom jeziku možete preuzeti u PDF formatu ovdje.

Zahvaljujemo se gospodinu Dejanu Iliću iz bogradske izdavačke kuće „Fabrika knjiga“ što nam je omogućio publiciranje ovoga teksta.

O autoru
Tarik Jusić je programski direktor Mediacentra Sarajevo, kao i jedan od urednika dvomjesečnog on line časopisa Puls demokratije. Doktorirao je na Institutu za medije Univerziteta u Beču. Bavi se istraživanjima i publicira radove na temu razvoja medija u Bosni i Hercegovini.
----------------------------------------------------------------------------------------
Jusić, T. „Medijski diskurs i politika etničkog sukoba: jugoslovenski slučaj“objavljeno u Đerić, G (ur), „Intima javnosti“, Fabrika knjiga, Beograd, 2008, str.40-63.