Živimo li u pravnoj državi? Jesu li svi građani pred pravosuđem jednaki? Koliki je utjecaj politike na nositelje pravosudnih funkcija? To su pitanja koja se u Bosni i Hercegovini postavljaju nakon 4. jula — kako od predstavnika civilnog društva, opozicije u entitetu Republika Srpska i dijela političke javnosti u Federaciji BiH, tako i od nezavisnih medija i brojnih građana u komentarima na društvenim mrežama.

 

S pravom se postavljaju ta pitanja, nakon što je Sud BiH donio rješenje kojim je prihvaćen prijedlog Tužiteljstva BiH o ukidanju pritvora predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, čime je ukinuta i potjernica koju je ovaj sud ranije raspisao za njim.

 

Pritvor je ukinut jer je “utvrđeno da više ne postoje razlozi zbog kojih je ranije određen”, saopšteno je iz Suda i Tužiteljstva BiH.

 

Sud BiH je ranije odredio jednomjesečni pritvor predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, zbog osnovane sumnje da je počinio, kako je navedeno, krivično djelo “napad na ustavni poredak”.

 

Slijed je to događaja nakon što se Dodik nije odazvao pozivu državnog Tužiteljstva da bude saslušan po ovom osnovu, te kategorički izjavio — zajedno s premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom Narodne skupštine RS Nenadom Stevandićem — da RS ne priznaje ni Sud ni Tužiteljstvo BiH.

 

Svi oni to su temeljili na Zakonu o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH (Suda i Tužiteljstva), te na Zakonu o VSTV-u RS, koje je Narodna skupština usvojila krajem februara ove godine, kao odgovor na prvostepenu presudu Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS.

 

Šta se u međuvremenu promijenilo, imajući u vidu činjenicu da RS, ni nakon odluke Ustavnog suda BiH kojom su ovi zakoni stavljeni van snage, nije povukla sporne propise, ostaje krajnje nejasno.

 

 

Kakav je dogovor Milorad Dodik postigao s državnim pravosuđem – a bez sumnje jeste – ostaje otvoreno pitanje, tim više što je promptno povučeno cjelokupno teško naoružano policijsko obezbjeđenje koje ga je, od trenutka raspisivanja potjernice, čuvalo kako bi se spriječilo njegovo hapšenje i odvođenje u pritvor.

 

Profesor ustavnog prava Milan Blagojević postavlja upravo to pitanje i objašnjava pravnu proceduru za koju smatra da je prekršena.

 

Dodiku su pritvor i potjernica određeni zbog najtežeg krivičnog djela propisanog zakonom, i to zbog opasnosti od bijega. Istina je da je Dodik, i pored potjernice, napuštao BiH, čime se ismijavao svim građanima ove zemlje.

 

Istina je i da je Granična policija BiH zbog toga na sebe stavila mrlju koju će teško oprati — kao što je nedvojbeno da bi, da u BiH postoji i “p” od pravne države, rukovodstvo te službe bilo smijenjeno.

 

Ništa od toga, na šta smo svjedočili četiri mjeseca, nije se dogodilo, pa se tek tada moglo desiti da Dodik bude saslušan u petak (4. juli) kasno poslijepodne, da ga u Tužiteljstvo BiH dovede direktor OSA-e, Almir Džubo, i da javnost o tome bude informirana dan kasnije.

 

Blagojević ističe da Tužiteljstvo BiH nije smjelo dozvoliti ovakve uslove saslušanja i ročišta, s obzirom na sve prethodno što se dogodilo.

 

“Umjesto toga, jedino što zakon dopušta u ovakvim slučajevima jeste da država radi svoj posao, a to je da okrivljenog liši slobode i sprovede ga u pritvorsku jedinicu državnog zatvora. Tek potom okrivljeni iz te jedinice može biti priveden na ispitivanje u Tužiteljstvu BiH”, kazao je Blagojević.

 

Sve to je, dodaje, izostalo u slučaju Milorada Dodika, “što jasno govori da je Tužiteljstvo BiH nezakonito ispregovaralo sa njim da zakon ne važi za Dodika”.

 

“Zbog toga je to očigledno kriminalno ponašanje i ozbiljna zloupotreba službenog položaja od strane državnih tužilaca koji su učestvovali u ovoj kriminalnoj raboti, kojom su prekoračili svoja službena ovlaštenja, nanijevši time ozbiljan udarac pravosuđu BiH“, podvukao je Blagojević.

 

 

I dok državno Tužiteljstvo i Sud odbijaju komentarisati cijeli slučaj, u BiH, kao duboko podijeljenom društvu, pravna struka i mediji su polarizirani.

 

Najzornije to svjedoči istup advokata Nebojše Pantića, dugogodišnjeg javnog tužitelja iz RS-a, koji je ustvrdio da je “postupak u kojem je Sud BiH prihvatio prijedlog Tužiteljstva o ukidanju pritvora predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, čime više nije na snazi ni raspisana potjernica za njim, potpuno legalan”. Dodao je i da taj postupak nije “ništa neuobičajeno u pravosuđu”.

 

Njegov kolega Goran Patronijević otišao je i korak dalje pa je Dodikov odlazak na Sud BiH nazvao “državničkim potezom”!?

 

Jednaku matricu slijedila je i medijska scena BiH.

 

Javni servis Republike Srpske (RTRS), koji je javni servis svih građana samo u nazivu, još je jednom potvrdio da je tek puki glasnogovornik vlasti.

 

U vijestima od 5. jula navodi se sadržaj obrazloženja Suda BiH o ukidanju mjere pritvora i povlačenju potjernice Dodiku, a potom se naglašava da ostaje “i pitanje da li se pravo i pravda mogu vratiti u bh. pravosuđe”.

 

To nedvojbeno budi sumnju da je Dodiku za uzvrat nešto obećano. Da li to znači da je Dodik postigao dogovor kojim bi mu presuda Suda BiH bila ukinuta? To bi, ne samo za njega, nego i za vlast u RS-u, značilo svojevrsni trijumfalizam.

 

Značilo bi da su bili u pravu sa svojim tvrdnjama da je Christian Schmidt nelegalni visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, da su, slijedom toga, njegove intervencije u bh. zakonodavstvo nelegalne, te da se protiv Dodika, zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, vodio politički, a ne pravi proces.

 

Već citirane izjave advokata Pantića i Petronijevića također je prenio RTRS, a njih obojica su, osim komentara o samom dolasku Dodika pred Sud BiH, komentirali i da je istraga o napadu na ustavni poredak BiH također politički motivirana.

 

U Dnevniku 2, 5. jula, emitiran je tematski prilog koji prenosi reakcije na Dodikovo pojavljivanje pred Sudom BiH. Uz izjave opozicije RS, koja, kako se navodi, “ne kritikuje Sud BiH, već Dodika jer je prekršio odluke Narodne skupštine RS”, iznesene su i izjave lidera SDP-a BiH, Nermina Nikšića, i ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Konakovića.

 

Podvučene su tvrdnje da “isti žele da Dodik ne bude uhapšen”, te da “već vrše pritisak na Sud BiH prije izricanja pravosnažne presude predsjedniku RS”.

 

BNTV, pak, stavlja u fokus stavove opozicije u RS-u, što i ne čudi, imajući u vidu činjenicu da upravo Dodik već niz godina ne štedi na riječima uvreda koje upućuje uredništvu i novinarima te medijske kuće.

 

U najavama pojavljivanja predsjednika RS pred Sudom BiH ističe se da se “pred sudom pojavio u tajnosti”.

 

Donose se i stavovi opozicionih predstavnika, s naglaskom na to da je Dodik prekršio odluke Narodne skupštine RS.

 

“Po ko zna koji put, Milorad Dodik je pogazio Republiku Srpsku, Narodnu skupštinu, zakone koje je lično predlagao i usvajao — pogazio je narod Republike Srpske”, navodi se u reakciji lidera SDS-a Milana Miličevića.

 

Uz to, BN prenosi da je “očito postignut dogovor da se Dodik ‘odazove’ pozivu Tužilaštva BiH, gdje je saslušan, a nakon toga izveden i pred Sud BiH, gdje su mu ukinute mjere pritvora i više nije na potjernici”.

 

Navode da je tome prethodilo raspuštanje tužilačkog tima koji je istraživao Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, te prenose tvrdnje Istrage da je predmet dodijeljen isključivo tužiteljici Vedrani Mijović, kćerki bivšeg kadra SNSD-a, Slavka Jovičića Slavuja.

 

“Usporedo sa rješavanjem predmeta koji je u fazi istrage, Dodik i njegovi saradnici pokušavaju riješiti i predmet koji je u fazi drugostepenog suđenja. Rasprava pred Apelacionim vijećem Suda BiH je održana 12. juna ove godine”, vijest je s portala BNTV.

 

 

Mediji sa sjedištem u Federaciji BiH cijeli su slučaj tumačili kao nastavak političkog pritiska na državno pravosuđe i prijetnju ustavno-pravnom poretku BiH.

 

Posebno su isticane izjave Milorada Dodika, koji je neposredno nakon saslušanja pred Sudom BiH nastavio s negiranjem državnih pravosudnih institucija, ali i samog Ustava BiH.

 

Federalni mediji, kao i N1 BiH, otvorili su i pitanje uloge direktora OSA-e u dovođenju Dodika u Tužiteljstvo BiH. Postavljeno je i pitanje da li je riječ o svojevrsnoj trgovini, kojom bi drugostepena presuda predsjedniku RS bila ili ukinuta, ili predmet vraćen na ponovno suđenje — što bi, u oba slučaja, značilo njegov ostanak na političkoj sceni.

 

Advokat Pantić način medijskog izvještavanja nazvao je “pompom samo jer je riječ o predsjedniku Srpske”.

 

Predstavnici vlasti RS i njima bliski advokati, politički analitičari i mediji pod njihovom kontrolom ističu da je ukidanje pritvora i potjernice Dodiku prvi korak u deeskalaciji ustavno-pravne i političke krize u BiH.

 

Goran Patronijević je rekao da je i Dodik “pokazao onom dijelu političkog Sarajeva koje je nepomirljivo, netolerantno, koje nije za dijalog i dogovor, kako se, u stvari, treba ponašati“.

 

Sam Dodik naveo je “da je ovo važna stvar ne samo za mene lično nego i za sve one zlonamjerne koji su željeli destabilizaciju i da kroz ovaj slučaj naprave dodatne probleme u BiH”.

 

Osim pokušaja ili pak već postignutog dogovora spašavanja vlastitog političkog opstanka, Milorad Dodik ponovo je uspio cijelu bh. javnost dići na noge. Kakav god bio epilog presude koja se iščekuje, ali i eventualnog sudskog procesa zbog napada na ustavni poredak BiH, opšti je zaključak da je najveći gubitnik bh. pravosuđe — u koje građani ionako imaju malo povjerenja, a koje je cijelim ovim slučajem, uz zdušnu asistenciju službi koje bi također trebale štititi ustavni poredak BiH, teško narušeno.