Kako danas stvari stoje, pacifizam nije tema koju je uputno otvarati.

Foto: Alma Lazarevska

Mnogima je odgovaralo zaključiti da je bio lud. Anne to čvrsto niječe. Mnogi su ga proglasili svecem. Ona i to niječe. Ona je njegova supruga s kojom je dijelio trostruko roditeljstvo. Nije požurila da napiše memoare. Ipak ih je napisala. Pod naslovom Held in the Light (2008). U jednoj od rijetkih prilika kada su je potražili novinari, živjela je u Sjevernoj Carolini, u bungalovu sa trijemom i sa statuicom Bude na trijemu. Budu je, kaže, zatekla kada se tu doselila. Anne je Kveker. Baš kao što je bio i njen suprug. Trijem, Buda, pogled na planine koje je okružuju - sve to ovo mjesto čini dobrim za sjediti i razmišljati, rekla je novinaru. Razmišljati o čemu? O rani koja ne zacjeljuje, najviše.  

2. novembra 1965., njen suprug Norman Morrison posuo se kerozinom prije nego je kresnuo šibicom. Učinio je to ispred Pentagona. Vijetnamski rat je bio u jeku. Prethodno je Norman pokušavao  antiratno djelovati na sve poznate mu načine: molitve, protestna okupljanja, lobiranje, odbijanje ratnog poreza, pisanje pisama novinama i ljudima na pozicijama.

Normanova kćerka Christina, premda je imala samo pet godina kada je otac umro, sačuvala je nekoliko jasnih sjećanja. Kako ga drži za ruku dok ide u školu. Pamti i smijeh kad mu je engleski zanosio na škotski, jezik njegovih predaka. Ne zbog Škotske, nego zbog porodice, kćerka mu pomalo spočitava: “Pitam se kako su mu ljudi iz dalekog Vijetnama mogli biti važniji nego mi?” Normanov sin, Ben, nije imao prilike pitati se. Ubrzo po očevoj smrti mu je dijagnosticiran rak.

Anne, dok piše memoare, još uvijek proganja to što je Norman sa sobom poveo Emily, najmlađe dijete. U  oproštajnom pismu, koje je Anne naknadno dobila, Norman pominje Abrahamovu žrtvu. Da li je Norman i u primisli imao namjeru žrtvovati Emily, pitanje je koje muči Anne. Svjedoci su neusaglašeni. Norman je Emily pred Pentagonom predao nekoj ženi? Ali, ta žena nikada nije identificirana! Ili  je Norman Emily ipak spustio na tle? Izvjesno je tek to da Emily nije zadobila posjekotine, modrice ili opekotine.

Emily, danas starija nego je bio otac u trenutku smrti, vjeruje da je njeno prisustvo bilo važna poruka. “Imam osjećaj da je uključivši mene u svoj čin, postavljao pitanje  - Kako biste se osjećali da i ovo dijete gori? “ Emily se  danas ćuti očevim svjedokom.

Ako je vjerovati riječima (Riječi, riječi,riječi, skeptično lamentira najčuveniji Šekspirov junak!), na još jednoj duši je Normanova smrt otvorila doživotnu ranu. Ratni sekretar odbrane, Robert McNamara, trideset godina poslije Normanove smrti, objavio je memoare. Tvrdi  da o Normanovom žrtvovanju nije mogao pisati u “ono vrijeme”. Objašnjava: “Na užas ovog čina sam reagirao potiskivanjem emocija i izbjegavanjem razgovora o njima s bilo kim - čak i s mojom porodicom. Znao sam da dijele mnoge od Morrisonovih osjećaja o ratu.”  Uz uvažavanje McNamarine otvorene rane, pomenimo ipak da je general proživio  93 godine. Norman Morrison ni pune 32.

Norman Morrison je osvojio drugu vrstu dugovječnosti. U Vijetnamu je štampana  marka s njegovim likom. U Hanoju je jedna ulica dobila njegovo ime. Zapravo: njegovo je ime dobilo jednu ulicu. Jedan vijetnamski pjesnik - laureat mu je posvetio pjesmu koju su generacije vijetnamske djece učile by heart. Da se ne ogriješimo o punu istinu: i George Starbuck mu je posvetio pjesmu. Starbuck je Amerikanac.

Osim uobičajnih pitanja koja lebde nad svakim samoubistvom, u Normanovom slučaju ima još neobičnih detalja koji odgovornima ne idu na čast. Kao prvo: način na koji je Anne saznala. Došavši kući, nakon što je iz škole preuzela dvoje starije djece, Anne ne zatiče Normana i Emily. Kako se spuštala noć, postaje zabrinuta. Oglasio se telefon. Bio je novinar. Shvativši da ona pojma nema šta se desilo, sugerisao joj je da telefonira u bolnicu. Zamolila je prijatelje da brinu o šestogodišnjem Benu i petogodišnjoj Christini. Odvezla se iz Baltimora u Washington. Dakle: saznala je tek od novinara?! Dakle: u stanju kakvo se moglo pretpostaviti (raspamećena?!) sama je upravljala volanom!? Noću!!!

Na internetskoj listi poznatih Normana, danas nema Morrisona. Ali je na njoj, na primjer, Norman Schwarzkopf,  Jr. United States Army general. U pojašnjenju njegove važnosti stoji: While serving as Commander – in - Chief, United States Central Command, he led all coalition forces in the Persian Gulf War. Na ovoj je listi i Norman Bates. On, za razliku od Normana Morrisona, čak nije stvarni nego filmski lik (Psycho).

Zapravo, Norman Morrison se danas više pominje kao Mo Ri Xon. Tako su Vijetnamci usvojili Normanovo prezime. Ipak, Norman se pominje u nizu poznatih Morrisona. Kao: American Vietnam War protester.

A o American Vietnam War protesteru, 2. novembra 2015. godine ne bijaše , evo. nigdje ni slovca. Napunilo se punih pola stoljeća od tragične i paradigmatične smrti. Pola stoljeća plus dekada je prošla od početka jednog od najbesmislenijih ratova u koji je Amerika bila upletena. Paradigmatičnog rata. Tačno toliko je prošlo od godine u kojoj je Graham Green objavio roman Mirni Amerikanac, prorokujući  ulogu Amerike u Vijetnamu. Nije 2. novembra 2015. nigdje  pomenut Norman Morrison. Kako danas stvari stoje, pacifizam nije tema koju je uputno otvarati. Interesantno je da se Norman Morrison pominjao na "neokrugle" obljetnice. A, evo, prešutkuje se na "okruglu"?! Ako ni zbog čega drugog, onda zbog aktualnog Predsjednika SAD, neobično je!  Harizma dobitnika Nobelove nagrade za mir obavezuje na odavanje počasti Normanu Morrisonu? Ili se možda čeka 10. novembra. Tada se na isti način ubio Roger Allen La Porte, dvadesetdvogodišnji Amerikanac. Osamdesetdvogodišnja Alice Herz se ubila na isti način u martu te iste godine. Amerikanka, njemačko-židovskog porijekla, ostala je upamćena i po tvrdnji da je predosjećala uspon nacizma i prije nego je ovaj buknuo u prepoznavajućim oblicima. U Berlinu danas postoji Alice Herz Platz. Na zatravljenom dijelu postavljena je skulptura Ljubavni par. Mjesto je to kakvo godi umornim ljudima .Izbjeglicama, takođe. Njemačkoj pacifistkinji i novinarki je ovo mjesto posvećeno, pojašnjava gradska uprava ime Platza.

O  načinu umiranja i bunta na koji su se odlučili Norman Morrison, Roger Allen LaPorte, Alice Herz, nekim vremenski odmaknutim, ali identičnim povodom,  pisala je Marguerite Yourcenar. Tamo je dragocjena rečenica koju Norman Morrison, Roger Allen LaPorte, Alice Herz, na žalost, nisu imali priliku čitati. Jer su već pet godina bili mrtvi kada je esej pod naslovom “Ta kobna lakoća umiranja”, objavljen. Evo te rečenice,  njima za pomen:
"Čini se da se žrtvovanju tako dostojnom divljenja može suprostaviti samo tradicija po kojoj je i sam Buda u trenutku ulaska u pokoj odlučio ostati na ovom svjetu sve dok jedno jedino živo stvorenje bude imalo potrebu za njegovom pomoći".

U bolnici je Anne, osim Emily, preuzela tek Normanove stvari: novčanik, češalj, vjenčani prsten i  žaket, kupljen u Škotskoj za vrijeme medenog mjeseca.  A Vijetnamski rat je nakon Normanovog pokopa potrajao još deset godina. U godini u kojoj je okončan, okončan je i jedan rat sa rakom. Normanov stariji sin umro je u 16-toj godini. Otac mu u tom ratu  nije bio “od pomoći”? Ako je suditi po makar jednoj rečenici koju je Anne zapisala u svojoj knjizi, tako je. “Bila sam ljuta na Normana jer nije bio s nama u toj dugoj borbi. “