Francuska ima instituciju Celebrations nationals. Ova koordinira djelovanje  francuske vlade "po pitanju" francuskih velikana. Svake godine objavljuje popis velikana čije se obljetnice obilježavaju te godine. Odlučuje komisija čiji su članovi ugledni francuski intelektualaci i znanstvenici. Odabiraju imena čije će se velike obljetnice obilježavati. Prigodno se objavljuju i knjige slavljenika u deset hiljada primjeraka a s predgovorom francuskog ministra kulture. Bude i skandala. Među velikanima 2011. godine našao se i Louis-Ferdinand Céline (1894-1961) što je razbjesnilo francuske Jevreje. Céline je maknut s liste. Radoznalcu je lako pronaći razlog.

Ali nije te, 2011. godine, manjkalo pisaca. Na spisku je bio (dovoljan za stotinu!) Blaise Cendrars. Francuz? Zapravo, naturalizirani Francuz. Rođen u La Chaux-de-Fonds. Švajcarska. Upisan u knjigu rođenih kao  Frédéric Louis Sauser. Poslije se potrudio se da u knjigu rođenih upiše Pariz. Svojim je knjigama ovaj podatak zaslužio. Te ukazao na mogućnost da se za rodno mjesto ''izborite''.

Ne znate gdje biste prije krenuli kada pričate o Blaise Cendrarsu. Piscu koji je u svoje izabrano ime ugradio riječ pepeo (cendre...Cendrars) ali i žar (braise...Blaise)!

Putovao je, vidio, učestvovao, bio prvi u mnogo čemu, a da privilegije prvoboraštva nije uživao. Uzgajao je ljekovito bilje, žonglirao, statirao u operi, prijateljevao sa najznačajnijim umjetnicima, uvijek bio ispred - avant-garde, a nikad potpisnik manifesta, bio u Rusiji 1905. a kada su svi nagrnuli u Rusiju, on je putovao u Južnu Ameriku. Da mu niti jedna pjesma nije vrijedna pomena, vrijedi mu svaka fotografija - portret. Svjedočanstva su jednog vremena, vrijednija od nečijeg ''mrčenja papira''.

Bio je iskreni kozmopolita kakvih danas manjka. Napisao je ''molitvu za nesretne narode'' u vrijeme kada to nisu snimale kamere i kada se na tome nisu zarađivali lajkovi. Pominjao je izbjeglice kada se od toga nije gradio celebrity image niti šminkala predizborna parada. Divio se ljepoti ''obojenih'' iskreno i mimo izbjegavanja rasističke nekorektnosti.

Bio je i reporter. Novinar. Mnogi pominju da je bio preteča onoga što se danas zove novi žurnalizam, te gonzo žurnalizam: .

Bilo je to kojih trideset godina prije nego je fenomenu dato ime. Snimao je filmove, ostavio za sobom trinaest prekrasnih radio intervjua koji se pominju kao začetak ispovjednog žanra:

Blaisea osim u knjigama valja potražiti u Parizu, gradu koji je izabrao kao ''mjesto rođenja''. Stanovao je u  Avenue Montaigne. 8 arrondissement. Na brojevima 12, 60, 51, 33. Danas je njegova avenija u kojoj vrebaju moderne Sirene: Cesare Paciotti, Gucci, Louis Vuitton, Dior, Chanel, Fendi,Valentino, Ralph Lauren, Bulgari, Plaza Athénée hotel, MaxMara…

Tu je i Harry Winston boutique, na broju 29. 2008. godine, 4. decembra je opljačkan. Više od 80 miliona Eura vrijednosti je odneseno: dijamantske prstenje, ogrlice, luksuzni satovi... Tri ili četiri naoružana razbojnika su ovo izvela baš pred zatvaranje. Dvojica su nosili perike i žensku odjeću. Došli ste u pjesnikovu aveniju, a zasuti ste ovim podacima. U jednom slavnom  Cendrarovom romanu (Francuzi ga uvrstiše u sto romana XX stoljeća) stoji: "…sve postoji da bi se zadivila guzica svijeta."

Nepoetični dio tijela, eto, pominje Blaise Cendrars, slavan kao autor knjige "Iz cijelog svijeta u srce svijeta".

Zašto danas pominjem njenog autora? Ako mu je ''okrugla'' obljetnica minula 2011? Pominjem ga jer je na današnji dan, tačno prije sto godina ostao bez desne ruke. Kao vojnik. Dobrovoljno vojnik. U Velikom Ratu. Proteza? Mogao ju je dobiti. Dapače su se u vrijeme Velikog Rata toliko i tako reklamirale da je slavni Stefan Zweig napisao: “Naprosto čovjek poželi da ostane bez ruke i noge te ih nadomjesti  protezom.“ Protezu Cendrars nije nosio. Ali je naučio da piše lijevom rukom. Ovjekovječen je i njegov prvi potpis lijevom rukom.

Rođen je 1. septembra 1887. Umro 21. januara 1961. Jednako bitan, ako ne i bitniji, datum 28.septembra 1915. Dan kada je izgubio ruku kojom je pisao. Da svaki veliki pisac jeste i svojevrsni prorok kazuje i činjenica da je u prvoj poemi  koju je potpisao svojim izabranim imenom Blaise Cendrars pomenuo  ''jednorukog koji vergl okreće''. Jednoruki Cendrars nije odustao od pisanja. Ovih dana dok traje neviđeni izbjeglički val koji zapljuskuje Evropu, ima razloga citirati velikog pisca. Ne treba žuriti pa zaključiti koje je prirode izbjeglički val. U svakom slučaju, Cendrarsovi stihovi makar u bitnom postotku jesu živa realnost:

"Putnici, zbrda - zdola, na pontonske mostove prelaze.
...To su cirkuske životinje koje preskaču meridijane.
Komad crnog mesa im bacaju kao da pse gladne hrane..
Srećni su zbog te hrane nad kojom se muhe jate,
Gospode, smilujte se narodima koji pate."