Koliko je sve zanimljivog radijskog materijala nestalo, propalo!? Kako se to pojednostavljeno kaže - otišlo u eter. Kad me neko upita šta je sve sačuvano od hiljada sati radio emisija koje sam vodio moram biti iskren. Gotovo ništa. Tada su se čuvali partijski kongresi a ostalo nije bilo zanimljivo arhivarima.
U međuvremenu sam smislio i odgovor u koji naivno vjerujem.

U neko buduće vrijeme ovaj će brzo rastući tehnološki svijet izmisliti i način hvatanja radio valova koji su davno krenuli u zrak. Locirajući ih na nezamislivo visokim kotama moći će se rekonstrusati i ponovo preslušavati sapunske opere iz zlatnog doba radija 1930-tih, uspon ovdašnjeg radija 1950-tih, nevjerovatne 1960-te ili recimo radio 1980-tih koji mene interesuje.

A do tog pronalaska, kopanje po starim kasetama, na svu sreću digitaliziranim, ponekad vas ozari. Pokušavam da pripremim neku vrstu sound exhibition Top liste nadrealista. U pitanju su njihove emisije, od maja 1981. kada su se prvi put pojavili u tadašnjem Primusu Drugog programa Radio Sarajeva, do njihovih radijskih emisija tokom rata iz 1992. i 1993. godine.

Kao što možete pretpostaviti sačuvano je vrlo malo. Preslušavajući neke od rijetkih, privatnih traka iz 1983. godine odjednom sam čuo poznat glas. Odmah sam se sjetio intervjua sa Džonijem Štulićem netom nakon izlaska Azrinog četvrtog studijskog albuma Kad fazani lete.

Neko je snimao TLN i samo nastavio. Znam da je razgovor obavljen u posljednjem dijelu emisije (10:33 – 11:00) i trajao skoro 25 minuta. Azrina ploča je objavljena početkom 1983. godine i pretpostavljam da je razgovor išao uživo u Primusu ili krajem januara ili neke subote u februaru te godine.

Na traci je snimljeno samo prvih par minuta ali i taj djelić sadrži dovoljno informacija ili stavova Džonija Štulića. Intervju se, nažalost, završava usred rečenice a počinje Džonijevom ocjenom njegove nove ploče.

Sound  - Džoni Azra

Džoni i Azra su bili muzički znak Primusa. Njegova pjesma uvijek je otvarala emisiju. Kad je dolazio u Sarajevo bio je baš dobrodošao gost. Ili povodom novih ploča, uživo iz Zagreba, kao na ovom snimku. Bilo je lijepo vidjeti njegovu visoku, otmjenu figuru u gradu. Nisam ga vidio godinama. Posljednji put aprila 1995. na željezničkoj stanici u Utrechtu, Holandija. Nažalost, kratko. Misleći da ćemo se vidjeti kasnije taj sam susret skratio ali više nije bilo prilike. Ovo je malo sjećanje na to vrijeme. 33 godine ranije.