Foto: Borges sa obožavateljkama

Cezar Luis Menotti, slavni El Flaco, rođen u godini trećeg Mundijala, u Rosariju. Rosario je Argentini (i svijetu!) dao Messija. Pa Che Gevaru! Poznat po pominjanju kulturnih ikona, Menotti će zaobilazit Borgesa, a pominjati Sabata. To bi bilo kao da Džeko pominje najvećeg a prešutkuje najvećijeg. Zbilja, pomene li Džeko ikada nekog bosanskohercegovačkog pisca?

Sabato? Ernesto Sabato (1911 –2011), slavni argentinski pisac, za razliku od Borgesa je znao udovoljiti narodskom damaru. 2004. godine, na primjer, dakle već kao - što bi Bosanci rekli - đuturum, je prisustvo na nekom lingvističkom kongresu u Rosariju iskoristio i za narodu dražu ilustraciju prisutnosti. Lokalni mu je klub poklonio dres. Klub nije prva liga ali, rekosmo već: Messi, Che Gevara! Sabatu je ovom prilikom pred kamerama uručena i uokvirena fotografija Che-a. Da, Sabato je bio umiljatije jagnje nego Borges! Najdraža životinja Borgesova, uostalom, bila je tigar. Uvijek ga je pominjao kao: žuti tigar. Fascinacija iz ranog djetinjstva.

Foto: Ernesto Sabato

Kada danas prelistate istoriju Borgesove neljubavi sa nogometom, uočavate da je ona postala skoro pa obavezna tema u novinarskom podbadanju. To je bila neuralgična tačka odnosa Argentine i Borgesa. U vrijeme kad je Borges bio već i ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu, njegova neljubaznost prema nogometu je zabilježena u tekstu s naslovom "Mane i vrline Argentinaca". Revija ima znakovit naslov. Gente.

"Strast za sportom,obožavanje sporta, u stvari je jedna od argentinskih mana," kaže ovdje Borges. On pamti svoju Argentinu kao Argentinu do 1914. godine. Te je godine s porodicom otplovio za Evropu i tamo ostao do 1921. U svojoj Argentini se ne sjeća nogometa. Pamti borbe pijetlova i za njih ne štedi riječi hvale.

Da li je ikada bio na stadionu? Tu se ne bismo smjeli zakleti. U jednom intervjuu je odbrusio da nikad nije bio. A u drugom da jeste, ali na samo pola utakmice. Bio je sa zetom (zet li je, šta li je?) i bilo je dosadno. U trećem razgovoru tvrdi da je bio na utakmici argentinske reprezentacije sa urugvajskom. Borges je, inače, ispoljavao ljubav prema Urugvaju i nabrajao čak svoje urugvajske pretke. Ni ova mu utakmica, međutim, nije približila nogomet. Jedino što je dobro u ovome jeste da je shvatio da on navija za Urugvaj, a Urugvajac za Argentinu. I to je odlično!!! Navijanje za "svoje" – to Borges zamjera nogometu. Navijanju je spočitavao nacionalizam. O vojnoj hunti i instrumentalizaciji nogometa, pa i slavnog Menottija....nećemo ovom prilikom.

U rijetke prilike kada Borges nije bio strog prema nogometu, spada ona kada je pohvalio Argentince jer su nakon poraza aplaudirali Italijanima. Ova je izjava objavljena u tekstu s naslovom "Borges među političarima". I tu je počastio nogomet atributima: ništavan, prost.... Ali je pohvalio činjenicu da su Argentinci nakon poraza koji su doživjeli od Italijana, protivniku aplaudirali. "Što će reći da su naučili da budu gubitnici, i to je dobro", zaključuje Borges.

Gubitnici nisu naučili biti. Ko uostalom jeste? Evo ih, na primjer, Brazilci, nakon poraza na Mundijalu 2014 - pale svoje zastave.

A na dan nakon pobjede protiv Švajcarske (1:0) u osmini finala , argentinski reprezentativci otkazali su konferenciju za novinare. Zbog smrti novinarke koja je izvještavala s turnira. Maria Soledad Fernandez, novinarka i kći argentinskog novinara Miguela Titija Fernandeza, preminula je saobraćajnoj nesreći na putu iz Sao Paula u Belo Horizonte.

Bila je jako voljena. Igrači su iznimno tužni zbog ovog tragičnog slučaja, rečeno je.

Foto: Diego Maradona

Ova me "minuta šutnje" podsjetila da je 1986. dok je Argentina u Meksiku jurišala na mundijalsko zlato, umirao Borges. Pokušavala sam istražiti, niko o tome nije pisao, da li je upriličen minut šutnje na meksičkom stadionu. Borges je umro 14. juna 1986. Taj dan je bila pauza na Mundijalu. Subota. Sabado. Borges je sahranjen 16. juna. Argentina je taj dan igrala sa Urugvajem. Bez minute šutnje?! Borges je sahranjen u gradu gdje je proveo mladost i posljednja tri mjeseca života. U Ženevi. Već su slavne njegove izjave da će pobjeći što dalje od nogometnog prvenstva. Pa eto, pobjegao je!

Ljekari su objavili da je umro od kancera jetre. Učinili su to na zahtjev porodice zbog "unsubstantiated press reports" u Latinskoj Americi da je Borges izvršio samoubistvo. Izvještaj kazuje da je unatoč fizičkoj slabosti ostao do kraja "savršeno lucidan".

U sedmici koja je prethodila smrti Borges je imao plućnu infekciju koja je oslabila srce. Tada je zaista teško navijati čak i onima koji su za nogometom uvijek "ludi" bili.

Na sahrani je bilo oko 500 osoba, uključujući argentinskog ministra kulture i predstavnika argentinske zajednice u Švajcarskoj. Da li je bila minuta šutnje na meksičkom stadionu. Nije! Argentina se taj dan sastala sa Urugvajem. Bez minute šutnje. Da li su predstavnici lokalne zajednice u Švajcarskoj sahranjujući Borgesa sve vrijeme mislili na argentinsku reprezentaciju?! Hm! To treba pristojno prešutjeti.

Argentinsku reprezentaciju je predvodio Diego Maradona. Maradona i njegov slavni Hand of God!!! Mnogi su ga upisali kao "Goal of the Century". Desio se, 22. juna, 1986. U nogometnoj borbi Argentine protiv Borgesu drage Engleske. Protiv Engleske čije je pisce Kiplinga i Shakesperea Borges volio citirati ružeći nogomet. Nekoliko sedmica prije smrti, Borges je poslao pismo EFE novinskoj agenciji u kojem objavljuje želju da bude "invisible man" u Ženevi. Sahranjen je na groblju Plainpalais. Na jednostavnom kamenu stoji stih iz stare engleske poeme "The Battle of Maldon": Ne boj se! And ne forhtedon ná! And be not afraid!

Kako kada je oslijepio tako i kada su ga oči služile, Borges je najviše volio žutu boju. Posljednja boja koju je mogao prepoznati jeste bila žuta. Odete li na njegovo posljednje počivalište, tamo ćete zateći žutu ružu. Ja sam je čak u zimskom mjesecu vidjela. Uvijek se, valjda, nađe neko da je tamo ostavi.

Da li je Borges mogao zavoljeti nogomet da je bio Brazilac? Ali, Borges je bio Argentinac! Pa ni voljena Borgesova Engleska nema žute dresove. U srijedu, 9. jula 2014, godine, kada se susret Argentina - Holandija, nakon regularnog vremena, te produžetaka, sveo na stani - pani penale, znala sam: pobijediće Argentina! Golman Sergio Romero je u žutom dresu!!! Borgesu za ljubav, pobijediće! 1986.godine se Argentini posrećilo sa Hand of God. Maradona je Englesku pokorio zahvaljujući Božijoj ruci. La mano de Dios! Ove će, 2014, makar u polufinalu, biti Hand of Borges. La mano de Borges!!!

Foto: Sergio Romero

PS. Nikada se, vjerovatno, kao u jutro 10. jula, 2014. nisu toliko žutile argentinske novine. Na svim naslovnicama: Sergio Romero! Žuti dres! Žuti tigar! Da je Borges poživio mimo ljudskih granica, zavolio bi najzad nogomet?