Nalazi istraživanja o upotrebi vještačke inteligencije u medijima istovremeno su i svojevrsna dijagnoza odnosa publike prema medijima, novinarima i povjerenja u informacije

foto: Pexels / Ilustracija

Razvoj alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji otvorio je brojna pitanja o budućnosti novinarstva. Međutim, novo istraživanje Mediacentra Sarajevo pokazuje da AI nije u centar pažnje stavio samo tehnologiju, nego i neka od najstarijih pitanja medijske profesije: kome publika vjeruje, kako procjenjuje vjerodostojnost sadržaja i šta zapravo očekuje od medija.

Iako je istraživanje Mediacentra bilo usmjereno na percepciju upotrebe vještačke inteligencije u medijima, njegovi nalazi govore mnogo više od same tehnologije. Zapravo, AI je poslužio kao svojevrsni test odnosa publike prema medijima, novinarima i informacijama kojima svakodnevno vjeruje.

Jedan od najzanimljivijih nalaza pokazuje da publika često precjenjuje vlastitu sposobnost prepoznavanja sadržaja generisanog umjetnom inteligencijom. Više od polovine ispitanika, njih 53 posto, netačno je procijenilo porijeklo sadržaja koji su ocjenjivali. To potvrđuje da prepoznavanje AI sadržaja nije ni približno jednostavno koliko mnogi vjeruju.

Istovremeno, istraživanje je otkrilo zanimljiv generacijski paradoks. Iako se mlađa publika često smatra digitalno pismenijom i sigurnijom u vlastite procjene, ispitanici stariji od 50 godina češće su donosili tačne procjene o tome da li je sadržaj kreirala osoba ili umjetna inteligencija. Takav nalaz otvara važna pitanja o AI pismenosti, ali i o pretjeranom samopouzdanju korisnika digitalnih tehnologija.

Povjerenje ostaje centralno pitanje

Možda najvažnija vrijednost istraživanja leži u činjenici da je ponovo pokazalo kako je povjerenje i dalje ključno pitanje za medije. Bez obzira na razvoj novih tehnologija, publika i dalje očekuje iste stvari: tačnost, odgovornost, profesionalnost i transparentnost.

U tom kontekstu posebno je zanimljiv nalaz o većem povjerenju u televiziju u odnosu na druge vrste medija zbog mišljenja da „televizijske redakcije imaju detaljnije procedure provjere informacija, te percipiraju vidljivost novinara i voditelja kao veću transparentnost”. To može biti važna lekcija za digitalne redakcije u koje ispitanici imaju najmanje povjerenja. Video sadržaji, naročito oni koji jasno prikazuju novinare, izvore i proces nastanka priče, mogu postati snažan alat za izgradnju povjerenja online publike.

Istraživanje također vraća u fokus raspravu o objektivnosti i neutralnosti medija. Publika i dalje vrednuje ove principe, bez obzira na tehnološke promjene koje oblikuju medijski ekosistem. To pokazuje da digitalna transformacija ne može zamijeniti profesionalne standarde koji su decenijama predstavljali osnovu kvalitetnog novinarstva.

AI kao prilika za veću transparentnost

Ohrabrujuće je da su ispitanici svjesni da vještačka inteligencija može praviti greške. Upravo u tome krije se važna prilika za medije. Umjesto da AI koriste kao zamjenu za novinarski rad, redakcije ga mogu koristiti kao alat uz jasno naglašavanje ljudske odgovornosti za konačni sadržaj.

Zbog toga prvi korak za redakcije koje koriste ili planiraju koristiti AI ne bi trebao biti usvajanje složenih pravila, nego razvoj i javno objavljivanje transparentnih principa korištenja umjetne inteligencije. Publika mora znati gdje, kako i zašto se AI koristi u proizvodnji sadržaja.

Takvi principi trebali bi biti zasnovani na profesionalnosti, odgovornosti i otvorenosti prema publici. Upravo transparentnost može postati nova osnova povjerenja u vremenu kada je sve teže razlikovati ljudski i mašinski generisan sadržaj.

Na kraju, istraživanje pokazuje da očekivanja domaće publike nimalo ne zaostaju za očekivanjima publike u drugim zemljama. Građani traže pouzdane informacije, jasne standarde i odgovorne medije. Tehnologija se mijenja, ali zahtjev za povjerenjem ostaje isti.

Tekst je nastao u okviru projekta „Istraživanje uticaja medijskih sadržaja kreiranih pomoću AI na povjerenje publike“ koji Fondacija Mediacentar implementira kroz podršku u okviru šireg programa „MedIALit“. Program provodi Centar za građansko obrazovanje (CCE/CGO) u partnerstvu sa Helsinškim odborom za ljudska prava iz Srbije (HCHRS), Helsinškim komitetom za ljudska prava iz Sjeverne Makedonije (MHC), Tirana Centrom za novinarsku izvrsnost iz Albanije (TCJE) i Atlantskom inicijativom (AI) iz Bosne i Hercegovine, uz finansijsku podršku Evropske unije i sufinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore.

Sadržaj članka je isključiva odgovornost Fondacije Mediacentar i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva, niti CGO-a i partnerskih organizacija.

___