Kada je Mark Zuckerberg u aprilu 2016. izjavio da će u narednih pet godina većina sadržaja koji se konzumira online biti u video formi, medijski analitičari su uglavnom zadržali određenu dozu skepse. Da, nove generacije preferiraju video sadržaje, no podaci pokazuju da i duge tekstualne forme imaju rastuću lojalnu publiku. Da, digitalni mediji osvajaju sve veći dio oglašivačkog kolača no štampani mediji, iako su po prognozama davno trebali odustati, još uvijek odbijaju da umru. Budućnost teksta ne može biti tako mračna, zar ne? Godinu dana kasnije, fraza „pivot to video“ (zaokret prema videu) postala je toliko sveprisutna na medijskoj sceni da je na Twitteru spomenuta 14 hiljada puta.

 

 

Mic, MTV, Fox Sports, Vocativ i Vice među rastućim su brojem američkih digitalnih kompanija koje su u protekloj godini otpustile desetine novinara, reportera i urednika koji rade u tekstualnoj formi i novac za njihove pozicije preusmjerile u zapošljavanje kadra specijaliziranog za produkciju video sadržaja. Iako ovakva promjena pravca donekle ima uporište u podacima o popularnosti video sadržaja na webu, ona je u suštini poslovna odluka bazirana na diktatima internet giganata poput Facebooka i Googlea.

 

 

S jedne strane, video reklame su skuplje od običnih baner reklama, a ponuda za njihovo plasiranje još uvijek je manja od potražnje. Kvalitetan video sadržaj koji bi pratile ovako pozicionirane reklame veoma je tražen. Ovo je pravi razlog zašto se veliki broj medijskih kompanija uključuje u trku za novcem od video reklama. S druge strane, Facebookov algoritam, neuhvatljiva mrkva za kojom trči cijela medijska industrija, daje značajnu prednost prikazivanju video sadržaja. Prema trenutnim podacima, korisnici Facebooka gledaju oko 100 miliona sati video sadržaja dnevno. No, jasno je da je Zuckerberg u ovim promjenama manje nadahnuti prorok a više njihov aktivni pokretač, a slično je istina i za Google i aplikacije za slanje poruka poput Snapchata, koje su kratke online video sadržaje posljednjih godina gurnule u prvi plan. 

 

No, stručnjaci sa obje strane jednadžbe - medijske i oglašivačke - upozoravaju da bi mahniti masovni zaokret prema videu mogao biti - pa, ne baš tako dobra ideja. 

 

 

"Zabrinjavajuće je ako svi odjednom napuste ono što trenutno rade i okrenu se prema ovome, očekujući da novac poteče. To skoro nikada ne završi dobro”, kaže M. Scott Havens, voditelj globalnih digitalnih operacija za Bloomberg.  

 

Medijski stručnjak Ken Doctor također upozorava protiv prenaglog zaokreta cijele industrije prema videu. “Čitatelji, posebno mlađi, često preferiraju tekstualni sadržaj. Za publiku je potrebno kreirati sadržaje koji koriste prigodne tehnike pripovijedanja - video, tekst, audio, interaktivni asaržaji - a ne im samo gurati video niz grlo”, kaže Doctor. 

 

Da, dobro ste pročitali. Mladi, čijim se navikama mediji navodno nastoje prilagoditi, zapravo i sami preferiraju tekst. I dok medijska industrija pokušava da nas uvjeri da je promjena prema videu izazvana zahtjevima čitatelja, istraživanja zapravo pokazuju suprotno: Reutersov “Digital News Report” za 2017. godinu pokazuje da korisnici svih dobnih skupina preferiraju konzumaciju vijesti u tekstualnom obliku. To što dnevno gledaju milijardu video klipova na Snapchatu ne znači da žele gledati vaše video vijesti. Kako kaže direktor Nieman Instituta za novinarstvo pri Harvardu, “činjenica da ljudi vole konzumirati video ne znači nužno da žele konzumirati vijesti u video formi”.

 

Pomama za videom svodi se na prioritiziranje oglašivača nad korisnicima. Kratkoročna, kričava rješenja neće riješiti krizu novinarstva, kao što je nisu riješili ni blogovi, kvizovi i Facebook Live, smatra i Zach Schonfeld iz Newsweeka, koji se u prvoj rečenici svog sjajnog teksta o sumornoj budućnosti zaokreta prema videu čitaocima izvinjava jer se na vrhu teksta, pogodili ste, nalazi - video.